Za sve je kriva recesija!

Za sve je kriva RECESIJA!

Vozim se danas Premanturskom (od Zaobilaznice prema centru) i gledam novoizgrađeni, moderni trotoar (nogostup). Sugrađani, mahom starije dobi (vjerovatno, jer jedino oni znaju za termin «RADNA AKCIJA», a ajde...da opravdam mlađu populaciju, i radni je dan) uređuju, grabljaju i sade na novonastalom prostoru između ceste i kuća. NAJS!

«E.. da je smo mi taj trotoar imali kad smo na noge išli u školu iz Valdebeka...» sa sjetom se prisjetila prijateljica Senka, nekidan kad smo se dotakli te teme. A prisjetili smo se vremena otprije 20-tak godina (to nije moguće!!). A šta je moguće da je jedna gradska ulica toliko vremena bila bez trotoara.(?)

Znate šta ja mislim? Da je za to kriva – RECESIJA!

 Neki dan u gradu, također u vožnji autom, napravio sam jedan manevar. Po mome,  a majstori su uvijek u pravu, nije u tom manevru bilo nikakve greške. Ali po reakciji vozača jednog auta iza mene, koji je bjesomučno trubeći odozada pokušao dočarati ogromnu veličinu moga prekršaja, mora da sam nekog pregazio. I to dva puta!

Al' nije taj stao samo na trubu. I na gas je stao i uz škripu kočnica se zaustavio paralelno uz mene. Otvara prozor i ispaljuje salvu iz svih oružja, zajedno sa svojom suvozačicom, po mom lijevom boku. Da ste ih samo čuli! A ja ih gledam...šutim. Ramišljam. Mlađi par, oko 25-tih...a po onom kako usklađeno pucaju, mora da su brat i sestra. Ne mogu vjerovati koliko bijesa, mržnje, netrpeljivosti iz njih izbija. Toliko streljiva nisu imali Ameri kad su išli na Berlin! Da ste vi to mogli vidjeti...a tako mladi ljudi!

Znate šta ja mislim? Da je za to kriva- RECESIJA!

 Jednog dana moja ženica dolazi utučena sa posla. Kaže «nije ništa» ali vidim na njoj Da je nešto muči. «Šta je, hanuma? Pitam je....i sljedi ispovijest:

«Dobila sam najmanju stimulaciju, a ne znam zašto!? Šta sam pogriješila?» muči nju, a inače je predana poslu. Znam ja! Bila žena na bolovanju (a nije prije tog bila nikad u 20 godina, op.p.). Ukočio ju lumbago, primala špunte, a to se danas ne smije! Ljudi moji, danas vam je doba recesije! To vam je čak u nekim ekonomskim rječnicima opisano kao «period kad se nikako ne smije ići na bolovanje, štoviše, uopće se ne smije biti bolestan, jer su onda poslodavci DUŽNI poduzeti adekvatne mjere kao što su spuštanje plaće, stimulacije, prijetnje otkazom i sl.

Čak ni to ju nije pogodilo toliko, ali kad je jedna «kolegica», koja je dobila veću stimulaciju, manju stimulaciju moje žene obrazložila kao normalnu stvar jer je –RECESIJA! Pitam se da li bi ta ista «kolegica» kao razlog svoje manje stimulacije navela rebalans proračuna, deficit u platnoj bilanci ili prezaduženost države!!!?

Već prije spomenuta prijateljica (da je više ni ne imanujem, jer ćete nešto krivo zaključiti, ali na sceni je i njen muž, koji je i moj prijatelj: šah-mat!) požalila mi se da joj mala ima velikih problema u školi. Do te mjere da želi da je presele u drugu školu! U trećem razredu osnovne ! I to problem nisu ocjene, jer je mala M. odličan učenik. Razlog je maltretiranje! Verbalno, fizičko i toga tipa. ...da je u sadašnjoj školi neizdrživo, da svi psuju, da su divlji, da se krade...žali se dijete!

Poslije sam čuo i sa drugih strana slične priče, pogotovo o dotičnoj školi.  Ma....ja ću je imenovati, pa ako Njapo propusti-nek se zna! OŠ Tone Peruško. Brižni Tone, da on to zna! I u kojem kontekstu se njegovo ime spominje!

Ali nije ni u drugim školama bolje. Znam iz osobnog iskustva sa mojom malom B. Sunce tatino! B. je jako dijete (curica koja «dere» dečke u nogometu!), ali ove godine i moja mala I. kreće  u to što mi zovemo osnovna škola, i što je u mom , iskrivljenom načinu razmišljnja, nešto gdje se klinci uče redu, radu i disciplini.

Barem je tako bilo u moje doba, kad su djeca bila djeca, a roditelji ih bezbrižno slali u školu bez straha da će ih presresti neki , u najmanju ruku, pedofil, diler, lopov i majmuni sličnih, cijenjenih profesija. Ajde dobro...neću sada nostalgirati, jer će mi neko naljepiti prefiks koji zadire u sferu politike, a ja vam tu drobim o ekonomiji!

Ne krivim ja za to naše školstvo (ah da, neki dan čitam u novinama kako se profesori žale da djeca imaju previše prava, te su ih u nemoći obuzdavati! Mi smo dobivali žberle, kad smo zaslužili, pa smo bili cito!). ALI ZBILJA!

Za to je, po svemu sudeći kriva, pogađate-RECESIJA!

Pa dobro, ljudi moji, dokle smo to dogurali? Gdje smo se mi to izgubili? Šta smo krivo napravili, da nam se sada nešto sveti??? Sreća i Bog da sam ja pravi majstor, pa i za taj problem znam kvar!

Svi problemi su u - RECESIJI!

Kad nju riješimo, a rješit ćemo je (jer, kako kaže ono sa neta, da u Hrvatskoj ništa nije uspjelo, pa neće ni recesija!), riješit ćemo sve te probleme!  I to me drži u dobroj nadi! I zato uz bojni poklič svih Hrvata: «SA SUZOM U OKU I VJEROM U BOLJU BUDUĆNOST!!!», pozdravlja vas 

Vaš majstor