Piće u PET ambalaži može biti štetno

Ilustracija

Paklene vrućine praćene savjetima "pijte dovoljne količine vode" zasigurno idu na ruku proizvođačima flaširane vode, a prodavačima vode u plastičnim bocama, posebice ako se nalaze na plažama, povećavaju promet.

S obzirom na to da cijene vode na takvim mjestima često nemaju veze s realnošću ili jednostavno iz praktičnih razloga, mnogi koji u vrijeme visokih temperatura borave na otvorenom imaju jednostavnije i jeftinije rješenje i sa sobom nose vodu od kuće.

Po mogućnosti u plastičnoj boci za jednokratnu uporabu za koju stručnjaci upozoravaju da nije najbolje rješenje, posebice kad je izložena visokim temperaturama.

Kada plasira robu na tržište, proizvođač mora jamčiti da je njegova ambalaža sigurna za jednokratno korištenje. No, ponovno korištenje takve ambalaže može biti praćeno određenim rizicima, govori Marijan Katalenić, voditelj Odjela za zdravstvenu ispravnost namirnica u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.

Idealne za razvoj mikroorganizama
Kako objašnjava, pod utjecajem vanjskih faktora poput UV zraka i temperature na jednokratnoj plastičnoj ambalaži dolazi do habanja materijala čiji dijelovi mogu migrirati u vodu ili hranu koja se na taj način pohranjuje. Unošenje takvih sastojaka u organizam putem hrane i vode može biti štetno.

Konzumiranjem takve vode ili hrane čovjek dugoročno može imati zdravstvenih problema. Pritom je teško precizno reći o kojim posljedicama po zdravlje može biti riječ, no potencijalna opasnost svakako postoji pa višekratnim korištenjem jednokratne plastike koja se izlaže toplini i hlađenju čovjek u organizam može unijeti tvari koji ne bi trebao, ističe Katalenić.

Osim toga jednokratne boce idealno su stanište za razvoj mikroorganizama. Najviše ih ima oko čepa, a boce u kojima se nalazila tekućina s visokim udjelom šećera najpogodnije su za razvoj mikroorganizama. Zbog ovih se razloga jednokratna plastika reciklira i koristi u druge namjene koje više nisu vezane uz hranu.

Staklo i dalje najsigurnije
Prema Katalenićevim riječima, najsigurnija ambalaža za vodu iz slavine koja se nosi sa sobom i dalje je staklo, a potom i ambalaža koja je u svojoj unutrašnjosti glatka. Dobar je i nehrđajući čelik, no problem ovih materijala u prvom je redu njihova nepraktičnost i težina.

Stoga se voda nerijetko nosi u aluminijskim bocama kod kojeg Katalenić ponovo sugerira oprez. Naime, aluminij kao materijal također je podložan razgradnji, a posebno reagira s kiselinom pa ako posuda ili boca od aluminija u svojoj unutrašnjosti nije lakirana, otpušta štetne tvari u organizam.

Jednokratna ambalaža treba ostati jednokratna. Potrošači su o tome obaviješteni na dnu svake boce ili posude oznakom koja ih upućuje da taj materijal treba baciti nakon korištenja, dok je reciklirajući trokut ispod kojeg mogu stajati kratice materijala od kojeg su napravljene namijenjene onima kojih ih recikliraju - poručuje Katalenić. (B. ČALUŠIĆ/Novi list)