Optimizam je u zraku

Znate onog mog poznanika, još tamo od prvog teksta. Ma sjećate se! Profesor, onaj što se malo ustrtario kad je čuo da sam dobio otkaz… E taj, baš taj, znao sam da ćete se sjetiti.

Sretnem ja njega opet neki dan, u nedjelju dopodne, da budem precizniji… ali nismo išli na kavu. Onako smo samo razmijenili nekoliko usput… Uglavnom, da ne duljim, i da vam ne prepričavam sad u dijaloškoj formi (to mi je uvijek malo dosadno pisati onako s crticama), onako u par riječi ispada da mi je prigovorio kako sam predepresivan, težak, tmuran – imao je još nekoliko sličnih pridjeva, što me ne čudi budući je bio profesor književnosti, koji su se svi svodili na prethodno, tako da mislim da vam je sasvim jasno što je pisac htio reći!

Htio sam ga pitati zna li on uopće što je to optimizam i otkud li ga on crpi: od dobre plate, dobrih đaka, dobre žene ili dobre punice i njene dobre penzije… od onog oprahovskog gledanja samo na bright side of the life – mada se ja uvijek najprije sjetim samo montipajtonovske verzije te pjesme! Ne znam zašto.

Htio sam ga pitati zna li on možda kako da okrenem svoj pesimizam i u kom smjeru da gledam ne bih li vidio svjetlo na kraju tunela. Htio sam ga pitati može li se zamisliti da nakon 26 godina posla odjednom ostane odsječen i bez njega. (Iako, dok sam radio, moram priznati, nisam vjerovao da će mi posao nedostajati!)

Htio sam ga pitati kako bi se osjećao kad dođe nedjeljno popodne i kad bi se trebao lagano psihički pripremati za sutrašnji dan, a onda shvatiš da sutradan ne moraš nigdje. Shvatiš da su se mailovi i telefoni strahovito prorijedili… na net sve češće ideš samo provjeriti natječaje, a i sam znaš da ćeš se načekati ako posao budeš čekao samo od natječaja…

Htio sam ga to sve pitati, ali čemu… a uostalom već je odjurio s punim rukama špeže, punica mu dolazi nedjeljom na ručak… stoga sam samoinicijativno zaključio da ću od sada pokušati pisati s više optimizma, tražit ću samo lijepe i sretne događaje iz lijepe i sretne naše okoline i pisat ću samo o njima. Evo odmah! Tražim, tražim… Pregledao sam više od nekoliko portala, gledao sam i dnevnik čak tri puta (od svake nacionalke po jedan), kupio sam i novine u ponedjeljak:

Sorry – ništa lijepo vedro i optimistično nisam našao…

Zato nemoj ti meni o optimizmu, moj buraz! - To se može prodavati (još samo) kao ideja na sajmu vjenčanja ili se možete pretplatiti na obećanja izrečena u predizbornim kampanjama… tu bogme moraš biti debelo optimističan, pa uživaj brate, a ja ću se javiti čim nešto pronađem pa makar to bio i rukometni rezultat s Mađarima…

Vaš Buraz