Seks na istarski način

Čavrljanje s profesorom Dukovskim (A. B.)

Izuzmemo li povijesne bitke, stogodišnje ratove, padove režima kao i raznorazna politička previranja, povijest zapravo pišu "marginalci" – mali, svakodnevni ljudi koji su za razliku od znanih, udžbeničkih, povijesnih imena, "pisali" povijest preživljavanja, a ne uništavanja, svojevrsni je to zaključak povjesničara, profesora Darka Dukovskog, inače predavača na Filozofskom fakultetu u Rijeci i na Odjelu za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, na subotnjem druženju Šikuti Machinea u oštariji Poli Ferlina.

Ne samo da ti dokumentirani životi autsajdera osvjetljavaju i popunjavaju inače vrlo ključne trenutke u povijesti jednog društva, dajući im dozu humanosti, realnosti i vjerodostojnosti, takvi su životi očito vrlo zanimljivi i aktualni jer kako je primijetio moderator večeri Mario Benčić, publika je sat i pol vremena pozorno, poput idealnih učenika, slušala o sitnim istarskim lopovima, Romima i naravno seksu na istarski način.

Potonja tema je ujedno bila i najzanimljiviji dio večeri. Profesor je jednim vrlo jezgrovitim i jasnim rječnikom prisutnima objašnjavao pogled Istrana s početka 20. stoljeća na prostituciju, silovanje, pedofiliju, seks prije braka, incest, sodomiju i slično.

- Svega je toga bilo. Svećenici su i tada bili optuživani za pedofiliju, mlade djevojke su i tada gubile nevinost prije braka, no onda se nije smjelo govoriti o tome i da, početkom prošlog stoljeća bilo je i gej ponuda u gradu Puli, kao što je i bilo muških prostitutki, tj. žigola, kaže Dukovski. Obično bi se istospolni partneri nalazili po parkovima kao npr. u parku Franje Josipa u Puli, pored veslačkog kluba, ali kako je bilo rečeno na predavanju, parkovi su, baš kao i stare željeznice, bile uobičajeno mjesto za pružatelje seksualnih usluga.

- Policijski zapisi otkrivaju u kojem su se stanju nalazile prostitutke na tom mjestu. Obično bi ih tukli, ponižavali, vrijeđali, a katkada i tjerali na sodomiju – recimo s psom. Inače, u 20-im godinama prošloga stoljeća, žena bi bila sumnjivog morala ako bi je našli iza devet sati navečer na ulici. Svakako, ljudi takvog profila u društvu nisu bili cijenjeni iako su se prostituirali zbog nedostatka novca, objašnjava profesor naglašavajući da su "prave dame noći" uživale visok ugled u društvu.

Prostitucija je bila legalna, svaki tjedan bi od raznih lokalnih liječnika dobile licencu i potvrdu da su zdrave, a kako je kazao profesor, takve dame su koštale od dvije do dvanaest lira što je puno kada se uzme u obzir da je plaća iznosila 20 lira. Unatoč skupoći, bordeli su radili – Pula ih je imala čak dva, a uz prostitutke visoke klase, bilo je i onih, rekao bi Benčić, koje su "radile u fušu". U tu kategoriju spadaju domaćice, srednjoškolke, učiteljice i pralje. Kada imamo u vidu sve ove podatke, nisu li naši stari bili dekadentniji od nas danas, pitali smo Dukovskog.

- Mislim da nisu. Oni su razmišljali o seksu, a mi prečesto o nasilju od kojeg radimo pornografiju. Jako smo bešćutni jer nama više ništa ne znače 200.000 poginulih u potresu na Haitiju a pravimo se da smo osobito osviješteni i kulturni, zaključuje profesor dodajući da nama nedostaje prisnijeg kontakta s ljudima što je bilo izraženo u ne tako davnoj prošlosti. (N. VUJAČIĆ)