Sretna vam Nova godina!

Za početak, sretna vam nova 2009. Neka vam bude - iskrena, puna zdravlja, ljubavi i sreće. Mislim da je to dovoljno. Novac - dodali bi neki. Ma koliko bitan bio, nije presudan za našu sreću. A - ostvarenje svih želja? I to. Ali naša nas upornost i sreća i naše misli dovode do ispunjenja svih naših želja.

Kad sam kod želja, gotovo je svatko od nas krajem godine donio odluku da u slijedećoj godini neće: bla bla bla. Većina popisa imala je želju: prestajem pušiti. Zatim: prestajem gristi nokte. Prestajem, prestajem. Sjećam se kako sam jednom, kao klinka, na svoj ormar kredom napisala novogodišnje želje. Mislim da je među njima bila i ona: prestajem pušiti, ali se na žalost, to još uvijek nije ispunilo. Kažu da za to treba velika volja.

Dakle, među željama (osim prestanka pušenja) bila je želja - zapravo je to više trebalo zvučati kao naredba samoj sebi - izdati zbirku poezije. Srećom, od tada je prošlo barem 5 godina a zbirci ni traga ni glasa. Sjećam se da je jedna od tih želja s ormara ispunjena, ali se sada baš nikako ne mogu sjetiti o kojoj je naredbi ili želji riječ.

Sutra je doček, a ja sam u svojoj crvenoj hello kitty pidžami ispred svog PC-a, u kuhinji. Nisam entuzijastična, pojma nemam što ću sutra odjenuti, 22 su sata i nekako mi se ne spava. Sutra je doček. Sutra ulazimo u neku novu godinu koja bi nam mogla donijeti nešto novo, nešto što stvarno želimo, nešto što ne želimo. (Mogu li ja odmah reći što ne želim?)

Rekli su da će biti kriza, a ja sam jako loš matematičar. Novac. Kupuje LV torbice ali kvari ljude, ubija ih, razdvaja ih, hrani ih. Ali ne želim vam pisati o novcu, jer mislim da ovoj temi nema mjesta u mojih pet minuta slave. Kako god, dragi moji, ove si godine želim - nedjjelje i dalje na kauču, subote na plesnom podiju, tjedan prepun obaveza koje uspješno obavljam, godišnji u Africi, prijatelje oko sebe, zdravlje sebi i svojim bližnjima, osmijeh na licu svojih roditelja, ljubav. To je sve što želim. Ono što ne želim možda nije potrebno spominjati, jer se sve kad tad izjalovi i onda se popisi nekako zbrčkaju i onda dobijem : ljubav samo subotom na kauču, nepovjerenje partnera preko tjedna, lošu frizuru dok idem na razgovor za posao, godišnji u krevetu zbog - malarije. Mislim da je, dragi moji, ova kolumna jedino mjesto gdje ću zapisati svoje novogodišnje želje, a hoće li se išta od toga ispuniti, uvijek je na meni. Uvijek je na vama.

22:37. Stalno ustajem sa stolice i ulazim u frižider. A kad smo kod frižidera, mislim da je i to jedna od mojih novogodišnjih želja. Dobro da mi fridž nakon par sekundi počne pištati, zapravo, proizvodi vrlo živcirajući zvuk koji te mora otjerati - nešto kao kad strašilo tjera ptice - tako je i taj zvuk podešen da nas, homo svejede, otjera od sebe. Dakle, nema razmišljanja ispred frižidera. Ili znaš što ćeš iz njega izvući ili ćeš ga otvoriti i razmišljati i slušati kako ti taj pip-pip izlazi iz frižidera i ulazi u uši i. Nije bitno. Odričem se prekomjerne težine i pipiranja frižidera.

Ne odričem se shoppinga.

Ne odričem se smijeha.

Ne odričem se kave.

Ne odričem se ljubljenja.

Ne odričem se pisanja ove kolumne ma koliko mi koji put to teško bilo. Često ju krenem pisati, ali za tako hiperaktivnu osobu kao što sam ja, teško je sjesti za stolicu i sabrati misli. Zato sam se sada i sabrala da ne krenem pisati o novim razočaranjima, malaričnim komarcima i odlasku. Mislim da je u ovo novogodišnje vrijeme potrebno imati samo pozitivne misli i praštati. Zato ćete mi oprostiti ako vam kažem da se selim u Zagreb.

Ne zaboravite, novogodišnja je noć kažu najluđa noć u godini. Iako bi to trebala biti - svaka noć- sutra se ipak lijepo obucite, popijte čašicu šampanjca i nemojte se odricati - ljubavi. Sretno vam!

Voli vas vaša Ku-ku*