EU - MALO "e", VELIKO "U"!

Izmiješani su nam osjećaji, misli i doživljaji o tome u kakvoj državi, odnosno, u kakvim sigurnosnin uvjetima živimo svoje živote. Moguće je smatrati da oni mogu biti puno sigurniji od postojećih. Ne mislim pritom samo na sve učestalije afere, ekscese i tragedije koje su posljedice obračuna vatrenim oružjem, već i na sigurnosno stanje na našim prometnicama, na moru, u školama. Pokušajmo prebrojati sve slučajeve teških prometnih nesreća u zadnjih godinu-dvije, pomorskih havarija, obiteljskih međusobnih tragedija i ubojstava...

Pokušajmo se orijentirati na recentne slučajeve nemafijaškog eksplicitnog nasilja u našem društvu. Od slučajeva Voschion, kornatske tragedije, ubojstava branitelja, tučnjava i samozapaljivanja u školi, pljački banaka i pošta, teških automobilskih nesreća i pogibija na moru... Nažalost, lista svih vrsta nasilja i nesreća koje su neposredna posljedica ljudskog faktora prilično je duga. U tu bih skupinu svakako svrstao i likvidaciju Ivane Hodak, jer je ona zapravo kolateralna žrtva mafijaških obračuna, dakle, osoba koja nije neposredno vezana uz mafijaške krugove. Ona je zapravo kolateralna žrtva letargije i nepripremljenosti državne administracije na rastući val nasilja u državi.

Pod nasiljem ne podrazumijevam samo međusobno ljudsko nasilje i ubojstva. I primjeri kao što su automobilske nesreće i npr. kornatska tragedija također su primjeri nasilja - odnosno nasilja državne neučinkovitosti nad svojim građanima. Tko je zapravo kriv za rastući val nasilja i ljudske neodgovornosti jednih prema drugima? Jesu li za to krivi roditelji, koji opterećeni svojim brigama ne mogu kvalitetno odgajati svoju djecu? Je li za to kriva država koja se rukovodi velikim projektima i planovima, bez orijentacije na stvaranju uvjeta za razvojem kvalitetnijeg društva? Je li za to kriva globalna recesija? Ili možda globalno zatopljenje koje utječe na loše ljudsko raspoloženje i nervozu? Ili možda vanzemaljci koji nas svako malo posjećuju i možda izbacuju nekakve opasne kemikalije koje nas tjeraju da se međusobno ubijamo, kako bi oni zavladali svijetom?

Tko je kriv zato što Mario mrzi to što se njegova cura Rebeka (koja ima 12 godina kao i on) pod odmorom drži za ruke sa Ivicom, a Mario je lud od ljubavi i ljubomore za svojom curom Rebekom pa uzme tatin pištolj i ubije i Rebeku i Ivicu i sebe? Tko je kriv zato što se turist iz Češke voli pokazati na svojoj novoj jahti pa na neoznačenoj plaži pri velikoj brzini lupi kupača koji se kupa na toj istoj plaži gdje nije izričito označeno gdje je područje kupanja?  Tko je kriv što je muž, nezadovoljan sudskom odlukom da mu se oduzmu djeca zbog toga što stalno tuče i maltretira i djecu i ženu, pa uđe neometan sa bombom u sudnicu i cijelu sudnicu digne u zrak? Tko je kriv što ubojica neometan ušeta u zgradu gdje živi odvjetnik koji brani velike i opasne njuške, te potpuno neometan ubije njegovu kćer? Svatko od vas može ovoj listi pitanja dodati još barem jedno pitanje, a sva ta pitanja imati će jednu zajedničku karakteristiku - da nemaju pravog odgovora!

Ono što nam svakako nedostaje jest cjeloviti, strateški pristup svemu čime se želimo baviti! Želimo biti poznati po čistom moru, a zbog nepripremljenosti i stihijske pripreme dogodi nam se havarija teretnog broda. Želimo biti prepoznatljivi po sigurnosti u zemlji, a po gradovima nam maloljetnici šetaju naoružani vatrenim oružjem. Sve je to pogreška nekvalitetne pripreme terena od najmanjih sitnica. Mislim da je preuranjeno graditi velike mostove, tunele, ceste, ako osnovne stvari nisu posložene kako treba. Jer tim cestama gosti neće dolaziti ako im je kod nas ugrožena sigurnost.

Cilj ulaska u zapadne integracije je svojim komparativnim prednostima zauzeti nezamjenjivu poziciju u tim sustavima. Bojim se da još nismo zreli za ulazak u te integracije upravo zbog stanja sigurnosti - ubojstva, minskih polja, postotka građana koji posjeduju vatreno oružje. Ne smijemo se vaditi na to da je slična situacija sa sigurnosnim uvjetima i u ostalim zemljama EU, jer ako ne želimo da nas te integracije u potpunosti  asimiliraju sa svojim dobrim i lošim stvarima, odnda moramo biti bolji od njih. U svim segmenima.

Jedan od razloga zašto nismo konkurentni po pitanju sigurnosti jesu i plaće osoba zaduženih za sigurnost. U jednoj TV emisiji, jedan od voditelja administracije zatvorskog sustava ponosno je izjavio da pravosudni policajci koji posao odrađuju čuvajući zatvorenike, primaju plaću u iznosu 3000 kuna, dok sa prekovremenim radom mogu zarađivati čak 5000 kuna. Na koji će način policija imati kakvu takvu motivaciju održavati red i mir, i boriti se protiv kriminala, ako kriminalci imaju bolje oružje, i svakako bolja primanja od njih? Kako motivirati čovjeka da svoj život izlaže pogibelji u svrhu podizanja sigurnosti u zemlji i to za plaću od 3000 kuna?

To je dokaz da još nismo spremni za EU! Dok se ogromni novci ulažu u razne projekte od kojih se koristi tek očekuju (dapače, i ti su projekti više nego potrebni), investicije koje su prijeko potrebne za prilagođavanje uvjetima EU, kao što je internet priključak sudova, povećanje plaće policiji, ili kvalitetnije obrazovanje djece, ne mogu doći na listu prioriteta.

Sve ono što je bitno za prilagođavanje standardima Europske Unije kod nas se piše malim slovom ”e”. Puno je bitnije, da se zaključiti, raspravljati je li dečko na Thompsonovom koncertu imao veliko ili malo ”U” na kapi.