Talijani ponovno prešućuju zločine talijanske fašističke vojske u Hrvatskoj

Među mnogobrojnim talijanskim gradovima, općinama, ustanovama i pojedincima kojima su u povodu 10. veljače - Dana sjećanja na žrtve fojbi i egzodus Talijana prvi puta dodijeljene Međunarodne nagrade tzv. esulskog Nacionalnog saveza Julijske krajine i Dalmacije (Anvgd) bili su Alberto Negri, redatelj igranog filma «Il cuore nel pozzo» («Srce u bunaru», a neki su ga preveli «Srce u jami») i poznati glumac Leo Gullotta. Poznato je da je film koji je snimila talijanska državna televizija RAI1 u kojem je nastupio velik broj srpskih glumaca prikazan 2005. godine na HTV-u i slovenskoj televiziji te izazvao ogorčenje i osudu antifašista u Sloveniji i Hrvatskoj. Nagrade je dobilo više novinara i direktora medija, od kojih Toni Capuozzo, urednik Berlusconijevog Canale 5, najgledanije tv postaje u Italiji, i Mauro Mazza, direktor TG2 RAI2, a te tv postaje, uz RAI1 i RAI3, dosad su emitirale brojne napuhane laži o zločinima u kraškim jamama u Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj. To su nastavile i ove veljače, pa je tako RAI1 u emisiji «TG1 Storia» 9. veljače u 9 sati ponovno emitirala emisiju o Grazianu Udovisiju, »jedinom» preživjelom iz fojbe u blizini istarskog mjesta Plomina, kako je predstavljen, a zapravo je riječ o neofašističkom lašcu, rođenom u Puli koji živi u Italiji i koji je kao fašistički časnik sudjelovao u brojnim uhićenjima i ubojstvima stanovika u Istri, posebice u Rovinju i Oprtlju.

Podsjećamo da je glumac i komičar Leo Gullotta nakon promocije filma «Srce u jami» 2005. godine izjavio kako je on samo glumio u navedenom filmu, a kad je potkraj siječnja ove godine saznao da će dobiti nagradu za ulogu u tom filmu odjednom je postao «jako» pametan i počeo dijeliti lekcije. Naime, izjavio je da «povjesničari moraju shvatiti kako i zašto se sve to moglo dogoditi», istaknuvši kako prije prikazivanja filma «Talijani apsolutno nisu znali za riječ Foibe, također je istina da u školskim udžbenicima o tome uopće nema spomena. U rječnicima je napisano samo Foibe: kraška jama i ništa drugo».

Očito je da vrsni umjetnik Gullotta razmišlja poput mnogih svojih zemljaka političara, novinara i građana, te tako nasjeda propagandi o zločinima u fojbama, pa je za očekivati da će on i njemu slični jednoga dana ipak smoći snage da saznaju istinu o zločinima koji su počinjeni nad Talijanima u bivšoj Jugoslaviji, osobito u Hrvatskoj i Sloveniji. Međutim, ako daje izjave da Talijani prije prikazivanja filma «Srce u jami» apsolutno nisu znali za riječ Foibe, onda mu netko mora reći da ne govori istinu i da je on postao još jedan opasni propagandist koji se ne želi suočiti sa istinom.

Mnogi Talijani sigurno su bili zatečeni glumčevom izjavom jer u poslijeratnom razdoblju, osobito poslije 1994. godine, u Italiji objavljeno stotinjak knjiga i drugih publikacija te tisuće članaka u mnogim listovima, a televizijske i radijske postaje snimile su brojne emisije u kojima su na revizionistički način opisani događaji, posebice žrtve fojbi u Italiji i bivšoj Jugoslaviji. O zločinima u jamama objavljeno je ponešto čak u jednom od najpoznatijih talijanskih rječnika, ali signor Gullotta nema o tome pojma i stoga bi trebao pripaziti prije nego odluči davati takve izjave jer će ostati zabilježen kao apsolutna neznalica! Nažalost mnogi Gollotte, čak i među onima koji žrtve u jamama koriste u dnevnopolitičkoj propagandi, zaboravljaju da je njihova, talijanska kraljevska fašistička armada kriva za više od milijun nevinih žrtava u Etiopiji, Jugoslaviji, Grčkoj, Libiji, Francuskoj i Rusiji. Mussolinijeva je vojska samo na tlu bivše Jugoslavije od 1941. do 1943. godine poubijala oko 300.000 osoba (neki izvori govore o 250.000 žrtava), od toga više od 40.000 u Hrvatskoj. U te zločine nisu uračunati oni koje su talijanski fašisti počinili u suradnji s njemačkom okupatorskom vojskom od 1943. do 1945. godine. O tome, dakako, službena Italija i gotovo svi mediji šute.

Il Giorno del ricordo ovih je dana obilježen petu godinu zaredom, ovoga puta u 141 gradu i mjestu, ali govorilo se i pisalo samo o zločinima koje su počinili Titovi partizani odnosno jugoslavenski komunisti u Italiji, Hrvatskoj i Sloveniji. Mnogima od njih ostale su u sjećanju optužbe o krvoločnim Slavenima koje je 2007. godine izgovorio talijanski predsjednik Giorgio Napolitano, koji je godinu dana kasnije to ponovio, kada mu je oba puta s pravom i objektivno replicirao hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Međutim, predsjednik Napolitano se i ove veljače obrušio na Slovence i Hrvate, rekavši da su žrtve fojbi tragedija nevinih Talijana, ali kako neće biti zaboravljena odgovornost fašizma. Glede kritika koje dolaze iz Slovenije i Hrvatske, Napolitano je rekao da obilježavanje tih događaja nema ništa s povijesnim revizionizmom, revanšizmom i nacionalizmom. Talijanski predsjednik govori napamet, a kao stari partizan trebao bi znati da je u jame bačen najveći broj fašističkih zločinaca i njihovih kolaboracionista!

Zbunjuje, međutim, činjenica da se na česte napade i klevete koje dolaze iz Italije glede zločina u fojbama oglušuje hrvatska vlada i najveći broj medija koji nemaju vlastiti stav i čiji su novinari najobičniji registratori, što dokazuje nepoznavanje teme, ili se svjesno stavljaju na stranu onih koji na Apeninskom poluotoku prešućuju vlastite zločine. Da je tomu tako govori prošlogodišnji 8. studeni kada je postfašistički gradonačelnik Rima Gianni Alemanno rekao da Hrvatska ne može ući u Europsku uniju ako ne prizna da je na njenom prostoru počinjen pokolj u fojbama. Taj perfidni istup i ucjena bivšeg postfašističkog ministra u hrvatskim medijima kritizirali su samo jedan novinar i jedan sveučilišni predavač!

Na poticaj Grada Rima, koji od prošle godine vodi gradonačelnik Alemanno, od 12. do 15. ovoga mjeseca organizira se nesvakidašnja eskurzija «Viaggio nella civilta istriana-dalmata» (Putovanje u istarsko-dalmatinsku civilizaciju) u kojoj će sudjelovati 200 učenika srednjih škola Rima koji će posjetiti Trst, Rijeku, Pulu i neke dalmatinske gradove sa zadaćom da se upoznaju sa zločinima u fojbama koji su počinjeni nad Talijanima. Tom putovanju više bi odgovarao naziv «Putovima zločinačke okupatorske talijanske fašističke vojske»...!

Novinar Paolo Rumiz održao lekciju Talijanima

Kad sam u utorak, 10. veljače završio pisanje ovoga teksta dospio mi je u ruke tršćanski list «Il Piccolo» koji me je, zahvaljujući novinaru i piscu Paolu Rumizu iz Trsta, izvjestitelju rimskog lista «La Repubblica», ugodno iznenadio najavom opširnog napisa «Foibe e Risiera, la strana «simmetria» per pacificare la memoria sugli ex confini» (Fojbe i Rižarna, neobična «simetrija» za izmirenje sjećanja na bivše granice). Šteta da je napis objavljen u rubrici

«CulturaSpetattacoli» na 27. stranici velikog formata, jer zaslužuje drugu ili treću stranicu. Posebno mi je drago da je tekst tiskan u «Il Piccolu» negdašnjem iredentističkom listu, pa dugo fašističkom, zatim neofašističkom i desničarskom kojega je devedesetih godina kupio bivši antifašist i partizan, ali koji je nastavio raspirivati mržnju prema Hrvatima, Slovencima i drugim slavenskim življem. Kolega Rumiz je donekle skresao istinu u oči i dao pljusku postfašistima i postkomunistima koji na sva zvona govore samo o zločinima u fojbama. Javno je progovorio o stvarima o kojima drugi mogu tek samo razmišljati i mogu zamisliti kako će ga sada još više mrziti povjesničari reviozionisti, bivši fašistoni i njihove obitelji, politički prvaci neofašističkih i postfašističkih političkih stranaka i drugi nostalgičari. On, jedan od rijetkih objektivnih novinara i pisaca u Trstu i Italiji koji se uhvatio u koštac sa tom temom, napisao je:»Međutim, antislavizam ostaje jedna živa predrasuda Sjeveroistoka nastavlja biti strašan čep talijanske Ostpolitik.(...)» On dovodi sebe u opasnost, ali ne posustaje i nastavlja: »Tko govori o represalijama u radničkom Trstu, napadima na Slovence i njihov jezik? (da bi rekao cjelovitu istinu Rumizu još nedostaju riječi Hrvati i njihov negirani jezik - op.A.Č.) Tko o masovnim potalijančenim prezimenima ili Mussolinijevim logorima u kojima su mnoga djeca mučno umrla između 1943. i 1945? Nepristojna tišina na svemu, također i nad 300 ratnih zločinaca kojima nikad nije suđeno (ne znam otkud Rumizu podaci, ali brojka je gotovo trostruka veća - op.A.Č.), ili skvadristi koji su rehabilitirani poslije rata.(...) Ništa više o sjećanju na pobjednike.

Rezultat je toga da Italija danas prihvaća slaviti fojbe prisjećajući se samo slavenskog divljaštva i ignorirajući talijansko.(...) Bez poštenja sjećanje ostaje šepavo i Dan sjećanja može stvoriti tenzije još dugo.(...)»

Prenijeli smo samo dijelić Rumizovog teksta koji je poučan za cijelu Italiju, pa se nadamo da će dospjeti i do glumca Gullotte, ali i onoga dijela hrvatskog stanovništva koje u partizanskom ratovanju vidi samo zločine i uzdiže poraženo ustaštvo. S napomenom da je to onaj isti Paolo Rumiz koji je u tom istom «Il Piccolu» 28. ožujka 2008. objavio otvoreno pismo predsjedniku Giorgiju Napolitanu, kojemu je, između ostalog, napisao: »Italija se nastavlja pretvarati da nije bila fašistička, a bila je: nastavlja se pretvarati da je dobila rat, a zapravo ga je izgubila upravo na ovom području. Njemačka je učinila od svojih dana sjećanja trenutke odgovornosti i pokajanja. Mi - nikad. Holokaust? Njemačka krivica. Foibe? Krivica Slavena. Uvijek nam je na ustima samo - oprost, u duhu stare fraze ('italia brava gente').(...)» (Osservatorio Balcani, 9.04.2008.)