Konstantin Bogino i gosti u Eufrazijani: snažan i karizmatičan pijanistički duh

Konstantin Bogino u Eufrazijani

POREČ - Prava je šteta što Konstantina Bogina nismo imali prilike čuti u cjelovečernjem izdanju klavirskog recitala jer je svojim preksinoćnjim nastupom u uvijek inspirativnom ambijentu porečke Eufrazijeve bazilike, kamo je stigao na poziv Glazbenog festivala i Ljetne glazbene akademije Terra Magica, upozorio na rijetko viđen toliko snažan i karizmatičan pijanistički duh. Bogino se, naime, za ovo gostovanje odlučio publici predstaviti uz svoju obitelj, suprugu sopranisticu Miomiru Vitas i sina violinista Leva Bogina, i unatoč interesantnom, dražesnom pa i simpatičnom upoznavanju i ovih vrijednih interpreta, Boginov je solistički kutak opravdano »tražio« više prostora.

Svjetski je priznati putnik velikim i značajnim punktovima glazbene reprodukcije na pozornicu Eufrazijane donio E. Granadasovu »Andaluzu« iz »Španjolske suite«; I. Albenizove »Cubu (Nokturno)« i »Asturias (Legendu)«; R. Ščedrinovu »Humoresku a la Albeniz« te dva nokturna i »Scherzo u b-molu; op. 31« F. Chopina. Posljednjim, a za jasnu prosudbu pijanističke osobnosti jednim od najdelikatnijih autora, okončana je koncertna večer, a oduševljena publika svojim je aplauzom potvrdila odavno visoko pozicionirane vrijednosti Boginovog izvedbenog majstorstva.

Činjenica koja možda i najvećim intenzitetom i bistrinom dopire do slušatelja jest njegovo nadahnuto proživljavanje javnog nastupa, svojevrsna indirektna, ali skladna interakcija s publikom, intuitivna i kreativna inteligencija te zavidna lakoća postavljanja i najzahtjevnijih momenata odabranih naslova. Izrazito prijatnim senzibilitetom, kakav prepoznajemo samo kod najvećih glazbenika, Bogino je publici priuštio čitavo bogatstvo zvuka i muzike, a ugodno je iznenadio i pažljivim darom za korepeticiju.

Svojeg je sina Leva, petnaestogodišnjaka s nezanemarivim potencijalom, pratio pri izvedbi M. Bruchovih prvog i drugog stavka »Koncerta u g-molu« te »Bumbarovog leta« N. Rimski-Korsakova, dok je s Miomirom Vitas, također priznatom sopranisticom, predstavio G. Mahlerove naslove iz »Lieder eines fahrenden Gesellen« (Wenn mein Schatz, Ging heut' Morgen übers Feld, Ich hab' ein glühend Messer, Dei zwei blauen Augen) te Stravinskijeve »Njezabudočku-cvjetoček«, »Soročenjku«, »Voronu« i »Tilim-bam« iz »Dječjih pjesama« te »Zapjevnaja« iz »Četiri ruske narodne pjesme«. Pozivom na bis svo troje glazbenika prepustilo se izvedbi »Nevidljive flaute«, koju je C. Saint-Saëns skladao na stihove Victora Hugoa.

Nuša HAUSER

Snimio Milivoj MIJOŠEK

Fotografije