Poslodavci - ”mesožderi”

Ilustracija (n-tv.de)

-Vi ste maloumne ku*ke! Je*em vam mater! Da ste sposobne, ne biste ovdje radile za četiri tisuće kuna mjesečno, nego biste kao i ja okretale petnaest soma dnevno, riječi su jednog porečkog poslodavca, na kojeg sam nedavno, uz niz drugih, dobio pritužbe.

Isti taj poslodavac, ukoliko ga se može tako nazvati, prisiljava svoje zaposlenice da mu čine niz privatnih usluga koje nisu navedene u ugovoru o radu. Primjeri: tjera ih da odlaze po njegovu djecu u vrtić pri čemu im ne nadoknađuje putne troškove, tjera ih da odlaze u trgovinu kupiti nešto za njegove osobne potrebe, brani im izlaske i slično.

Ukoliko se bilo koja intenzivnije suprotstavi, makar samo verbalno, dobiva direktan otkaz, bez poštivanja otkaznog roka. U njegovoj su radnji otkazi česti, stoga preostale zaposlenice moraju raditi dodatne sate, koji nisu nadoknađeni, što je svakako protivno Zakonu o radu.

Naravno, potražnja za poslom u Hrvatskoj veća je od ponude, a naši se zakoni vrlo nekvalitetno provode.

,,Svi su jednaki, ali neki su jednakiji'' -rekao je jednom moj profesor prava.

Ovaj je poslodavac samo jedan od tisuću primjera određenih, odnosno primjer poslodavaca ,,mesoždera''. Poznati su brojni slični slučajevi.

Ironija naše suvremene države je u tome što postoje vrlo strogi zakoni koji su predviđeni za ovakve situacije, ali se nekvalitetno provode budući da je psihička nadmoć prekršitelja daleko snažnija od samog zakona. Zaposlenici su, unatoč zakonodavstvu, stjerani u kutak poput zlostavljanog djeteta budući da je svaka njihova protureakcija početak nove kaotične reakcije. Zakon strogo kažnjava počinitelje, ali nedovoljno štiti žrtve.

Zašto?

U svakoj lokalnoj zajednici (ponekad i šire) postoji takozvana ,,mreža poslodavaca'' . Tom mrežom protječu različite informacije, među kojima je ključna ta da jedan drugome daju preporuke za radnike. Dakle, preporuke, odnosno procjene, nisu objektivne, već isključivo plodovi induktivnog rasuđivanja pojedinaca.

Stoga, kako se radnik bez posljedica može pravno (ili na bilo koji način) suprotstaviti poslodavcu koji je psihički nadmoćniji od zakona? Precizno govorim, nadmoćniji, iz razloga što će kasnije isti taj poslodavac dati ostalim poslodavcima sve najnegativnije preporuke za djelatnika koji ga je prijavio i oni će u to povjerovati (pa makar bili dobri i pošteni ljudi). Na taj će način zatvoriti svom djelatniku mogućnosti novog zapošljavanja. Najveći je problem što je taj način ,,zatvaranja vrata'' pravno gotovo nedokaziv te ne postoje mjere da se takva vrsta manipulacije spriječi. Ta činjenica truje strahom svakog zaposlenika koji je žrtva nepravde.

Osobno smatram da se mogu takvi događaji mogu uspješno spriječiti na način da se izglasaju kvalitetniji zakoni koji će, osim kažnjavanja počinitelja, štiti žrtvu pri novim zapošljavanjima.

Potrebno je istaknuti kako postoje pojedini zaposlenici koji su skloni zloupotrebi takvih zakona i sami sebe predstaviti kao žrtve kako bi ostvarili svoje materijalističke ili psihopatološke ciljeve, stoga zakon treba uzeti u obzir i tu mogućnost, ali pretežno treba više štiti zaposlenike, budući da su oni ugroženiji i slabiji što se vrlo lako može usporediti sa sukobom fizički slabije djevojčice i snažnijeg mladića. Dakle, slabiji treba biti bolje zaštićen, iako, ponavljam, treba voditi računa o mjerama opreza, budući je zlouporaba itekako moguća, jer, metaforički rečeno, i djevojčica može ozlijediti samu sebe, te prijaviti kako ju je mladić napao.

Tajna uspjeha i zdravih interakcija je u ravnopravnom odnosu obiju strana, koji je zaštićen s pravne i moralne strane. Poslodavac se treba ponašati isključivo kao poslodavac, a posloprimac se treba ponašati kao posloprimac.

Čovjek bez karaktera isto je što i kostur bez mesa, stoga sam se usudio usporediti ovakav profil poslodavaca s mesožderima koji proždiru meso karaktera kao i osjećaje svake čovječnosti. Oni doslovno, pomoću različitih psihičkih manipulacija, pretvaraju zaposlenike u vazale i robove, uskraćujući im njihova temeljna ljudska prava.

Prava riječ koja obuhvaća ljude takvog profila je arhitektura. Da, dobro ste pročitali. Arhitektura, ali ne ona na koju mislite, već isključivo arhitektura tuđih života. Poslodavci ,,mesožderi'' koriste financijsku ovisnost posloprimaca kako bi njima upravljali. Prvenstveno, kod tog profila ljudi nije riječ o želji za poboljšanjem radne efikasnosti. Riječ je o podsvjesnoj želji da upravljaju svijetom, odnosno da budu arhitekti svijeta što u realitetu prelazi u opsesiju vladanja nad bližnjima, odnosno nad ,,podređenima''.

U sadašnjoj je situaciji najkvalitetniji mehanizam borbe protiv tog problema taj da se piše i govori o njemu, budući je to prvi korak ka promjeni. Osvještenje javnosti o problemu prvi je korak ka rješenju, što je kroz povijest dokazano. Pojedinac je nemoćan, ali sinergija mase krije u sebi beskrajnu moć. Sve što je stvoreno, stvoreno je udruživanjem ljudi.

Stoga, progovorimo o problemu jer, kako je Edmund Burke rekao, ,,Da bi se zlo širilo, dovoljno je da dobri ljudi ne poduzimaju ništa''.

Ukoliko netko to doista želi, anonimno ili potpisano, slobodno se može javiti uredništvu našeg portala na mail: urednik@parentium.com .

Zoran Antičević