Teorija o smradovima

Čuvajte se ljudi koji vas ne gledaju u oči dok vam zahvaljuju.

U ovom ću tekstu progovoriti o skupini sociopata koja nije opasna poput onih koje sam opisao u prethodna dva teksta (Kompleks matice i Potisnuti muški homoseksualizam u žena), ali je daleko češća i zastupljenija u okolini.

Progovorit ću o sociopatima koji se vrlo popularno nazivaju žargonskim terminom "smradovi" iz razloga što svojim psihološkim mehanizmima otežavaju egzistenciju okoline i pojedinaca, odnosno "usmrđuju" svakodnevni život.

Riječ je o parazitskom načinu življenja koji nije potaknut vjeroispovješću, nacionalnošću, tradicijom ni kulturom, već poremećajem osobnosti koji je prisutan kod pojedinih pripadnika svake društvene skupine.

Smrad nije osoba kojoj je pomoć doista potrebna, odnosno osoba koja nije u stanju brinuti sama o sebi. Dakle, invalidi, nezaposleni koji teže ka zaposlenju, bolesnici, trudnice i djeca.

Banalno rečeno, smrad je osoba koja je itekako sposobna brinuti o sebi, ali to iz određenih razloga (koje ću navesti u nastavku) ne čini.

Ta se skupina sociopata ne može generalizirati ni po čemu (ponajmanje na temelju vjerskih, rasnih i nacionalnih predrasuda). To je zapravo zasebna skupina, a ima je u svim društvenim okruženjima.

Usudio bih se ljudski um usporediti sa probavnim sustavom. Hranjive tvari tijelo zadržava, a otpad izbacuje. U psihološkom smislu, otpad koji tijelo izbacuje putem mokraćnih kanala i analnog otvora, zapravo predstavlja emocionalni otpad, odnosno frustracije.

U žargonu je nekome, onda kad izbacuje frustracije, vrlo popularno reći "Ne seri" .

Kod smradova je psihološki probavni sustav specifičan. Dok zdravi um frustracije izbacuje putem "emocionalnog analnog otvora", smrad taj otvor nema. Stoga ta skupina sociopata najčešće nije fizički agresivna. Često su to vrlo pasivna stvorenja koja samo čekaju priliku da se dočepaju materijalnog (najčešće teže ka luksuzu, a ne ka nužnoj egzistenciji).

Njihove frustracije (emocionalni izmet) ne izlaze, već ostaju zatočeni u koži. To je zapravo izvor njihova "emocionalnog i socijalnog smrada", te jedan od bitnijih mehanizama za preživljavanje u parazitirajućem načinu života.

Vrlo rijetko iznose ljutnju i žaljenje. Svaki osmijeh koji bi trebao biti simbol radosti u njih je neprirodan. Da se preciznije izrazim, ne posjeduju moć radosti, već isključivo "zadovoljstva", što je posljedica neposjedovanja izvora morala i etičkih načela, već čistog instinktivno-primitivnog djela svijesti. Oni se svojim "mecenama", odnosno žrtvama, nikada ne suprotstavljaju.

Budući da, kao ni ostali sociopati/psihopati nemaju superego, oni znaju izustiti riječ "hvala" , ali zahvalnost ne mogu osjetiti, što se vrlo lako može prepoznati po izbjegavanju kontakta očima.

Riječ je o emocionalno plitkim i tupim osobama. Ne mogu osjetiti pokajanje, neugodnost, a najčešće pronalaze partnere o kojima mogu ovisiti ili osobe koje pate od istog poremećaja, pa zajedno žive na svoj karakterističan način.

Taj se poremećaj razvija u djetinjstvu, onda kada se u dijete, iz određenih razloga, ne uspije usaditi sjeme iz kojega raste superego. Takve su osobe kroz odrastanje materijalisti koji se za materijalno ne bore svojim trudom, već svoje bogatstvo grade na tuđim mukama.

Budite vrlo oprezni i objektivni pri "dijagnozi smradovskog poremećaja". Ukoliko se osobnost uklapa uz sve simptome koji su navedeni u tekstu, onda je to - to.

Ovaj tekst želim završiti savjetom:

Ukoliko u toaletu osjetite neugodan miris, možete ga našpricati parfemom. To samo prekriva i ublažuje smrad, ali ništa suštinsko ne mijenja. Potrebno se poslužiti neutralizatorom neugodnih mirisa.

U prijevodu, ukoliko unutar obitelji ili svoje okoline prijatelja prepoznate "smrada", nemojte to potiskivati i sami sebi negirati njegovo postojanje. Ukratko, neutralizirajte odnos.