O smaku svijeta - zaključno! (E basta cosi!)

Kad su Muju pitali o tome kad će kupiti Golf Peticu, on je bez imalo tuge i dvojbe, čak s puno nade odgovorio – Čim izađe Devetka! Tako i mi – kad prođe jedno sedam, osam godina i mi ćemo gledati na TV-u pod nazivom „TV Premijera“ – ovo što u „civiliziranom svijetu“ danas premijerno gledaju. Mi ćemo se zadovoljiti i blesavo smijati uvijek istim i neprežaljenim samima u kući, ledenim dobima i božićnim tumačenjima povijesti svih vrsta i iz svih vremena prošlog stoljeća – odista, kad razmislim, je li bio ovih dana koji film snimljen u ovom stoljeću? Možda ga donesu tri kralja, ali umjesto čega? Mirisa? Zlata? Tamjana? Ako se već više ne čudimo ovoj našoj javnoj TV ustanovi, što je s ovim stranjskim europskim zakupcima koncesija? Ista stvar: ne talasaj! Nećemo mi prvi! Zasad smo još u vrhu gledanosti, ne treba ništa mijenjati!

Ni smak svijeta nam nije uspio, a kako će tek uspjeti promijeniti nam programe „naših“ televizija. Opet, što se i smaka svijeta tiče, a gledajuć' ga kroz pravokutićaste očale TV ekrana – smak svijeta je došao. Bar meni! I to iz sasvim drugih razloga. Tko normalan može očekivati da se osjeća fino i ugodno ako su mu izbijene osnovne životne zadovoljštine: Nema više prijenosa saborskih sjednica! Nema više Plesa sa zvijezdama! Nema više Masterschefa! (O Bože, žeže tvoja riječ…)

Sve zanimljivo čemu po ekranima ovih dana svjedočimo (bolje i to nego da čitamo nešto ozbiljno i tužno) obično je skarabudživanje Bozanića i Jovanovića o pitanju… čega li ono? Seksa, zdravstvenog odgoja, kurikuluma o djeci ili učiteljima, ili o djeci i svećenicima? U stvari pitanje je samo o tome hoće li učitelji morati pročitati još nešto dodatne literature ili će se samo morati prisjetiti svoje mladosti i onoga što su sami dosegnuli! Ako su iole bili normalni, mada opet - 'ko bi normalan u učitelje!? Dobro de – oni mlađi su opet u prednosti! Manje će se morati naprezati sjećanjem! Mada mislim da oni jadni stariji učitelji i učiteljice mogu samo dobiti time što će se prisjećati i podsjećati prošlih vremena – a sve u ime stručne literature i borbe kontra alzheimerima!

Za svećenstvo je pak bolje da se uopće ne prisjeća – što manje pamte to bolje za njih. A ako se baš i hoće prisjećati – dovoljno je pogledati im lepezu biblijskih filmova koje budu na TV-u između Badnjaka i Tri kralja – s tim se taman može dočekati Uskrs – i to im je i više nego dovoljno nauka i o vjeri i o nevjeri. Čisti korijeni! Povijest crkve je isto što i povijest ljudskog roda – povijest borbe, ubijanja i ratova! Sad baš nije vrijeme za to, ali jednom ću vam (samo me podsjetite) pričati o ratovima i umorstvima u Bibliji.

Plašim se da ako na vrijeme ne kažemo popu pop, a bobu bob, za Uskrs ćemo imati prosvjede i potpisivanja peticija o ukidanju biologije, fizike, kemije, zemljopisa, možda čak i matematike – jer bratbratu, i u njima se nađe dosta toga što baš i nije na tragu onoga… ma znate na što mislim… onog… Neizrecivog! A i sjećate se onoga: „Blago siromašnima duhom, njihovo je carstvo nebesko…“ – nisu li to izvori i ušća vjerovanja? Crkva radi svoj posao i upravo je zato crkva, a ne država! Taj posao crkva radi dobro – koliko god se netko ljutio! Uvijek je bila bjelodana ona filozofijska dvojba o tuđem: crkva bi voljela imati aparaturu države, a država samodostatnost crkve! I, osim toga, za kraj - osnovno je pravilo fair play-a da se protivnika ne udara dok je na podu! (A ovaj bogme puže po podu već dosta dugo, ali ako se pridigne i onako grogi uputi uvijek neočekivani lucky punch na nebranjeni gard - bit će vraga!)

Stoga mi ne spominjite više kraj svijeta, kad se još nismo dogovorili ni kakav mu je bio početak…

(Možda je jedina nada u tome da je ta stvarnost koju danas ovako jadno živimo tek jedna verzija događaja – možda je netko snimio i B varijantu – onu u kojoj smo mi pobjednici! Mi – sitne ribe! Pitat ćemo one s TV-a, možda dobijemo koji reprizni termin u kasnijim noćnim satima. Javim vam!)

Vaš Gavun

P.S. Skoro zaboravih reći još ovo - Sretno vam novo!