Ženo, idi iz života mog!

Sjećate li se još uvijek Borisa Jeljcina, predsjednika Rusije prije Vladimira Putina, koji je sa položaja otišao davši ostavku zbog zdravstvenih razloga?

Upravljanje državom preuzeo je Vladimir Putin za kojega nitko nije pomišljao da bi mogao učiniti nešto revolucionarno za Rusiju, pogotovo u trenucima kad su svjetske sile bile SAD i ostale zapadne sile. Na opće iznenađenje, Putin će postati jedan od najboljih vođa ruskog naroda. Čeličnom rukom rješavao je probleme sa susjednim državama, kako u energetskom tako i u vojnom smislu, neprikosnovenim karakterom i pomnim biranjem suradnika od tada gotovo poklenule Rusije učinio je svjetsku velesilu, a njene građane trenutno najakttivnijim stanovnicima kugle zemaljske. Iako su ga svi gotovo otpisivali kao vođu, a njegovi se kapaciteti smatrali barem upola manjim od Jelcinjovih, Vladimir Putin pokazao je upravo suprotno.

Ne podsjeća li vas to na neku sličnu priču? Na primjer, ovu našu aktualnu situaciju sa ostavkom jednog premijera i ustoličenjem drugog? Naime, i bivši je hrvatski premijer otišao negdje na pola mandata, za što se spominju svakakvi razlozi, a upravljanje vladom predao je osobi koju unaprijed svi otpisuju kao kvalitetnog vođu.

Premda je Jadranka Kosor do sada uspjela od tek anonimne novinarke iz još anonimnijeg mjesta postati jedna od najkvalitetnijih ministrica i suradnika svih vlada, ipak joj mnogi spočitavaju nedovoljno raspolaganje kapacitetima potrebnih za vođenje države.

Činjenica jest da nitko u ovoj situaciji ne može biti dobar premijer, odnosno, u situaciji u kojoj se država susreće sa barem četiri velike krize od kojih ni jedna slična, osim rata, nije tresla državu takvom silinom, a kamoli četiri takve odjednom.

Osim svjetske recesije koja ni nas nije zaobišla, pogađa nas problem pristupnih pregovora sa EU, pad gospodarstva na državnoj razini i svakako siloviti udar organiziranog kriminala na državnu sigurnost. Preuzeti državu u takvoj situaciji nije lako, i zato kapa dolje Jadranki Kosor. Svi koji je kritiziraju i već ju unaprijed otpisuju, pritom mislim na državnu političku elitu, pomalo su nezgrapno pristupili problematici jer se nitko od te državne elite nije stavio na raspolaganje Jadranki Kosor!

Možda zbog toga što niti sami ne znaju što učiniti i što pokušavaju izbjeći bilo kakvu odgovornost za trenutnu situaciju, za koju nije odgovorna samo vladajuća koalicija, već i svi koji barem koketiraju s politikom?

Od svih vođa stranaka, ako se ne varam, jedino aktualni istarski župan i predsjednik parlamentarne stranke nije sasuo drvlje i kamenje na Jadranku Kosor i jedini ju nije unaprijed diskreditirao. Svi su ostali već unaprijed otpisali novu premijerku, i to na vrlo ružan i negentlemanski način, što ne priliči političkoj eliti.

Još je tužnije ispala situacija u kojoj su se stranke pomalo nespretno počele pripremati za predsjedničke izbore, pa trenutnu krizu, političku i inu, koriste za isticanje svojih predsjedničkih kandidata, koje solidni dio članstva tih istih stranaka uopće ne priznaje kao kandidate. Ista ta oporba potrebni rebalans proračuna koristi kao alat za diskreditaciju nove premijerke, premda su te iste oporbene stanke u određenim lokalnim sredinama na vlasti i susreću se sa istim problemom – potrebom rebalansa proračuna.

Mislim da je Jadranka Kosor postupila vrlo hrabro, jer nije pobjegla od odgovornosti. Nalazi se u vrlo nezavidnoj situaciji, poglavito zbog stanja državnog proračuna koji se nalazi u do sada nezabilježenom minusu, te su drastična restriktivnost i konzervativni rebalans jedina rješenja.

Situacija u kojoj stranke koalicije prijete odlaskom ukoliko se smanje sredstva određena resorima koje zastupaju nikako nije dobra, jer ako nam ikada treba sloga, to je onda sada, u krizi. Upravo je ovo vrijeme za dubinsku kontrolu trošenja državnog novca, a posljednje afere nekontroliranog trošenja državnog novca svakako potvrđuju da je kriza u tom smislu možda i dobrodošla.

Onoliko koliko Jadranka Kosor bude orijentirana na očuvanje standarda najugroženijih skupina, toliko će uspjeha imati. Jer, narod će vrlo lako shvatiti da nije vrijeme za velike investicije, velika obećanja, vrijeme je za najosnovnije potrebe. Istovremeno, noliko koliko koalicijski partneri budu konstruktivni, a ne orijentirani samo na određene kratkotrajne interese, toliko će im narod više vjerovati.

Premda je sva prilika da će Jadranka Kosor vrlo teško uspjeti zadržati povjerenje naroda, ipak je jedna prednost na njenoj strani – ona je ipak žena. A žene imaju osjećaja za potrene najugroženijih, one su ipak vođene više razumom a manje megalomanijom, one ipak nisu toliko sklone iskrivljivanju istine. Onoliko koliko Jadranka Kosor građanima prenese istinu, i samo apsolutnu istinu, toliko će uspjeha imati.

Postavlja se pitanje je li hrvatski narod uopće spreman za to da ga vodi žena? Jer, mi smo ipak narod potpuno patrijarhalnog svjetonazora i ponekad primitivnog razmišljanja.

Pa, je li hrvatski narod ikad bio u takvoj sitiuaciji da ga ne vodi žena? U određenom je smislu hrvatskom narodu bilo najljepše kada je njime vladala Marija Terezija. Za vrijeme Tita, gotovo se više štovao kult Jovanke Broz. Tito je ipak bio samo vladar, a Jovanka se personificirala kao duša naroda. Gotovo je slična situacija bila i sa predsjednikom Tuđmanom, gdje se u svakoj prilici isticala osjećajna Tuđmanova strana u vidu supruge Ankice. Županijski dom Sabora vodila je Katica Ivanišević. Ne treba spominjati značaj i utjecaj Vesne Škare Ožbolt za vrijeme Tuđmana, a ni njene kvalitete u prvoj Sanaderovoj vladi. Tu svakako treba spomenuti Ingrid Antičević Marinović. Nikako ne smijemo izostaviti Kolindu Grabar Kitarović, jednu od najkvalitetnijih žena u hrvatsoj politici uopće! Svaki put se svim vođama zamjeralo što na čela osjetljivih ministarstvava stavljaju ženu, zamjeralo se i izboru Marije Terezije kao prve žene moćne Habsburške monarhije. I svaki je put izbor bio odličan. Dajmo priliku i Jadranki Kosor. Na kraju priče, jedina je pokazala hrabrost.

Zlevak