Pula: 2. Dani bokeljske kulture u Istri

(Izvor:hej/dp)PULA – Dani bokeljske kulture u Istri obilježavaju se bogatim literarnim, glazbenim, gastronomskim, kazališnim i likovnim programima. U pulskome Povijesnom muzeju Istre otvorena je izložba »Pomorci i trgovci Boke«, bokeljski gastronomski specijaliteti jeli su se u pulskim restoranima tik uz more, a u kavani »Mozart« predstavljena su vrijedna izdanja »Gospe od Škrpjela«, knjige koje govore o povijesnoj i kulturnoj baštini Boke. Kazalište iz Tivta sinoć je izvelo predstavu »Bokeški d-mol« u Istarskome narodnom kazalištu, a večeras će na istoj pozornici tivatski ansambl igrati »Jelenu Savojsku« u režiji Roberta Raponje.

Puljani su u velikome broju jučer posjetili kavanu »Mozart« u Domu hrvatskih branitelja, gdje je izdavačka kuća »Gospa od Škrpjela« predstavila neka od svojih vrijednih izdanja. Riječ je o »Zvijezdi mora« don Nike Lukovića, »Boki Kotorskoj u 17. i 18. stoljeću« Pavla Butorca, »Mistiku« i »Pustinjaku« Davida Torkingtona, »Grilovici« Bogomila Hrvatovskog te povijesnome romanu iz bokeljskoga života »Tripo Kokolj« Luke Brajnovića. Predstavljajući izdavačku kuću »Gospe od Škrpjela« Marija Mihaliček iz Muzeja grada Perasta rekla je: »Izdavačka kuća »Gospa od Škrpjela« objavila je 41 izdanje, a mahom je riječ o povijesnim knjigama te knjigama iz područja povijesti umjetnosti. Velike zasluge za uspjehe te kuće utemeljene prije devet godina pripadaju don Srećku Majiću, koji ulaže velik trud u očuvanje povijesti ovih krajeva.« Iako je bio najavljen u programu, don Branko Sbutega zbog drugih obveza nije mogao doći u Pulu.

U kazališnome dijelu ove petodnevne zabavne manifestacije, koja se u Puli održava po drugi put, organizatori su se odlučili da pulskoj publici dovedu dvije predstave iz Tivta – »Bokeški d-mol« i »Jelenu Savojsku – karusel«. S obzirom na to da je pulska publika na prošlim Danima bokeljske kulture već vidjela predstavu »Bokeški d-mol« Stevana Koprivice, ovaj poziv na reprizu svakako nije bio najsretnije rješenje za kazališni dio manifestacije. »Bokeški d-mol« središnji je dio »Bokeljske trilogije« Stevana Koprivice, a sva tri komada režirao je Milan Karadžić. Pisana na izvornome koloritnom bokeškom jeziku, Koprivičina trilogija (»Betula u Malu Valu«, »Bokeški d-mol« i »Innominato«) objedinjeni su mjestom radnje, a donekle i vremenom: riječ je o razdoblju kada nestaje identitet malenoga mediteranskoga odvjetka, davnoga Perasta, plemenitoga kapetanskoga grada. Grad Perast, danas najbolje očuvana barokna cjelina na Mediteranu, svojedobno je bio geopolitički bitan i Petru Velikome i Napoleonu i mletačkome duždu i turskome sultanu i Crnogorcima i dubrovačkome Knezu.

Očita je ambicija Stevana Koprivice da cjelokupnu atmosferu Bokeljske trilogije dramaturški nasloni na najvrednije dijelove opusa Ive Vojnovića, radeći na sadržajnoj razini paralele između »Sutona« i »Innominata«, gdje je problem tragične ljubavi kod Vojnovića klasno, a kod Koprivice vjersko pitanje. Na veoma su sličan način podijeljena i mišljenja onih koji upravljaju gradom: peraštansko plemstvo kod Koprivice u »Bokeškome d-molu« i Vojnovićeva dubrovačka vlastela u »Allons enfants…!«, ne slažu se u stavu treba li se Napoleonovoj vojsci suprotstaviti, treba li ih prihvatiti ili pak treba odabrati treći način, npr. diplomaciju. Povijesno, taj nemogući treći način biraju i Peraštani i Dubrovčani, podjednako nesvjesni činjenice da nisu u poziciji birati oni – nego Marmont i njegovi Francuzi. Kod Vojnovića, dramska lica predvođena Orsatom znaju da je gubitak ponosa isto što i sama smrt (…»Pošto ključi?…«, dok Koprivičin »Bokeški d-mol« nudi nesretnu ljubav mlade Peraštanke i francuskoga časnika, da prosvijetli i posrami one koji u centar života stavljaju vojna i politička pitanja. Najjače proročanske kletve Vojnovićeva Lukše: »Bićete gori nego Dalmatinci…!, paralelne su s Koprivičinim likovima koji žive u stalnome strahu od asimilacije i okupacije od »divljačnih Crnogoraca«.

Paralelni su i brojni sporedni likovi, od kojih su najdojmljiviji sluge i nahočad koja želi biti plemićkoga kova. No, da ne bi bilo zabune, onoliko koliko takvi likovi, dramske situacije i povijesni realitet opisuju ondašnji Dubrovnik, toliko opisuju i davni Perast. I opet, bez obzira na mnoge kazališno subverzivne elemente, primjerice ovakav dramaturški postupak koji prijeti da se Koprivičina drama surva u strahovit kič, valja kazati da je vrhunski glumački ansambl (a posebice mlada Jelena Đokić, Milena Dravić, Andrija Milošević i Mladen Nelević,) bio u svojoj igri iznimno uvjerljiv.

Kad smo već kod bokeljsko-dubrovačkih usporedbi, a kazališnoj arheologiji u inat, treba reći kako je vrijeme, povezavši prošlost i sadašnjost, riješilo scenografske probleme vezane uz dubrovačke renesansne ljetnikovce i uz baroknu palaču plemenitih Zmajevića. Poneki su postali betule (ugostiteljski objekti), a poneki ruševine. Sudeći prema ulomcima iz kazališnih kritika koji su tiskani u programskoj knjižici trilogije, gostovanje u Beogradu bilo je veoma uspješno: »Glumačka družina iz Tivta nije došla u glavni grad da zamara, kritizira, davi(…)« – (kritičar Muharem Pervić). Evo i nekoliko naslova iz tiska nakon izvedbi u Novom Sadu na Sterijinom pozorištu i u Ateljeu 212: »Predstava koja je zapalila publiku«, »Petnaestominutne ovacije predstavi Bokeški d-mol«, »Voljelo se dvoje mladih«, »Lakoća postojanja«, »Kazalište moćnije od života«, »Prošlost u bajkovitoj izmaglici«…

Dubravka Lampalov