O otrovima

Ilustracija: prosportstickers.com

Neki dan sam čuo jednu dobru misao (ne znam čija je, sorry) kako iole razboriti ljudi ne bi trebali imati posla s državom. Sad, je li bilo baš rečeno s državom ili uopće s vlašću, ne znam – no nije li to isto? Nisu li to dvije strane iste medalje. Nije li vlast isto što i država, odnosno nije li država i njene institucije samo izvršni aparat onoga koji ima stvarnu vlast? Dakle – nije bitno govorim li ovdje o državi ili vlasti – mislim uvijek na jedno te isto: na onog (ili češće one) koji nama nastoje upravljati na sve dopuštene, a često i nedopuštene i prikrivene načine.

Time ona (vlast/država) po svojoj presumpciji (uobraženju, precjenjivanju, umišljenosti, uobraženosti, obijesti, drskosti, nadutosti – usp. B. Klaić, Rječnik stranih riječi) podrazumijeva kako ima isključivo prvo pravo na sve što je u svezi s njenim podanicima. Naravno – dobro ste pročitali – bez obzira što (više) ne živimo u monarhističkim uređenjima, država se svejednako ponaša poput moćnog feudalca kojemu morate dati sve što on sebi u za svoju blagodat poželi i što proglasi svojom prćijom (tko ne zna što je to, neka prelista istog gore spomenutog Klaića ili neka malo progugla).

Tako MORATE plaćati poreze na kuću, na stan, na auto, na energiju, na vodu, na zrak, morate poštivati propise usađene u sve moguće zakone i podzakone o kojima često nemate pojma niti da postoje, a u slučaju velike ugroze države (rat, pošasti ili elementarne nepogode svih vrsta) morate biti spremni odreći sve svoje pokretne i nepokretne imovine pa čak i života u korist države i njenog očuvanja! Dakle vi ste tu zbog nje, a ne ona zbog vas!

(Imam uvod dugačak kao uvodna špica Pink Pantera, a htio sam o otrovima!)

Kako bi sve što vlast čini bilo i učinkovito (a trudi se i uči vlastitu učinkovitost poboljšati već stoljećima) ona često pribjegava ustanovljavanju monopola! Ili stvaranju i proglašavanju isključivog prava na nešto – a u slučaju države, stvarno na bilo što! Jedno jako važno područje koje vlast i država žele monopolistički nadzirati je i proizvodnja i trgovina otrovima. To „otrovima“ u sebe najšire ubraja cijeli niz proizvoda i djelatnosti koji mogu potčiniti čovjeka i njegovu volju – i to sve od nikotina, opijata i opojnih droga, alkohola, pa sve do hrane - u najnovije doba! Zašto hrane? Pitate se! E upravo vam o toj analogiji želim nešto više dati za razmišljanja. Otrovi u malim količinama mogu biti i korisni (tada ih zovemo često i lijekovima), ali je problem s njima što se obično ne možete na duži period zadovoljiti s malim količinama. Vremenom (nekad brže, a nekad duže) postajete ovisni o njima i njihovoj uporabi. I to je trik koji vlast koristi kao bi vas držala na uzdi.

Budući su monopoli u kapitalizmu uzrok stjecanja velike zarade, država u slučaju proizvodnje i rasparčavanja otrova tj. opijata i droga svih vrsta – često ne preže ni od kakvih pa čak i vrlo intrigantnih postupaka i sredstava, ne bi li monopol nad svojim žiteljima održala isplativim i korisnim. Kako? Uf, tih primjera ima koliko hoćete! Recimo: posvuda se zabranjuje pušenje i povećava cijenu cigaretama, a s druge strane poljoprivrednim poticajima pomaže proizvodnju duhana; uvodi drastične kazne za pijane sudionike u prometu, navijače i nasilnike, a s druge strane dopušta reklamiranje vina i piva pravdajući to poticanjem domaće proizvodnje istih alkohola. Ako ćemo po pravdi – jednako bi tako trebalo zabraniti reklamiranje piva i vina kao i duhana, čak bi prije trebalo biti obrnuto: koliko znam puno je više zla u društvu načinjeno pod utjecajem alkohola, nego li pod utjecajem duhana – a i jedni i drugi otrovi ostavljaju trajne poljedice na ljudski organizam. No opet kad, kako se ono zgodno zna reći, čovjek „malo popije“ ili kad je malo „naduvan“ – postaje vrlo podložan manipulacijama svake vrste – možete ga uz malo dobrog marketinga i PR konstrukcija navesti da „srčano“ ustane protiv neprijatelja svake vrste. Nažalost ti i takvi ovisnici često izmaknu kontroli, preagresivni su i često im se lojalnost okreće onako kako vjetar puše – tako da često završi u ekstremima koje je teško nadzirati i koje je lako okrenuti i protiv same vlasti – ma tko god je obnašao!

Onaj pak zadnje spominjani ovisnički otrov, ispravlja i te nedostatke i vlast dovodi u stari dominatni poredak u kome se zna 'ko je gori, a 'ko doli. To, da i hrana sve više biva manipulativno oružje, monopolistički „otrov“ koji počinje donositi veliki profit – već znaju i vrapci na grani. Postajemo ovisni o hrani i prehrambenim pripravcima baziranim na masnoćama, šećerima i umjetnim aromama poput kakve sofisticirane droge. Usađuje nam se prekomjerna potreba za nečim što nam uopće ne treba, a iznad svega postajemo idealan član novog društva koje teži starom uvriježenom poretku, postajemo sve podložniji svakojakim utjecajima i sve je lakše manipulirati nama. Postajemo tromi, spori, debeli, neinventivni, neagresivni, lakovjerni, pomirljivi, čak dobrohotni (znate onaj stereotip o dobroćudnom debeljku), umjesto odluke između Da i Ne, između Crno i Bijelo – mi smo definirani kao Možda koje prebiva u Sivoj zoni, zatvoreno svojom voljom u svom malom dijelu svog svemira! Međutim…

Život je sve ono drugo!

Vaš Gavun