Dobar đir taj BK Ladonja: ništa politike, samo pedaliraj, cugaj i fino papaj. Eto nas opet u subotu!

Slušam ja radio i čujem obavijest - biciklijada sa startom u Vižinadi, 07.03. u 10 h. Pogledam stranicu DHMZ - kaže "lijepo vrijeme!" Nazovem mog vjernog Sirotićpansu, koji je uvijek za akciju i eto nas ornih na cesti. Dođemo mi u Vižinadu, kad tamo, svi biciklisti u istom dresu - BK LADONJA!

Gledamo se nas dva naivca i pitamo se: kako smo naletili? I koji su ti BK LADONJA? Ali sad nema nazad!

U ugodnom ritmu, uspijevam komunicirati sa par poznatih mi likova i doznajem prve informacije koje razbijaju zabludu: to su isto rekreativci biciklisti, politički i drukčiji istomišljenici gospodina Plinija Cuccurina, koji svoju kampanju promovira jednim dijelom i na ovaj, meni krajnje simpatičan način. - Pa hajde... bolje i tako nego da urla sa neke bine, pomislim. Barem uživamo i mi drugi, a ne samo govornik!

U tom stižemo u Sv. Lovreč! Kroštule, sokići, harmonika... Sad će i govor! Treba platiti okrjepu! Kad ono - ništa, samo ugodno druženje na suncu. Svašta... I kakva je to politika!? Svi žvrgole, ne čujem ništa na  temu "mi Istrijani, mi Hrvati"...

Hm, razlog više da nastavimo vožnju sa ovom ekipom. I Davor se slaže. Idemo dalje - košta samo znoja!

U etapi do Vrsara saznajem i nove informacije: ova ekipa je već neko vrijeme prisutna na istarskim cestama - subotama dečki prolaze Istru i druže se sa građanima, promovirajući gospodina Cuccurina i njegovu kandidaturu za župana.

Ja sam totalno apolitičan tip, ali ovu varijantu moram okarakterizirati kao vrlo galantnu i simpatičnu.

Gledam i tog čovika na čelu kolone, za kim svi pedaliraju i čini mi se jednako takvim. Još kad mi je Engi,  stari prijatelj iz škole, učesnik već par ovakvih druženja, ispričao o tome ki je taj čovik i šta radi, pomislih: evo face za moju hižu!!

Puno stvari o kojima sam razmišljao i rješenjima koja bih donosio "da sam ja netko", ovaj Plinio ih ostvaruje.

Ma, eto mene skoro u politici!

Tu se trznem iz misli, jer, eto zadnje uzbrdice pred Vrsar. Majstore, ne filozofiraj- nego vogaj! Spust, livo - Vrsar! Auti trube, bičiklete zvone, Vrsarani se smiju! Samo se smijte, ma nas poli Ladonje čeka pit! I opet nema govora, samo zafrkancija, zajedničko slikanje i ŠOK: umjesto govora - poziv na ručak u marini!

Ovi će me zbilja navući u politiku, ko ne niš, kroz trbuh!

Nakon ručka, koji je bio TAMAN kako treba, gospodin Plinio iznosi plan za naredni vikend i novu biciklijadu sa startom iz Buja.

Davor i ja se pogledamo, pogledom br 2, koji znači: "zašto ne!?" i tako sljedeću subotu moram u Buje, da se bavim politikom.

Plinio, podmaži lanac, jer će te ganjati 2 bijesna Puljana! Pa i ko ne pasaš kao župan, nama će ostati- dobra kondicija!!! 

A mislio sam da je politika bez veze...