Poreč: Audicija za primitivce

(Izvor:ig)U kazališnoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta ovog se četvrtka održala predstava «Audicija 3» Željka Ninčića. U prepunoj dvorani vladala je prava borba za stolicu više, međutim, karata se teško moglo pronaći. U ovome slučaju nećemo opisivati dobar i prošle godine u hotelu Pical već viđen glumački nastup već primitivizam publike.Obzirom da se takve stvari učestalo događaju, ovog smo puta željeli svima ukazati kako se pojedinci ponašaju za vrijeme kazališnih predstava, a o prikazivanju filmova bolje i ne raspravljati jer tada vlada pravo rasulo. Obzirom da na ovakve predstave većinom idu postarije dame u pratnji svojih moćnih i visoko pozicioniranih muževa, za pretpostaviti je da ćete za vrijeme predstave moći uživati bez buke i suvišnih komentara. Međutim, uopće nije tako. Ušminkane dame koje, kao da idu u svatove, postaju gore od malene djece, a njihovi muževi bolje da obuku tigrovu kožu i dođu s toljagom u ruci. O čemu je riječ?

Najbanalniji primjer su grickanje raznoraznih štapića, bućevih koščica i odmotavanje šuškavih bombona od kojih se mnogima za vrijeme predstave diže kosa na glavi. Zvonjava mobitela i komentiranja tih pojedinaca «neću ga ugasiti jer me valjda nitko neće zvati», samo su jedan djelić atmosfere koja se može doživjeti za vrijeme predstave. Međutim, posljednja kap koja je nama prelila čašu, a zbog koje smo se i odlučili javno ukazati što se dešava kad primitivci dolaze samo da budu viđeni, jest konstantno brbljanje.

Sjedeći u 11. redu, i to taman kada je počela «audicija Izabele Praskalo», dvije dame koje su sjedile u redu iza mene ni nakon višekratnog upozorenja da se suzdrže od suvišnih komentara, sve do kraja predstave nisu mogle zaustaviti a da poput papagaja ne ponavljaju ono što govore glumci. "Hej, bosančeros!" rekao bi glumac na bini, a za sekundu poput jeke u planinama one bi isto ponovile uz zakašnjeli smijeh nalik na cijuk miševa u ljubavnom zanosu.

Nakon molbi da to ne čine jer drugi ne mogu uživati, one su nastavljale po svome, a njihovi mužići strogim su nam pogledom i načinom sjedenja govorom tijela pokazali da ih pustimo na miru. Jednom rječju: užas.

Zar svi gledatelji predstave moraju ispaštati zbog nekolicine seoskih domorodaca a da nitko od odgovornih iz učilišta ne može to spriječiti?