U petak, 2. prosinca od 18 sati na Tičanu će se održati Astro večer na kojoj možete čuti i vidjeti novosti iz astronomije te prisustvovati uvijek zanimljivom i poučnom predavanju profesora Korada Korlevića na temu inteligentnog života u svemiru.
Ukoliko vrijeme bude lijepo, nakon predavanja slijedi promatranje neba teleskopom.
Cijena ulaznice za odrasle je 20, a za djecu 10 kuna.
Za dodatne informacije obratite se na brojeve: 052/449 212 i 091/449 17 88
Program:
Prošlog je petka na Tičanu bila Azra Imsirović, urednica portala znano.st a u predavanju je iznesen kratki pregled o saznanjima i istraživanjima o životu u svemiru:
Ne znamo sto je život i gdje je granica. Granica je široka. Život je isključivo nešto što se može razmnožavati i što evoluira. Svemir je također mističan jer ima puno varijabli, znamo osnovnu formu Svemira, ono sto vidimo u toj kocki podsjeća na spužvu. Te rupe su grupe svijetla a to su galaktike koje sadrže milijune zvijezda. Mi se nalazimo u Orionovom kraku. Znamo podatke za zvijezde na 30 svjetlosnih godina, ima ih oko 400 i one su dostupne za samoreplicirajuće robote. Iz makro Svemira dolazimo do mikrosvemira gdje ispod kvarkova nailazimo na problem. Nešto ubrzava i gura Svemir. Znači imamo tamnu materiju koja se pretvara u tamnu energiju te ubrzava Svemir i širi ga. Što je tamna energija se ne zna.
Miller Urey eksperiment se bavio može li iz mješavine kemijskih spojeva nastati život. To im je uspjelo. Složili su atmosferu Zemlje nekad davno, dodali elektrode i grijače, miješanje i čekali. Otkrili su da iz tih plinova nastaju aminokiselina i masne kiseline. Iznenađenje je bio Meteorit iz 69. godine koji je po kemijskom sastavu bio sličan zemlji. No nije se moglo stvoriti proteine, a to je zato jer ne može nastati u vodi ili pod zračenjem. Morali su dodati nove metode i to su uspjeli kad su vodu stavili pod tlak. Na Zemlji su takvi uvjeti u podvodnim vulkanima.
Život je vjerojatno nastajao nekoliko puta i bio uništen udarima iz Svemira sve dok jednom nije uspio se održati i opstati. Danas znamo da nije istina da je živo bice definirano time da diše kisik. Nametnici su cijanobakterije koje su ubili dosta života. Kisik je ubojica života i šteti DNK pa nas organizam štiti jezgre stanice. Prva bića su bila besmrtna, a evolucijom je došla smrt. Bića koja su koristila kisik su se brze razvijala i pojeli su besmrtna bića. Danas imamo nekoliko besmrtnih bića. Kad je nastao život, u sljedećih 3.5 milijarde godina se razvijala sva kemija u stanicama.
Danas imamo biljke, životinje i gljive. Zašto je život nastao samo jednom? A ne stalno? To se sada istražuje jer je teško napraviti život na mjestu gdje ima drugog života jer ga ovaj uništi. Jedino bi mogao nastati u vrućim vulkanskim izvorima ili toksičnim vulkanskim jezerima. Felisa Wolfe je upravo u blatu takvog jezera našla bakterije koje je kasnije uzgajala u laboratoriju. To nije mogla dokazati pa su tu priču zataškali, a otkriće je veliko jer pokazuje da bakterija živi tamo gdje se smatralo da ne može živjeti. Zato treba paziti da se naše bakterije ne prenesu negdje kada se ide tražiti život u Svemiru ili kod nas na južnom polu gdje su Rusi prestali s busenjem upravo iz tog razloga kada su naišli na bakterije kakve nisu nikad imale kontakt s ostatkom svijeta.
Na karti Marsa je stavljena snimka metana na Marsu. Metana ne bi trebalo biti osim ako nema pukotina kroz koju izlazi metan. Metan nastaje ili vulkanskim aktivnostima ili biološkim procesima, a Mars već jako dugo nema vulkanske aktivnosti pa postoji opcija da ipak ima nekakvih bakterija odnosno života na Marsu.