Nas i Rusa trista milijuna!

Dobili smo, konačno, potvrdu da cijela zapadna civilizacija današnjice uvelike ovisi o resursima istočnih civilizacija. Odnosno, potvrdu da zapadna civilizacija ipak nije toliko superiorna nad istočnom, koliko god se to nastojalo dokazati, da ne kažem nametnuti, kroz cijelu povijest čovječanstva. Nije li nametanje razmišljanja o primitivizmu istočnih društava, zapravo, prvi val napada i opravdavanja prisvajanja njihovih teritorija? A sve u cilju preuzimanja njihovih bogatih plinskih, naftnih i drugih bogatih nalazišta?

Primjerice, Adolf Hitler je odlično procijenio kakvim plinskim i naftnim resursima raspolaže Rusija, te je to i bio jedan od razloga napada nacističke Njemačke na Rusiju - stvaranje zaliha plina i nafte radi opskrbe vojske za planirana ratna djelovanja, a jedini način da opravda takav napad koji je već unaprijed predviđao ogromne gubitke, jest nametanje ideje o primitivizmu Rusa i nesposobnosti upravljanja vlastitim resursima.

Međutim, poraz njemačkih snaga nije bio uvjetovan samo hladnom ruskom zimom, već i činjenicom da su Rusi itekako znali, a i danas znaju, kojim resursima raspolažu, te su grčevito branili svoja prirodna bogatstva, što nitko od Njemačkih generala nije očekivao. Upravo je to bio trenutak kad su Rusi shvatili da će ih, ukoliko nešto ne poduzmu, uvijek netko napadati da zagospodari njihovim nalazištima plina, nafte...

Jedini način da se zaštite bio je pozicioniranje Rusije kao svjetski značajne političke, a ne samo vojne sile. Činjenica da su zaustavili prodor Njemačke na Istok, kao i pomoć ostalim zemljama u borbi protiv nacizma učinila ih je vrlo značajnim vojnim faktorom, što je rusko vodstvo prepoznalo kao izvrsnu priliku za preuzimanje političke inicijative. Vojne zasluge za vrijeme sukoba, pomoć drugim zemljama, razjedinjenost ostatka Europe i veličina prostora kojim upravljaju, ali i konsenzus svih zemalja kojima je SSSR upravljao oko zaštite njihovih izvorišta, od Rusije su učinili neprikosnovenu političku silu, koja niti do danas nije prestala biti dominantan politički faktor u svjetskim razmjerima. Ono što je u Ruskoj povijesti negativno svakako je činjenica da su ruski vlastodršci likvidirali milijune svojih neistomišljenika, odnosno onih sunarodnjaka koji se nisu slagali sa njihovom politikom. Bilo kakav unutarnji impuls koji bi barem malo uzdrmao političko rukovodstvo Rusije mogao je donijeti destabilizaciju političke snage, a to bi značilo prodor stranih vojnih ili političkih snaga koje bi ponovno pokušale zauzeti ruska bogatstva.

Upravo zbog toga Rusi nisu tolerirali untarnje neprijatelje. I upravo zbog svoje neprikosnovene političke snage, Rusi mogu računati sa svime, od napada na susjedne zemlje, pa do neisporuke plina. I niti jedna zemlja ne može utjecati na njihove odluke. U protivnom, ili otvore topovske cijevi, ili zatvore ventile plina. Eto koliko je bitna politička zaštita vlastitih resursa, ne samo ekonomska, diplomatska ili teoretska.

Sa druge strane, postoje zemlje bogate prirodnim resursima - naftom, koje pak pokazuju tendenciju potpune suprotnosti, odnosno nemogućnosti dugoročnije zaštite svojih bogatstva. To su zemlje bliskog istoka, bogate naftnim poljima - Irak, Iran, Kuwait, Saudijska Arabija... Premda leže na najvećim svjetskim nalazištima nafte, dakle imaju predispoziciju da postanu svjetski politički lideri poput Rusije, ipak im to ne uspijeva. Zbog izostanka političke neovisnosti i moći, ili pak zaštite od strane nekog drugog jakog političkog subjekta, trpe napade zapadnih civilizacija, dok svijet šutke preko toga prelazi. A zašto nisu politička sila poput Rusije, obzirom da imaju predispoziciju za to, u vidu najvažnijeg svjetskog enetgenta - nafte?

Ta, i njihovi su vlastodršci likvidirali svoje neistomišljenike, i oni zauzimaju veliki prostor, i oni imamaju bogate resurse, sve identično kao i kod Rusa!

Smatram da je razloga za to više. Prvi je svakako otpor zapadnih civilizacija prema istočnima, prvenstveno zbog dugostoljetne dominacije Sulejmanskog carstva nad određenim europskim područjima. Drugi je poraz i protjerivanje osmalijske vojske na europskim područjima, što je dugoročno uzdrmalo političku stabilnost bliskoistočnih zemalja i nametnulo razmišljanje o superiornosti zapadne civilizacije. Treći je svakako činjenica da su zapadne civilizacije odlučile učiti iz svojih grešaka. Naime, sve ono zbog čega su zapadne civilizacije gajile izrazito strahopoštovanje prema Rusiji, uz solidnu dozu straha od nje, u politici prema bliskoistočnim zemljama iskoristile su kao moment destabilizacije unutarnjih uređenja bliskoistočnih zemalja, odnosno, likvidacije nesitomišljenika, zabranu slobode govora, diktatorski utjecaj na svoj narod i narode u okruženju određenih bliskoitočnih zmalja, zapadne su civilizacije javno počele kritizirati i na taj su način destabilizirale politički snagu tih zemalja, te unutar njih samih stvorile silnice koje su, nakon rušenja komunističkih vladavina, i same počele vjerovati da je moguće srušiti diktaorski režim. Tako su zapadne zemlje pridobile određene zemlje poput Kuwaita, koje su bile pod utjecajem diktatorskog režima.

Time su stvoreni osnovni polazni položaji za tiho prisvajanje naftnih polja. Umjesto pokušaja pronalaska političkog saveznika među zapadnim civilizacijama koji bi im pomogao u političkoj obrani svojih interesa, bliskoistočne zemlje priklonile su se terorizmu. Na svaki pokušaj neisporučivanja nafte, bliskoistočne zemlje suočavaju se sa agresivnim vojnim i političim reakcijama, a zbog krive procjene da će terorizam ojačati nihovu političku poziciju, cijeli svijet samo pasivno promatra vojnu invaziju. Zamislite što bi se dogodilo da su i bliskoistočne zemlje bogate naftnim poljima politički stabilne kao i Rusija, te na svaku naznaku prijetnje svojim interesima reagiraju zatvaranjem ventila za isporuku nafte? Svakako, bilo bi više mira u svijetu.

Možda se naša politička administracija tajno dogovorila sa ruskom da prestane isporučivati plin, kako bi u pandanu sa neradnom nedjeljom natjerala Hrvate da se više vole i ljube, te u konačnici poraste broj malih Hrvata. Biti će tako nas i Rusa više od trista milijuna.