Samo smijem se, i smiješ se, i sve je isto kao prije...

Gotovo potpuno nezapaženo protekao je 15. siječanj, dan kad se obilježava godišnjica početka međunarodnog priznanja samostalnosti i neovisnosti Republike Hrvatske. U sjeni početka svjetskog rukometnog prvenstva, spora sa susjednim zemljama i plinske krize, taj je datum svakako drugorazredna vijest po važnosti u ovim trenucima kako zbog spomenuta tri događaja, tako i zbog povijesne dugoročne konotacije toga dana: sjećanje na taj dan ne smije biti drugorazredno. Na kraju krajeva, sva tri spomenuta događaja - sporovi sa susjedima, svjetsko rukometno prvenstvo i plinska ovisnot naše zemlje, itekako su vezana uz našu političku i geografsku samostalnost.

Početak priznanja samostalnosti i neovisnosti naše zemlje datum je koji bi trebao biti poseban u našim kalendarima, jer je taj dan donio potvrdu da su sve odluke koje su donesene  prije priznanja neovisnosti Republike Hrvatske (a datumi kad su te odluke donesene slave se kao neradni datumi - Dan neovisnoti 08.10., Dan državnosti 25.06) bile ispravne, te da žrtve i porušeni gradovi nisu bili tek uzaludne ili kolateralne žrtve.

Upravo na temelju ovoga dana bazirale su se i sve vojne akcije oslobođenja okupiranog područja naše zemlje, obzirom da je samostalnost Republike Hrvatske priznata u granicama koje su uključivale i okupirana područja. Zbog toga se sa potpunim opravdanjem može reći da je taj dan u kalendaru potpuno i bespotrebno zapostavljen. Premda je prvo službeno priznanje izvršeno 13. siječnja, 15. siječnja je našu zemlju priznalo 20-ak zemalja, a gro zemalja našu je samostalnost priznalo nakon 15. siječnja. No, ipak se 15. siječanj može smatrati službenim početkom postupka priznavanja samostalnosti naše zemlje.

Međutim, problem sa datumima koji se slave u našem kalendaru ipak je nešto kompleksniji. Pretpostavljam da većina osnovnoškolaca neće znati točan naziv događaja koji se obilježava 8. listopada, odnosno dana kad su donesene odluke o raskidu veza sa SFRJ, kao niti točan naziv događaja koji se obilježava 25. lipnja, odnosno dan kada su donesene odluke o proglašenju naše države samostalnom i neovisnom. To neće znati niti određena proporcija srednjoškolaca ili osoba sa višim obrazovanjem, jer se u nekoliko posljednjih godina promijenio sustav praznika. Problem je, nadalje, u tome što određena administracija priznaje važnost određenog datuma, dok druga ne, pa se tako nerijetko dogodi da se na proslavi jednog datuma pojavi vladajuća garnitura a oporbena ne, ili obrnuto.

To sve stvara konfuziju i nesnalaženje sa datumima, a kao kolateralna žrta javlja se ovaj dan - 15. siječnja, koji je potpuno zapostavljen.

Još je jedan problem, a to je da naša zemlja nema jedinstvani datum koji bi bio apsolutno najvažniji datum u godini i koji bi kao takav predstavljao jedinstveni trenutak u našoj povijesti, sadašnjosti i budućnosti. Nešto slično bio je 30 svibanj, dan kada je HDZ pobijedio na prvim višestranačkim izborima, ali to je promijenjeno jer eto, taj dan nije bio prihvatljiv i za ostale stranke. Njegovo je mjesto zauzeo 8 listopada, datum kad su raskinute veze sa SFRJ, međutim niti to nije potpuno prhvaćen datum u javnosti, jer još uvijek većina ljudi smatra da je za vrijeme SFRJ bilo bolje.

Dan domovinske zahvalnosti 5 Kolovoza, odnosno Dan oslobođenja Knina za vrijeme operacije Oluja također nije datum svih građana Hrvatske, obzirom da se uz Oluju ponekad vezuju problematične konotacije. 25 lipanj, Dan državnosti, odnosno datum kada su donesene odluke o samostalnosti također ne vezuje  sve građane, obzirom da se rijetko tko sjeća toga dana, a i činjenica je daje lipanj 1991. bio prilično konfuzan mjesec, kada građani nisu u potpunosti bili svjesni što se zapravo događa u zemlji.

U našem kalendaru nedostaje praznik poput Dana Republike za vrijeme bivše države - SFRJ, odnosno dan koji je predstavljao apsolutni prioritet među drugim blagdanima. Jednako tako, vrlo veliki dio građana znao je osnovne detalje o tom datumu i događajima koji su se uz njega, od djece školske dobi, pa do intelektualaca. Takav nam datum nedostaje.

Upravo je 15. siječnja dan kad bismo trebali izvršiti određenu retrospektivu položaja Hrvatske danas u odnosu na druge države bivše SFRJ. Neke su države ogromnim koracima odmakle unaprijed, neke unatrag. Apsolutno je najveći iskorak učinila Slovenija. Mi se možemo pravdati da nas je u razvoju najviše usporio rat, što je točno, ali ne u potpunosti. Sve ono na temelju čega smo smatrali da imamo potpuno pravo u donošenju odluke o osamostaljenju nedovoljno koristimo u stabilizaciji vlastite samostalnosti i snage.

Jedna druga država, koja je puno više pogođena ratom, čini se, postaje puno prepoznatljivija od Hrvatske, i to upravo na temelju karakteristika na kojima nije izričito bazirala svoju samostalnost, a to je Bosna i Hercegovina. Dok mi nedovoljno koristimo sve ono na čemu smo bazirali svoju odluku o samostalnosti - more, povijesne mijene, pršut, vino, ugodnu klimu, Bosna i Hercegovina vrlo inteligentno usmjerava u svoju korist sve ono što ju je činilo drukčijom od drugih država bivše SFRJ.

A to su izuzetan bosanski humor, skijališta poput Kupresa i Jahorine koja su danas hit daleko poznatiji od Sljemena, banjalučki i sarajevski ćevapi, i naravno Sarajevo, kao grad koji je uvijek bio centar ratnih zbivanja, kontroverzi ali i vrsnog gostoprimstva i spektakularnih festivala. A sve to imamo i mi- gurmanske specijalitete, skijališta, gradove porušene ratom, osjećaj za gostoprimstvo, festivale. Imamo li smisla za humor? Možda bismo se mogli smijati sami sebi.