Predgovor kataloga:

Ljubav prema arhitekturi životno je opredijelio Jasminku Juzbašić – prije svega kada je riječ o njenom obrazovanju, kasnije struci, a potom i prema njenoj naklonosti ka slikarstvu kroz koje prenaša i vrlo često utjelovljuje prikaze arhitektonskog urbanog okruženja.

Osjećaj slobode kojeg uvijek iznova pruža «ispunjavanje» bjeline slikarskog platna, a da se pritom zaboravi na precizne matematičke izračune potrebne pri arhitektonskom planiranju, zasigurno je «otvorio» vrata ka oblikovanju vlastitih vizija i interpretacija.

Naravno, ovdje nije riječ o nacrtima za buduće izgradnje i intervencije u prostoru, riječ je o slikarstvu.

Ciklus od deset slika – ulja na platnu, nastalih ove godine, od autorice je odabrana formula za prezentaciju nje same, onoga što je kroz život «sabrala», a ključ je u povlačenju veza i paralela, u otkrivanju višeslojnosti poruka. Prezentirani radovi pritom sadrže i izraženu kronološku komponentu, pri čemu otkrivamo i autoričinu sklonost ka naraciji.

Arhitektura sa svojim pojedinostima, sastavna je tematska okosnica ovog ciklusa, a svaki predstavljen grad, svaki slikarski kadar – bio on realan, imaginaran, interpretiran sa više ili manje «slobode» ili doslovnije prenesen na slikarsko platno, jedno je poglavlje u životu autorice o čemu tumače i nazivi radova.

Od fascinacije bajkama u najranijoj dobi i fantastične arhitekture koja nastaje iz nje, gdje ritam geometrijskih polja i ležeran izraz otkrivaju pomalo sanjarsku i bajkovitu atmosferu, «model» kojeg autorica prenaša i na «Kišni grad», pratimo nadalje promjene u primjeni likovne poetike.

Naime, dok poneki radovi zadržavaju čvršću kompozicijsku shemu i naglašenu perspektivu u oblikovanju – poput prikaza Zagreba ili rada naslovljenog «Prema sunčanom dijelu ulice», drugi ih se objeručke odriču…

Tako za radove «Al Qahirah na određeno vrijeme» i «Moj Macondo», autorica odabire različitu estetiku gdje posebno dolazi do izražaja «višeslojnost» u građenju slike. Isprepliću se slojevi crteža, namaza boje, tekstura, ali i slojevitosti života - onog realnog (autorica je u egipatskom gradu zaista živjela na određeno vrijeme…) i imaginarnog.

Nadalje, posebno se prema svojim naglašenim simbolističkim odrednicama izdvajaju dva rada.

Slikom «Bilo jednom u Americi» autorica priziva sjećanja na vlastitog brata (koji je za života stanovao na američkoj adresi), a dominirajući light motiv američke stambene arhitekture – rešetkasto protupožarno stepenište, na toploj narančasto-crvenoj podlozi postaje «težak» grafički element koji progovara o jakim emocijama. Sasvim suprotno, «prozor» smješten u pozadini otkriva nam pogled na «veseliji» svijet» (riječ je o inkorporiranom grafičkom rješenju «plakata» iz bratove ostavštine).

«Rovinju u pohode» rad je izrazito simbolističkog ozračja, gdje uz siluetu prepoznatljive rovinjske arhitekture, susrećemo i otkrivamo arhitektonske detalje Galerije Adris, simbole umjetnosti te od autorice uvijek iznova rado viđenih izložbi.

Ciklus kronološki završava radom koji na metaforički način progovara o posljednjim promjenama u životu autorice (odlasku u mirovinu). «Moj vrt, moj zeleni grad» osim što odmiče «urbanoj priči» zadržava odabranu «geometriziranu» i prostorno plošnu kompozicijsku shemu. Ukinute su velike zemljopisne udaljenosti, adresa postaje konačna, no daleko od privida mirovanja ovim je radom sažeta poruka o životu koji je uvijek u mijeni.

Mekani kolorit, višeslojnost poruka, asocijacije na vlastiti život – zbiljski i emotivni, na likovna i književna umjetnička djela, te prilagodba likovne poetike kontekstu pojedine «priče», stvorili su od ovog ciklusa osobnu autoričinu kartografiju koja dotiče, a ujedno i nadilazi zadano vrijeme i prostor. Poput kućišta uspomena – prošlih i budućih, ovim je ciklusom oblikovana arhitektura koja živi kroz sliku, emociju, sjećanje i koja nam je dana na «korištenje» ne bi li zajedno prošetali gradovima realnog i imaginarnog svijeta, gradovima uma i srca…

Ketrin Milićević Mijošek

Životopis

Jasminka Juzbašić rođena u Zagrebu, 8. 5. 1948. godine, po zanimanju je arhitektonski tehničar.

Godine 1994./ 95. godine sudjelovala je u radu 1. likovne radionice u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta u Poreču te nastavila dalje pohađati tečajeve iz područja likovne umjetnosti.

Svoje radove izlagala je u Poreču na desetak izložbi amaterskog likovnog stvaralaštva., 1997.godine u Buzetu kao gost likovne radionice te 2005. godine u Motovunu. Članica je Likovne udruge Poreč i Društva likovnih stvaratelja Pazin.

Na natječaju PRO FUTURA 2008. - u konkurenciji 70 autora, diptihom ”Truba Abracabande u Grožnjanu... ili obratno ” osvaja nagradu dodjeljenu od strane stručnog žirija – realizaciju samostalne izložbe u Maloj galeriji Pučkog otvorenog učilišta Poreč.