Dok je nafte bit će i kapitalizma!

Eto - umro je i el comandante, a ni ja se ne osjećam baš najbolje – kako bi rekao Broj Jedan! Malo ih je još ostalo! Mislim – komandanata, vođa. (Broj Jedan je ipak neuništiv, jedan, jedini i neponovljiv!)

A Hugo Chavez bio je pak jedan od posljednjih takvih 'velikih', 'samoprozvanih' i 'uvjerenih' socijalista, karizmatični vođa, čovjek koji je zaludio siromašne, a izludio bogate. Dok mu je veliko venecuelansko naftno bogatstvo "čuvalo leđa", vladao je plešući na tankoj oštrici između diktature i demokracije. Ali opet, čak da nije ništa u životu napravio, valjalo bi ga zapamtiti po jednoj rečenici koju želim iskoristiti kao light-motiv današnje priče. Poznata je naime njegova izjava koja objašnjava socijalizam na venecuelanski način: "Dok je nafte, bit će i socijalizma!" - rekao je!

Da je još samo malo filozofski razradio ovu svoju misao, mogao je postati jedan od većih svjetskih ekonomsko-političkih i geostrateških mislilaca – da je još samo izrekao i misao: "Dok je nafte bit će i kapitalizma!" - stvarno bi ispao faca! (Ono što dođe poslije bit će i tako apsolutno radikaliziran sistem bez obzira završio on s + ili – predznakom.)

Ne mislite da je tome tako? Poslušajte ovo!

Cijelu sam lanjsku godinu zbog posla (mada još uvijek dvojim oko razloga transcedentalne valjanosti kozmičkog či za taj period mog života) obično između tri i pol i četiri bio na cesti Pazin – Poreč, vraćajući se kući. U to bih doba obvezno na potezu između Tinjana i Baderne, susreo tri vozača, u tri vozila, iz tri različite firme koje se bave istim poslom: dostavom pismovnih i paketnih pošiljki. Vozila sam redovito susretao skoro jedno za drugim na njihovom putu za Pazin u kome im se nalaze regionalni distributivni centri. Obično su to bili po jedan kutijasti kamioncin, kombi i kedi. Znajući kakav je pad papirnate komunikacije, sumnjam da bi se i kedi napunio s ukupnim dnevnim teretom iz sva tri vozila. Ali kao što rekoh ranije – dok je nafte bit će i kapitalizma!

E sad, reći ćete – u kapitalizmu je borba protiv monopola i tržišna konkurencija u osnovi kompetencije i ekonomskog prosperiteta cijelog sistema. Jer osnovna koncepcija kapitalizma u jednoj od svojih deset zapovijedi kaže: "Gdje ima za jednog ima i za još njih nekoliko!" Sve to u krajnjoj liniji plaća krajnji kupac, malo će se podići cijena konačnog proizvoda i/ili usluge i svi sretni i zadovoljni. (Mada sam uvijek mislio da bi u tom slučaju cijene trebale pasti, a ne rasti? Očito sam išao u krivu školu i na krivoj livadi krave napasao!)

U redu, moj bed, ali nije li totalna glupost da tri vozila voze istom rutom, u isto vrijeme, istim poslom; da tri puta više koriste energetske resurse, da tri puta više zagađuju okolinu, da tri puta... itd., itd. I to sve samo u jednom djeliću Hrvatske, kad još tome dodate ostale regionalne centre, pa velike gradove, pa metropolu, huh koja je to brojka. Ne bi li se njihovi project managementi mogli dogovoriti da svako od njih vozi svaki treći dan ili je to logistički neizvedivo? Pa bilo bi jeftinije za krajnjeg kupca? Ili to nije u duhu kompetencije i konkurencije? Nije u duhu razbijanja monopolističkih utvrda?

Sve sam to ovako baš ukratko, ispričao i jednom mom prijatelju koji je malko onako liberalnokapitalistički nastrojen, novovjeki je kapitalist, poduzetnik kako se to eufemistički sad veli. I znate što mi je odgovorio:

- Znaš ti stari, kako su za socijalizma govorili da revolucija jede svoju djecu! E vidiš, isto tako i kapitalizam jede svoju djecu, možda tek iza sebe ostavi samo malo manje krvavog nereda! Ali bit kapitalizma i jest tržišna borba, sukob koncepata, kompetencija koja najjače ostavi na životu, a oni ostali propadnu, nestanu...

- I onda ćemo, nakon nekog vremena, opet imati samo jednu firmu koja će dostavljati pisma i pakete? - pitao sam, onako više sam za sebe.

- Pa... da...! - zamucnuo je i brzo dodao da se izvuče iz teme - 'Ajd ne zajebavaj, idemo na kavu!

Vaš Gavun