Je li Zvonimir Boban kriv za nerede na stadionima?

Fotomontaža:parentium.com

Čudno je razmišljati o našoj nogometnoj ligi i o svim otkrivenim i još neotkrivenim nogometnim talentima, a da se barem na jedan tren ne obazremo na divljaštvo i primitivizam na nogometnim stadionima. Tako smo mala zemlja, sa tolikim brojem divljih, primitivnih i pomalo stupidnih navijača. Kakvu sliku šaljemo u svijet nakon izvrsnog navijanja na Svjetskom rukometnom prvenstvu, u domaćoj ligi ti isti navijači postaju barbari i vandali. Zbog čega, zašto se to događa?

Uzrok se može pronaći u nezadovoljstvu navijača postojećom gospodarskom situacijom i izlijevanjem bijesa i nezadovoljstva na stadionima. Uzrok se može pronaći i u animozitetu između dva kluba, dvije skupine navijača. Uzrok se može pronaći i u namjernom izazivanju sukoba među navijačima od strane određenih obavještajnih službi kako bi se destabilizirala pozicija naše zemlje. Uzrok se može pronaći i u namjernom izazivanju sukoba navijača sa policijom, kako bi se jedna politička garnitura prikazala nesposobnom za rješavanje nereda na terenima, a time i cjelokupnog upravljanja državom, te time otvorio prostor za drugu političku garnituru.

Premda su neredi na sportskim terenima sastavni dio navijanja u cijelome svijetu, ipak su neredi na našim terenima ponešto drukčiji, odnosno uvjetovani određenim kompleksnim uzrocima. Dok se kod drugih nacija u najvećem broju slučajeva radi o bukvalnoj netrpeljivosti između navijača određenih klubova ili određenih nacija, u našem se primjeru ipak mogu primijetiti određeni specifikumi. Naime, pođimo od geneze ozbiljnijih nereda na nogometnim terenima u našoj zemlji, i vrlo ćemo se lako složiti da je prvi veći i ozbiljniji nered bio onaj između navijača Crvene Zvezde i Dinama, 13. svibnja 1990. godine na stadionu Maksimir u Zagrebu. To nije bio klasični sukob navijača dvaju najjačih klubova i svakako navijača koji su se najmanje podnosili. Ispod te površine nalazile su se nacionalne netrpeljivosti koje su kulminirale upravo na toj utakmici. U kontekstu sukoba navijača Crvene Zvezde i Dinama, navijači su zapravo pokazali opće stanje svijesti u tadašnjoj Jugoslaviji, odnosno što misle o svim tadašnjim naporima da se izbjegne ratni sukob i održi koliko-toliko krhka Jugoslavija. Navijači i jednog i drugog kluba na terenu su pokazali kakvo je pravo stanje u državi, obzirom da su političari upravo te navijače uvjeravali da ratnih sukoba neće biti. Jednako tako, navijači su pokazali što misle o državi, a državu su predstavljali policajci, odnosno milicajci. Sukobi navijača sa milicajcima pokazali su da su navijači umorni od države u kojoj žive i da ona za njih više ne predstavlja autoritativan sustav kojega bi se trebali bojati.

E, sad, kako tu situaciju preslikati na aktualne sukobe navijača Dinama i Hajduka? Na upravo jednaki način. Navijači su na terenu pokazali pravo stanje stvari, koje je upravo suprotno onome što su sve administracije od osamostaljenja naše zemlje neuvjerljivo prikazivale. A pravo je stanje stvari takvo da našoj naciji nedostaje jedinstva i ujednačenog razvoja na svim područjima.

Naime, sukob između navijača Dinama i Hajduka nije samo sukob navijača tih dvaju klubova, ili sukoba između sjevera i juga, osnosno, kontinentalno-konzervativnog i južnjačko-temperamentnog svjetonazora. Genezu tog sukoba pronaći ćemo u činjenici sa su Dalmatinci gotovo zaposjeli najutjecajnije pozicije u Zagrebu, dok su pravi Zagrebčani tek usputne kolateralne žrtve za koje nema mjesta na utjecajnim mjestima. Geneza sukoba nalazi se i u činjenici sa se vrlo veliki broj studenata iz Dalmacije upisuje na studije Zagrebačkog Sveučilišta, te tako stvara prave getoizirane skupine gdje je osnovni zakon – ne prihvatiti bilo kakve zagrebačke obrasce ponašanja. Geneza sukoba nalazi se i u činjenici da se ogromni novci troše ili namjeravaju trošiti na završetku ili pokretanju velikih infrastrukturnih projekata na području Dalmacije, dok su velika ulaganje na području Zagreba nekako zamrla. Na taj se način među navijačima Dinama stvara otpor prema svemu dalmatinskom.

Geneza sukoba nalazi se i u činjenici da je država sanirala najvažnije banke i najvažnija poduzeća sa sjedištem u Zagrebu, dok su Dalmatinska poduzeća prepuštena sama sebi. Geneza sukoba nalazi se i u činjenici da se najveći broj novih ranih mjesta otvara na području Zagreba, te se i velika količina novca namijenjena nogometnom sustavu usmjerava u Dinamo i stadion Maksimir. Geneza sukoba nalazi se i u činjenici što se kao jedini istinski nogometni klub uvijek smatrao Dinamo, dok se na Hajduk uvijek gledala kao na manje hrvatski klub. Na taj se način među navijačima Hajduka stvara otpor prema svemu zagrebačkom.

U svemu su tome bitne dvije stvari. Prva je arogancija Zagrepčana koja ih prati kamo god krenuli, i njihovo oholo ponašanje upravo zbog činjenice da su stanovnici metropole, što je uostalom, karakteristika građana svih metropola svijeta. Umjesto toga, stanovnici metropole morali bi biti primjer kvalitetnog ponašanja. Druga je almatinski dišpet koji je shvaćen na potpuno krivi način. Dok je nekada dišpet smatran ambicijom prema uspjehu i požrtvovnosti, uz kojeg se vežu imena poput Ivaniševića, Balića, Metličića, Rađe, danas je dišpet sinonim za uništavanje svega što predstavlja neku vrijednosti, umjesto da dišpet bude stvaranje vrijednosti.

Sukob sa policijom predstavlja isto ono što je predstavljao u sukobu navijača Dinama i Zvezde sa milicijom – odnos građana prema državi. Sukob sa policijom predstavlja da su građani očito izgubili odnos poštovanja prema državi, u kojoj dolazi do potpunog raspada sustava vrijednosti i definiranja nacionalnih prioriteta. I u kojoj se Zakoni ionako ne moraju poštivati.

Vrlo je bitno i to što mediji aludiraju na kažnjavanje igrača koji je zapalio baklju! Ne bi li onda Zvonimira Bobana trebalo kazniti jer je udario milicajca? Nije li njegov grijeh veći od paljenja baklje? Upravo zbog toga, ako želimo napredak na bilo kojem području, treba najprije definirati koje je poželjno ponašanje, i predvidjeti nagrade za isto. Neredi se neće spriječiti predviđanjem kazni za prekršitelje, već nagrađivanjem onih koji poštuju Zakon. Upravo bi poštene navijače trebalo nagrađivati, a ne nepoštene kažnjavati.