Pjevači i trgovi

Lov na glave: poput aboridžinskih lovaca kojima je jedan od najslavnijih rituala bio lov na ljudske glave, upravo mi na to liči situacija u kojoj se smjenjuju optužbe i sumnje u kontroverzu oko Thompsonovog koncerta na Trgu bana Josipa Jelačića. Jedan se službenik oglasio tužbom zbog pojavljivanja ustaškog znakovlja na koncertu i neslavno završio. Mogao je, možda, i prije samog koncerta prijaviti nepoznatog počinitelja, obzirom da je ustaška ikonografija sastavni dio Thompsonovih koncerata, kao što je komunistička simbolika tipična za koncerte izvođača sklonijih lijevoj varijanti - poput petokrake, lika komunističkih vođa...

Kao primjer kojim bi se morali rukovoditi mogla bi biti, čini mi se, Litva, koja je potpuno zabranila i jedna i druga obilježja. No, to je potpuno druga priča kojoj još dugo neće biti kraja.

Tko je, zapravo, kriv za pojavljivanje neprihvatljive ikonografije na Thompsonovom koncertu?

Teško je sada biti pametan, ali je činjenica da će se ovakve stvari događati dok se god ne zabrane i ustaška i komunistička ikonografija.

Ono što smatram stvarnim problemom u cijeloj priči je težina samog koncerta, kao i izvođača: koncert je bio namijenjen braniteljima grada Zagreba, odnosno, svim braniteljima. Oni su populacija koja je toliko obespravljena, da je bilo koji pokušaj kojim se nastoji popraviti njihov status vrijedan pohvale. Međutim, nije li ovim koncertom prijeđena tanka granica između stvarne pomoći i skretanja pažnje? Odnosno, nije li ovo tipičan primjer da narodu zaista treba dati ”Kruha i igara”?

Organizirati koncert kao stvaran primjer pomoći braniteljima zaista je malo pretjerano. Novac koji se potroši na osiguranje, rasvjetu, razglas, naknadu izvođaču...doseže prilične iznose. Tim se novcem može organizirati pomoć nekoj braniteljskoj obitelji  u vidu izgradnje ili dogradnje kuće, ili plaćanja liječenja. To je pravi i konkretni način pomoći.

Koncert je možda i najmanji znak stvarne brige, bez obzira što je najspektakularniji. Na kraju krajeva, u prvim su redovima bili golobradi mladići i polupijana djeca, a ne branitelji. Branitelji nisu primitivci koji će se gurati u prve redove i narušavati dostojanstvo svog naroda. Branitelji su ljudi koji imaju svoju kulturu, i psihičku i fizičku. Njima ne treba organizirati koncerte na kojima će iskazivati svoje nezadovoljstvo: oni svoje nezadovoljstvo iskazuju bespogovornim čekanjem u redu po ministarstvima.

Naravno, svaka čast Thompsonovoj želji i angažmanu oko branitelja, no mislim da je stvar potpuno krivo postavljena.

Još kad se na koncertu narod poziva na ustanak i takoreći prosvjede zbog određenih sudskih odluka, postavlja se pitanje nije li koncert namijenjen “peckanju” naroda po onim mjestima gdje ga je najlakše “napaliti”, a to su osjećaji?

Jednako tako, pretvara li se Trg bana Jelačića, jedan od simbola naše povijesti u vašar na kojemu se izmjenjuju trgovci? Poput rimskog Španjolskog trga, ili Londonskog Trafalgarskog, bilo kakva javna događanja na našem glavnom trgu treba zabraniti.

Svoj posljedni spektakularni zagrebački koncert Thompson je održao na maksimirskom stadionu. Ovaj je put održan na Trgu bana Josipa Jelačića. Hoće li se iduće godine održati na Markovom Trgu ispred ureda Vlade?

Jedna je stvar kada se određeni koncert održava na stadionu, na kojemu je ionako dozvoljeno sve što nije zabranjeno, a i ono što je zabranjeno može biti dozvoljeno ako se “opravda” emocijama, dok je potpuno druga stvar kada se određeni koncert održava na glavnom trgu, kojega, budi rečeno, okružuju strane ambasade! Šaljemo li time određenu poruku stranim ambasadama i atašeima? Primitivci koji razbijaju stadione i tuku se na utakmicama s policijom pojavljuju se na koncertima sa oznakama vlastitog neshvaćanja povijesti, i poput poruke navijača koji uništavaju svoju imovinu, šalju poruku kojom uništavaju budućnost svojega naroda.

Obzirom da se puno veći ponder važnosti veže uz nešto što je rečeno ili učinjeno na glavnom državnom trgu, opreza nikad dosta. CIjeli je svijet prenosio doček Janice Kostelić i zlatnih rukometaša na Trgu bana Jelačića, obzirom da je određeni javni i masovni događaj koji se organizira na glavnom državnom trgu za strane medije odraz stanja svijesti cijele nacije, premda to u stvarnosti nije uvijek tako. Da je doček održan na Plesu, ili na Velesajmu, čisto sumnjam bi li se mediji toliko angažirali. Stoga treba biti oprezan prilikom odobravanja javnog okupljanja na glavnom državnom trgu, za koje se može pretpostaviti kako će završiti.

Ono što je u ovom slučaju jednako važno jest ti da određeni gradovi mogu financirati tako skupe manifestacije, dok neki drugi to ne mogu. Time se stiče dojam da drugi gradovi i male općine ne vode brigu o svojim braniteljima, obzirom da im je takav i sličan koncert preveliki financijski zalogaj. Bilo bi zanimljivo vidjeti bi li određeni izvođači pristali održati koncerte bez naknade, i to npr. na dan branitelja i dobrovoljaca Općine Vrsar ili Funtane, Dvora na Uni ili Mrkoplja?