Tito i Pavelić, ”žrtve prostitucije”

Koža Balkana ispisana je ratnim ožiljcima, ranama i opeklinama koje sporo zacjeljuju, a miris baruta na njoj poznat je svijetu.

Svaka strana nosi svoje optužbe koje, kad se sudare sa "susjednima", tvore začarani krug pakla i mržnje promišljeno nametnute svim narodima.

Udruživanje s mržnjom nije ljudska snaga, već isključivo iluzija jakosti kojom se prekrivaju strah i slabost.

Mržnja među političkim neistomišljenicima, različitim vjerama i nacijama vrlo je vješto osmišljena i usađivana. Zapravo, politika, religija i nacija također su osmišljene iz "viših ciljeva".

Poznati hrvatski književnik Miroslav Krleža u mnogim je svojim djelima predstavio vojnika kao žrtvu svoga vladara ("Veći je neprijatelj onaj koji te šalje u rat, nego onaj koji puca u tebe sa suprotne strane").

Ova rečenica svakoga tko je poslan u rat predstavlja kao žrtvu, a valja istaknuti da žrtva nije samo onaj koji nije želio rat, već i onaj kome je psihološkom manipulacijom nametnuta nacionalna, vjerska ili politička ideologija koja potiče na destrukciju.

Govorimo o neuroprogramiranju, odnosno, o tome kako se govorom mržnje putem medija upravljalo razmišljanjem i osjećajima naroda. Ponajviše se nametao osjećaj ugroženosti i životne opasnosti. Poznati su i slučajevi iz Domovinskog rata u kojima su naređena spaljivanja sela sa življem iz vlastitog naroda. Time je začeto sjeme mržnje, gnjeva i kaosa, koje je evoluiralo u teške zločine, što je moćnicima itekako odgovaralo. Bio je to jedan od načina regrutacije fanatika.

Unatoč tome što su ideologije različite, tvorac svake ideologije činio je zapravo istu stvar.

Svaka je uspješna ideologija "procvala" na način da je iskoristila ljudsku slabost, odnosno davala obećanja koja prethodna nije ostvarivala. Slabost unutar države traži promjenu od strane naroda. Stvaranje ideologije daje obećanja o promjeni i uvjerava narod kako pruža ostvarenje njihovih snova. Na taj način osvajaju umove i stvaraju veliki informatički sustav građen od neuroprogramiranih umova. To može dokazati podatak da je svako povijesno razdoblje bilo suprotnost prethodnome.

"Vrag zna našu prošlost i uvijek dolazi u nas kroz naše najveće slabosti".

Poznavanje podataka koje sam naveo u ovome tekstu, u racionalnih ljudi, ponajprije optužuje "vladare i nadređene". Međutim, jeste li se ikada pitali da su i sami vladari bili žrtve? Kako vanjske politike i ideologija, tako i samih sebe?

Ponajviše ću u ovom tekstu progovoriti o dvojici "velikana" za koje bi se moglo reći da su osnova ljevičarskih i desničarskih poredaka u Hrvatskoj. To su Ante Pavelić i Josip Brzo Tito, a pitanje glasi: Koja je razlika između te dvojice?

Na površini, prema posljedicama ideologije te na temelju određenih dokaza, razlika je jasno vidljiva. U samoj jezgri ona je vrlo mala.

Oboje su bili žrtve velike "prostitutke" imenom politika, žrtve neuroprogramiranja.

Okolnosti su svaku ličnost stvorile zasebnom i nametnule ideologije koje su se kroz kasnija razdoblja "prostituirale".

Tko može dokazati da Tito ne bi bio Pavelić, ili da Pavelić ne bi bio Tito, da su im životne situacije bile drugačije?

Pojasnimo: Riječ je o osobama podložnim neuroprogramiranju i životima koji su kroz ideologije tražili promjene. Riječ je, zapravo, o megalomaniji, diktaturi i svim mogućim obrambenim mehanizmima koji su težili da "poprave svijet". Svaki ga je "popravljao" na svoj iskrivljen, nemoralan, nehuman i egocentričan način, želeći time ugoditi poremećaju svoje osobnosti i stvoriti novi, izmišljeni moralni sustav i svjetonazor.

Svaka neumjerena potreba za moći karakteristika je bolesnog uma, stoga dolazimo do zaključka kako su obojica žrtve prostitucije, odnosno jače destruktivne sile koja je u ovom slučaju isplivala u obliku političkih ideologija.

Poznati su brojni zločini nad nevinim žrtvama sa obje strane, koje su preuveličavane i preumanjivane od strane fanatika.

Povijest pišu pobjednici, rečeno je. Stoga, vrlo je teško doći do točnih podataka.

Kad se stvari bolje razmotri, istina se svodi na to da je čovjek žrtva samoga sebe i da "robuje slobodi". Oslobođenje od ropstva može se pronaći samo u stvaranju zdravoga identiteta imunog na neuroprogramiranje te koji uspješno usklađuje pripadanje, moć, zabavu i slobodu.

Jeste li svjesni činjenice da je upravo Kraljevina Jugoslavija, simbolički rečeno, majka tzv. NDH iz razloga što je političko uređenje Kraljevine Jugoslavije izazvalo gnjev naroda? Gnjev koji je tada rođen potencirao je već prijašnju, pravašku ideologiju o stvaranju NDH, što je i ostvareno u suradnji sa silama osovine 1941. godine.

Slučaj se ponavlja 1945. godine. Josip Broz Tito, također frustriran državnim uređenjem koje je prethodilo njegovom sustavu, u suradnji s zapadnjačkim silama i Sovjetskim savezom ruši tzv. Pavelićevu NDH.

Dakle, da nisu postojali Pavelić, Hitler i NDH, Tito nikada nebi mogao doći na vlast.

Da Tito nije stvorio socijalističku Jugoslaviju, Dr. Franjo Tuđman (također žrtva prostitucije) nikad ne bi imao priliku postati predsjednikom.

Dolazimo, zapravo, do zaključka da svaki režim, na nesvjestan način, duguje zahvalu prijašnjem, odnosno može se nazvati njegovim "roditeljem".

Radi se o nesvjesnoj uroti pojedinaca protiv čovječanstva i čovječnosti, jer da ideologije i države ne postoje, ne bi postojali ni ratovi.

Znate li da je Treći Reich stvoren upravo od strane zapadnjaka, sa ciljem da postoji jaka država u srcu Europe koja će biti tzv. zaštita od prodora komunizma?

Nakon što su stvari izmakle kontroli, Zapad se udružuje sa Sovjetskim savezom upravo kako bi srušio ono što je sam i stvorio. Progoni na temelju rasne pripadnosti nikada nisu bili uzrok rata, već su to bili čisto koristoljublje i strah od moći nacističke Njemačke.

Živi dokaz "političke prostitucije".

Znate li da su početkom drugog svjetskog rata na području Jugoslavije četničke postrojbe trebale biti priznate kao antifašističke, a kasnije su, iz određenih razloga, priznate partizanske? Postojali su i pregovori o prelasku tzv. NDH na savezničku stranu.

Dakle, zapadnjaci su na neki način "određivali" tko će zapravo biti fašist, a tko antifašist.

Upravo nas to čini "žrtvama prostitucije".

Pozabaviti ću se izravnim primjerima prostitucije:

Ante Pavelić bio je njemačkim i talijanskim snagama prisiljen dati velike dijelove hrvatskog teritorija te prepisati antisemitske zakone. Ti su zakoni, potkovani gnjevom iz Kraljevine Jugoslavije, na našim područjima evoluirali u antisrpske, što je izazvalo veliki gnjev srpskoga stanovništva. Kao odgovor na to i pod utjecajem sila osovine koje su surađivale sa pripadnicima četničkog pokreta, Pavelić prostituira svoju ideologiju te 1942.godine osniva Hrvatsku pravoslavnu crkvu kojom Srbe iz područja NDH naziva Hrvatima pravoslavne vjeroispovijesti.

Kako bi pridobio veći broj svojih poklonika (te pod utjecajem činjenice da je i sam kao dijete pohađao islamsku školu), Ante Pavelić bosanske muslimane proglašava "Hrvatima islamske vjeroispovijesti". Mnogi od njih su to prihvatili, iz razloga što im je očajnička situacija nametnula udruživenje s Pavelićem, budući da su vrlo često stradali u četničkim pokoljima.

Pavelić je postao saveznikom Sila osovine samo iz razloga što je tu ulogu odbio Vladko Maček, kojeg je kasnije proganjao kao i sve druge neistomišljenike.

Josip Broz Tito, zajedno sa partizanskim pokretom, odabran je od strane savezničkih sila kao njihov saveznik iz razloga što je u tom trenu njima tako odgovaralo.

Znate li da je Tito svoje vojne postrojbe u velikoj mjeri regrutirao na istoku, pripremajući ih za borbu na zapadu?

Na desetine tisuća pripadnika četničke vojske amnestirano je od Titove strane, pod uvjetom da se pridruže partizanima. (Bilo je, iako u manjem broju, amnestiranih ustaša i domobrana).

Sada, stavite se u ulogu mladog partizana kojemu su četnici ili ustaše poklali obitelj i koji se iz tog razloga priključio partizanima, slijepo vjerujući u njihovu pravednost. I da, nakon amnestije, pronađete čovjeka kojeg ste gledali kako vam ubija i siluje obitelj, pronađete ga kao svoga suborca kojemu je sve oprošteno. Poznati su brojni takvi slučajevi.

O Bleiburgu, odnosno križnim putevima se vrlo malo zna, budući da je sve zataškano od strane komunističkih vlasti. Prava će istina izaći na vidjelo tek 2020. godine.

Što mislite, zbog čega?

Mnogi tvrde da se Tito protivio pokoljima te nije imao kontrolu nad svojom vojskom.

Ukoliko je to istina, zašto onda nitko nikada nije odgovarao za te zločine?

Poznato je da se komunistička politika po završetku rata bitno ogradila od svih ostalih stanaka koje su bile pripadnice partizanskog pokreta i priznala komunizam, odnosno socijalizam kao jedinu valjanu političku orijentaciju. Ubijeni su i zatvarani brojni politički neistomišljenici.

Tito je sve do 1947. bio žestoki Staljinov saveznik, nakon čega mu je odbrusio i rekao NE.

Za razliku od Pavelića, vrlo hrabro i vješto odrađeno.

Tada je Tito prestao biti žrtvom vanjske prostitucije. Dapače, natjerao je Zapad i Istok da se bore za njegovu lojalnost te ih nadmudrio (su)osnivanjem Pokreta nesvrstanih.

Tito je postao žrtva auto-prostitucije, odnosno interne prostitucije, što podrazumijeva njegove vrlo promjenjive poteze. Činio je stvari za koje se nekoliko godina ranije mogao zakleti da ih neće činiti. Primjeri toga su posjet Papi, i mnogi drugi. Dokaz auto-prostitucije su i izmjene u socijalističkoj ideologiji upravo onoga što mu je odgovaralo, što je činio na svjesne i nesvjesne načine. Prilagođavao se svojim "sljedbenicima" i neuroprogramirao ih svojim inovacijama. Stvorio je novi "moralni sustav". Odredio je što je dobro, a što loše.

Podsjećamo, nijedna država nikada nije stvorila ono o čemu je Marksizam govorio u svojim izvorima, već je samo tvorila tzv. izvedenice Marksizma u kojemu su ga kombinirali sa svojim koristoljubljem. Jedni su njegovi oblici narodu bili više, a drugi manje prihvatljivi.

Moram posebno naglasiti da postoji veliki broj Titovih simpatizera koje je k sebi "privukao" zbog toga što je u svojim kasnijim razdobljima kvalitetno uredio državu, na čemu mu je svijet zavidio. Kasnija Titova razdoblja bila su vrlo pozitivna i dobra za većinu ljudi. Tako mala država, a toliko moćna. Moglo bi se reći da smo tada u svijetu bili netko i nešto.

Suvremeni razlog obožavanja Tita jest upravo u tome što je, prema kvaliteti uređenosti, njegova država bila uvjerljivo najkvalitetnija na našim prostorima, a to možda vrijedi i do današnjeg dana. Ne čudi me nostalgičnost pojedinaca prema Jugoslaviji kada pogledam ovu privatiziranu i prodanu državu, ali ipak, "zašto misliti da je Titova Jugoslavija najbolje što postoji"? Iz jednog jedinog razloga:

Narod nikada nije ni osjetio ništa bolje i stoga je neuroprogramiran razmišljati tako.

Zar mislite da ste dostojni samo onoga i ničeg višeg? Zar ste postali strojevi?

Upamtite, jedino je ljudsko ropstvo živjeti s neuropragramiranim umom, što podrazumijeva življenje u zatočeništvu bilo kakve ideologije. Ideologije koja upravlja osjećajima i razmišljanjima.

Oslobodite se toga.

Cilj ove kolumne nije bio ocrnjivanje povijesnih ličnosti. Dapače, predstavio sam ih kao žrtve destrukcije i autodestrukcije. Njezin temeljni cilj bio je da kroz povijesne ličnosti predstavim probleme koji se na nas odražavaju u suvremenom razdoblju te prenijeti poruku da prestanete živjeti kao pripadnici politike, religije i rase i da počnete živjeti kao slobodna ljudska bića koja nose najposebnije čari od svih stvorenja.

Stvarajte vlastita mišljenja, ne robujte tuđima. Ne mrzite, već volite. I uvijek imajte na umu ono što sam ranije rekao: Da ne postoje ideologije i države, ne bi postojali ni ratovi. Ideologije bi bile beznačajne kada ih nitko ne bi prihvaćao, odnosno kada nebi imali moć da čovjeku putem njegovih slabosti neuroprogramiraju.

Ideologije postoje isključivo zbog ljudske podložnosti neuroprogramiranju.

Sjetimo se jedne stare priče:

Kada je Bog istjerao Lucifera (đavla) iz Raja, on mu se zakleo kako će mu ostaviti na zemlji jedno zlo koje će zauvijek uništavati čovječanstvo. To se zlo zove "novac i potreba za moći".

Ljudski rod nije žrtva nijednog pojedinca, već isključivo žrtva samoga sebe - može se zaključiti.

Eto jedan prizor posljedica svih ideologija viđenih iz očiju svakog ljudskog bića:

"Dok su prolazili razbijenim cestama, neke duboke slutnje činile su ovo mjesto sve poznatijim.

Osjećalo se kako su ovuda vozili tenkovi trgajući asfalt. Kako su tekli potoci krvi i slijevali se u kanalizaciju. Tuda su bježale majke s novorođenčadi umotanom u plahticu, kotrljali se osakaćeni udovi i padali mrtvi. Njihovi su krici ostali zatrpani ispod ruševina, a duše zatočene u razbacanim kostima. "

(Iz mog romana, Evanđelje po đavlu)

A sada recite, tko normalan to želi?

(Zoran Antičević)