U libar svojih dugova, upiši mene!!!

Čekali smo dugi niz godina! Iza nas je nekoliko turnusa lokalnih, parlamentarnih i predsjedničkih izbora u kojima smo priželjkivali novo, mlado, kvalitetno političko lice, oličenje svega onoga što narod tako gorljivo očekuje: mlade političke snage neopterećene aferama, ustaško-partizanskim podjelama i neuspjelim projektima. Pitajte li sve one pripadnike poražavajućeg postotka ljudi zašto ne izlaze na izbore, uvijek će odgovor biti isti: nemamo za koga glasati, štufi smo uvijek istih lica.

Naravno, u politici moraju djelovati iskusni, prekaljeni političari, ali njihove redove treba razrjeđivati mladim kvalitetnim stručnjacima koji će određene političke stranke i ideje usmjeravati prema onome što je sada najbitnije - gospodarskom rastu. Koliko god starost to ne priznavala, uvijek će kaskati za mladosti i entuzijazmom, a koliko god mladost to ne priznavala, uvijek će joj nedostajati iskustva. Zato je kombinacija starost - mladost u političkoj industriji dobitna kombinacija. I jedina koja jamči glasove birača.

Nažalost, nismo se na našoj političkoj sceni nagledali kvalitetnih mladih lica. Sporadična mlada lica vrlo su se brzo utopila u stranačko sivilo. Sve nas je oduševila pojava Zorana Milanovića. Europski političar kakvog smo priželjivali. Mlad, obrazovan, predvodnik jednog trenda koji je već dugo na snazi u Europi - lijevice. Sve dok se nije počao koristiti metodama već dobro poznatim - vrijeđanje aktualne vlasti, bez konkretnih nadopuna provedivim projektima, a političko neiskustvo i poraz u sastavljanju Vlade na zadnjim parlamentarnim izorima samo su mu smanjile rejting među svima nama, mladoj populaciji koja vapi za mladim političarima koji će predstavljati stavove cijele generacije ljudi mlađih od 40 godina.

Kardinalna greška koju je učinio bila je micanje Ljube Jurčića i potenciranje upravo samoga sebe kao kandidata za premijera, čime je pokazao da se više rukovodi vlastitim motivima i ideologijom negoli nastojanjem da se za premijera kandidira apsolutno najsposobnijeg ekonomistu u redovima SDP-a. Da je kojim slučajem za premijera kandidirao Jurčića, podigao bi rejting SDP-u, ali i samome sebi. Umjesto toga, u prvi je plan stavio sebe, što je u našoj političkoj nomenklaturi već odavno dosadna praksa.

Kakva je situacija sa vladajućom strankom? Iz nje se kao grom iz vedra neba iznjedrio Gordan Jandroković. Vrlo se brzo uspinjao na stranačkoj ljestvici. I on je bio primjer toliko željenog osvježenja na političkoj sceni. Premda mu se u intervjuima predbacivala prikrivena bahatost, to se amortiziralo njegovom toliko dobrodošlom mladošću. Čak ga ni činjenica da je zamijenio omiljenu Kolindu Grabar Kitarović, upravo zbog njegove mladosti nije previše diskreditirala. Međutim, svojim gafovima sa nepoznavanjem pregovaračkog statusa naše zemlje, ali i činjenicom da u aktualnim konfliktima sa Slovenijom nismo od njega mogli vidjeti stručnu i energičnu obranu naših stavova, dokazao je da našoj zemlji ipak nedostaje ne samo mladi, već i kvalitetnan i stručan politički kadar.

U zadnje vrijeme fokus javnosti i medija je na Jasenu Mesiću, još jednom mladom članu vladajuće stranke, pretendentu na mjesto zagrebačkog gradonačelnika. Milanu Bandiću ipak se mora priznati razvoj grada, a to znači da mu mora konkurirati iskusna osoba sa zavidnim rezultatima iza sebe. Jasen Mesić imao je priliku predstaviti sebe i svoj program rada u nedavno prikazanoj emisji ”Nedjeljom u 2”. Imao je priliku, ali ju nije iskoristio, barem ne dovoljno. Neoprostiv gaf učinio je sa isticanjem pokretanja nekoliko tisuća projekata u svojih 10 godina rada u Ministarstvu kulture, te naknadnim pojašnjenjem da to nisu njegovi projekti već projekti županija, gradova, općina, raznih tijela. Ovo podsjeća na tipično politikanstvo - iskorištavajje svega što se može iskoristiti za svoje vlastite interese i samopromociju, premda je realnost potpuno drukčija.

Protukandidat Milanu Bandiću, koji iza sebe ipak nema kvalitetne projekte koje je sam vodio, možda je apriori bezopasan. Međutim, ovakva situacija je pogubna i za stranku, a ne samo za Jasena Mesića. Kad gafovima Jandrokovića i olakom prisvajanju velikog broja projekata od strane Jasena Mesića dodamo i uzastopno vandalsko ponašanje pripadnika mladeži HDZ-a, možemo zaključiti da se u redovima mladih snaga HDZ-a ipak ne pojavljuju toliko potrebni potpuno novi i svježi obrasci razmišljanja.

Sa druge je strane vladajuća stranka ipak iznjedrila nova lica, koja će gomilanjem iskustva, obzirom da su već sada dio političke elite, vjerojatno postati vodeći političari, dok se u redovima drugih stranaka vrte uvijek ista lica, prepuna afera, uspjeha ali i nespjeha.

Što se iz svega rečenog može zaključiti?

Mladi neiskusni političari ne bi trebali konkurirati za velike, odgovorne političke funkcije, već svoju političku karijeru graditi od najosnovnijih pozicija, ali stranke moraju itekako razmišljati  o svojim inkubatorima novih lica.

Mladi članovi stranaka od kojih se očekuje ponavljanje starih obrazaca, čiji su jedini projekti samo to članstvo i koji svojoj stranci ne priskrbljuju dodatno povjerenje ni prirast glasova birača, zapravo je već staro članstvo.

Svi mladi političari trebali bi biti svjesni da već svojim ulaskom u političke vode postaju dužnici. Dužnici narodu od kojega očekuju glasove, a dugovi su kvalitetni projekti, topliji odnos prema građanima, i osjećaj ponosa građana, koju su dali glas baš toj stranci.