O puževima (I)

U zemlji puževa, brzina je ozbiljan nedostatak!

Po svim životnim pravilima, oni koji žive u zemlji puževa, a nisu puževi, moraju se povinovati zakonima koje donesu puževi! Uvijek me je zanimalo je li vlast u zemlji puževa legitimna i legalno izabrana većinskim demokratskim sistemom i znači li to da većinu izbornog tijela u toj zemlji čine puževi ili su puževi samo uspjeli dobrim izbornim marketingom pobijediti na demokratskim i legalnim izborima u glasačkoj bazi u kojoj u stvari ne čine većinu.

Kako im to uspijeva? Jednostavno! Moraju uvjeriti izbornu bazu da je način života kojim žive puževi jedini ispravan, da je to cilj svake jedinke koja postoji u svemiru, da je ono što čine puževi jedino za čim treba težiti u životu.

I tu bih se skoro i složio s tom idejom, da se ona ne primjenjuje i na ljude!

Jer kad malo bolje razmislite – nije li stajanje cilj svakog kretanja; nije li odmaranje cilj svakog umaranja, nije li tišina cilj svakog bučanja, nije li šutnja cilj svakog govora, nije li mir cilj svakog rata! Po svemu tome puževi su puno bliže božanskom i filozofskom ostvarenju životnih vrijednosti od nas ljudi. Mi smo u odnosu na njih još puno, puno dalje od savršenstva.

No, ima ljudi koji su to shvatili i postali puževi! Dok vi radite i ponašate se 'ljudski' oni izmišljaju sve ne bi li sjeli, zasjeli i nastavili sjediti, onako po 'puževski'!

Upravo zato puževi su mi pravi simbol idealnog birokrate! Oni nisu izabrani na nekim izborima, ali kako dugo rade na istim položajima često imaju veću moć (i znanje) od svojih pretpostavljenih legalno izabranih političkih vođa (by Wiki). Posao koji oni odrađuju, mora se obaviti sporo jer samo sporost garantira sigurnost da se nešto neće pogriješiti, preskočiti ili ispustiti.

Kad na primjer pitate ljude koji se bave povlačenjem novca iz europskih fondova – prvi njihov odgovor je kako je sve to sasvim OK princip, međutim traži užasno puno vremena, živaca i papirologije! Ima puno instanci na kojima morate dokazati da se nećete ogriješiti o sistem, jer sistem je važniji od pojedinca, a sistem održavaju puževi i sistem podržava samo puževe! Zato ne brzajte jer - u zemlji puževa, brzina je ozbiljan prekršaj! Puževi su sami sebi dovoljni, ali vi niste dovoljni puževima! Neodgovorni ste, brzate, ne zarađujete dovoljno! Puževi su toliko postojani da status quo proglašavaju za status futuro. Njihovo mirovanje, tjera vas naprijed! Međutim zaboravlja se jedno: ne daju puževi vama svoj, nego vaš novac, koji se eto, nekako našao kod njih!

Znate onaj vic koji se ubraja u stereotipni obrazac za Crnogorce?

- Pitaju Crnogorca koja bi životinja volio biti, kad bi mogao birati?

- Zmija! Odgovori on bez imalo razmišljanja.

- A zašto?

- Ležiš, a iđeš! Odgovori đetić!

Sad vidite koliko je taj đetić bio dalekovidan i napredan. No da je još malo razmislio – vjerojatno bi odgovorio – puž! Jer kod puževa ležiš, iđeš (ne žuriš i ne brzaš, poput zmije) i uz to si kod kuće. Još jedna praktična izmišljotina puževa je i taj poseban odnos prema vlastitoj kući – nekretnina koja postaje pokretna! Arhitektonsko savršenstvo. Sve pod kontrolom i na dohvat ruke.

Puževi sve svoje mane pretvaraju u prednosti, tako da i to što su malo ljigavi postaje cijenjena sposobnost – kad ih i uhvatite (što obzirom na njihovu brzinu nije tako teško) oni vam počesto iskliznu iz ruku!

Vaš Gavun