Dok dobuje kiša u ritmu tam-tama

Od Svih svetih pa eto... ušli smo tako i u Novu... nebo se solidariziralo sa nama i kao da je odlučilo isprati svu šporkicu kojom su nas zakaljali. Kao da je i ono zaplakalo nad našom sudbinom pa plače... plače danima. Kao da je uhvatilo stil po zadnjoj rvackoj modi. A ta je da se mora plakati.

Neki plaču jer im zbilja nije lako. Nisu od rujna primili osobne dohotke. Oni pak drugi su apsolutno ostali bez posla. Oni treći, jadni, nisu dobili božićnicu. Zato smo Božić dočekali u šporkoj, zamusavljenoj Puli. Samo nam je Nebo bilo na usluzi i, puno razumijevanja, pustilo potoke svojih suza. Kako i neće!? Vidjelo je one četvrte kako umjesto trećih pokušavaju očistiti grad. Tužno! Onda je, dalje, nebo vidjelo kako se oni peti muče na zaobilaznici, pa odlučilo pomoći. I to uspješno! Svjedoci smo svakodnevne promjene morfologije te trase. Iz sata u sat mijenja se stanje na tom ratnom području. Rupe su prvo malo veće po lijevoj strani, ali je desna brzo dostigne.

A kad su obznanili troškove koje proizvode oni šesti, zbog kojih bismo mi najradije zaplakali,

nebo je opet priskočilo u pomoć i napravilo poplave u Medulinu, Fažani... samo da malo zabavi ljude, da zaborave na te cifre...

I vidjelo je Nebo tu ogromnu količinu licemjerja, gdje oni najlicemjerniji o licemjerju govore sa gadljivom grimasom na licu. Tko nad takvom scenom ne bi zaplakao?

I kako da ne zaplačemo mi sedmi, budaline koji sve to plaćaju, trpe i gutaju knedle, jer suzama to popraviti ne možemo?.

Zato je, vjerovatno, Nebo preuzelo križ glavnoga krivca za sve. I zato su ove obilne kiše krive za sve naše probleme. Pametno je Nebo, mudru ulogu igra. Svi mi skupa možemo nekoga kleti, optužiti ga bez posljedica, olakšati svoju muku... uperiti prijeteću šaku prema Nebu i ljutiti se na njega. Nebo će skrušeno zaplakati, a nama će biti lakše.

Lakše ćemo podnijeti činjenicu da se netko razbacuje milijunima provaljujući glupe fraze dok drugi nema za napuniti vrećicu špeže. Da si netko izdvaja pol milijuna kuna za mjesečnu zaštitu, dok drugi nema ni za zdravstveno osiguranje. Da se milijuni troše na nogometna igrališta koja će zjapiti prazna, dok si drugi nema za račun Elektre... Da će jedni graditi marine, a drugi nemaju za pofarbati svoj kaić.

To gleda hrvatsko Nebo i promišlja o tome da li da nam dade malo sunca.

Sada čekamo sunce. Nadam se da neće doći samo zato da možemo bijesno režati: Je...ti sunce!!! A opet, tko zna.....Mudro je Nebo!

Vaš Maystor meteorolog želi Vam sunčanu 2010-tu.