Budimo realni

Ilustracija: celticjackalope.com

Ima jedna malo zločesta izreka koja veli kako doktorske pogreške sakrije zemlja. Povodeći se njome možemo reći kako poduzetničke greške sakriva burza. Kod nas je već opasno mali tepih pod koji se sakriva svu silu nezaposlenih. Za razliku od prethodne vlasti koja je taj podatak pretjerano revno čuvala (pa je čak i Severina morala posredovati – o, što joj je uz sve još i to trebalo?), ovi sada ga ne kriju i misle kako su time riješili problem: transparentnost baš i ne pomaže onima na koje se odnosi, a ni problem time ne postaje manji. Poduzetnici su pak štićena vrsta.

Duže se već vremena naši poduzetnici ponašaju poput uvrijeđenog curička tvrdeći kako se kod nas stvara sve veća antipoduzetnička klima. Kako se ne osjećaju ugodno i stimulativno. Baš se pitam što im to znači! Koliko vidimo po sudovima, nema na njima baš nešto zidara, bravara, tesara, bauštelaca, električara, kamiondžija (ili se bar tim zanimanjima ne bave već duže vremena) – uglavnom se vuku po sudovima poduzetnici; bilo da su bili „poduzetni“ u političkom, općedruštvenom, sveučilišnom ili privrednom životu naše zemlje.

Kad bi oni podaci s burze bili transparentniji, ne u broju nego u svom sadržaju, valjalo bi vidjeti otkud nam nezaposleni dolaze, koje to grupacije tonu i zašto, jer to bi onda pokazalo koji nam to poduzetnički klaster ne valja, tko nije bio u školi kad se učilo pošteno poduzetništvo – tko je bio bolestan, a tko je dobio neopravdane sate. Pravi poduzetnici, vlasnici ili gazde firmi čuvaju svoje zaposlenike, oni drugi ih se rješavaju - jer su negdje pročitali da se to tako radi, jer da su ljudi potrošna roba. Divlji kapitalizam isto im je što i divlji zapad: najbolji radnik je moralno, samosvjesno i vrijednosno „mrtav“ radnik. Koliko znam iz iskustva i koliko vidim oko sebe, radnici su pak vrlo brzo usvojili nove tehnologije, vrlo su brzo naučili nova znanja i sposobnosti i sve što ime je bilo potrebno za opstanak u izmijenjenom i tehnološki unaprijeđenom tržištu. Tu školu usavršavanja i učenja poduzetnici nažalost nisu pohađali. Oni nešto pametniji bar su „kupili“ stručnjake, od milja zvane managerima, i zaposlili ih da uz dobru naknadu vladaju i upravljaju u njihovo ime – no oni puuuuno brojniji i sujetniji još uvijek misle da su najpametniji na svijetu, da znaju sve i da se nitko nema što petljati u njihov zabran (atar, kortu, dvorište, avliju). E od njih i takvih se puni burza. Lažni stručnjaci, veliki gazde, direktori i vlastelini – nova napudrana aristokracija – od čijeg vam se pudera kiše i diže vam se stomak ukoliko ste duže u njihovom okruženju! Bijeli prah vam puhnu u oči i onda mislite da vam džinglbels sviraju cijele godine.

Kad bismo proučili strukturu nezaposlenih brzo bi se vidjelo da ih je najmanje iz budžetski financiranog sektora ili jednostavnije – iz državnih službi! Što to znači?

Prvo znači da su većinom svi pravi poduzetnici i njihovi manageri u državnim službama i državnim firmama. (To moje „državnih službi“ ne mora biti shvaćeno samo u užem smislu, jer ne mislimo ovdje samo na političare, načelnike i pročelnike svekolikih izmišljenih ureda i agencija, ne mislimo ovdje samo na medicinare, vojsku, policiju i prosvjetare, budući da u širem smislu u tu grupu poslovanja možemo ubrojiti i bankarski i uopće njemu pripadajući novčarski i osiguravateljski sektor – koji su svi u jakoj sprezi s državom jer jedni bez drugih ne mogu postojati!).

Ah Bože, koliko ih je! A znaš, u povjerenju da ti velim, i Tvoji djelatnici nisu daleko od njih!

Svi oni dobro zarađuju, a čuvajući svoju zaradu čuvaju i cijeli svoj podržavajući birokratski aparat djelatnika i onih koji ovise o njima, a od kojih velika većina njih bavi istraživanjem ruda i gubljenjem vremena, a koji su svi zajedno zbrojeni siguran i dobar zalog nove izborne pobjede.

Da je tome tako, dokazuje i jednostavna psihologija i primijenjena ekonomija: svatko će pametan gledati da radi u djelatnosti u kojoj ima love. Jer svi znaju da pàra vrti gdje burgija neće. Tko će lud u proizvodnju, u takozvani realni sektor, kad je realnost tako škrta, siva i besperspektivna. Bolje je biti u oblacima, visoko u nerealnom sektoru.

Ako smo rekli da su mladi, školovani, sposobni i ambiciozni stručnjaci – pametni, onda je sasvim jasno da i oni listom idu put gore navedenih službi. A da su doista stručnjaci i majstori u svom poslu, da su oni čak dobri poduzetnici i poslodavci, dokazuje i činjenica kako u njihovoj djelatnosti nema otkaza! Oni svoje čuvaju! Zmija zmiju ne grize! Ili jako rijetko! U svakom kukolju nađe se i žita!

Buraz s burze