Extra omnes! Ili u prijevodu: Kud` svi Turci tud` i mali Mujo!

Jedan od dva velika problemska zadatka koji su nam zapisani do Uskrsa, smo riješili: Habemus Minister. Još nam je ostao Papa.

Sad vidim kako je život isprazan u svom tijeku – mijenu pretpostavlja trajanju.

"Svi smo mi zamjenjivi! Moj prijatelju!" - tako mi je, dok sam još bio zaposlen, šef davao do znanja kakva me sudbina čeka ako ne učinim po njegovom. I što da radiš – poklopiš se ušima i napraviš kako "tata" kaže. Nema veze je li to totalno neisplativa glupost, gubljenje vremena ili tek još jedan od projekata koji dolaze "odozgo", nema veze – sve je to išlo u radni staž. Sad više nemam problema s tim! Koliko god mi je s jedne strane sad teško, neke stare baterije opet su se uspjele napuniti! Lakše se spava, ne budim se često noću i ne prebrojavam ovce u uzaludnim pokušajima da na silu bar malo zaspem. Sat – dva, bar! Čak, što je totalni apsurd moje situacije, više razmišljam kako poživjeti, a ne preživjeti...

Sad je eto i bivši ministar na birou... dobro ima on još otkazni rok, plaćene dužnosničke naknade, penale, jedanaesterce, sedmerce... ali može mi vjerovati na riječ – neke će mu stvari biti lakše! Kao da sebe gledam. A bio je najjača karika u lancu. I puče! Još mi u ušima odzvanjaju njegove riječi iz onog konačnog priopćenja koje je poslao umjesto izlaska na tiskovnu:

"Iako bez ijednog konkretnog dokaza, bio sam izložen svakodnevnoj hajci koja mi nije omogućavala obavljanje posla na profesionalnoj razini koju sam postavio u Ministarstvu za moje suradnike i sebe. Ponavljam još jednom: nisam učinio ništa protuzakonito."

Ma, moj ex ministre, nije problem bio u tome što ne učiniste ništa protuzakonito, problem je u tome što niste učinili ništa zakonito! Jer kao dužnosnik i javni djelatnik – morali ste sve one koji su radili protuzakonito upozoriti i odvratiti od namjernog počinjena prekršaja i pod cijenu prijave nadležnim službama. Okrenuli ste glavu na krivu stranu! Svatko mora pozitivno djelovati u svom okruženju. Sve bi tada bilo puno bolje i pravičnije! Postoje zakoni i zakoni. Postoji pravo i pravda. I moralnost i nemoralnost su iznad svih zakona! Nama je dan odabir. Ili kako bi to svaki pošteni zoon politikon u ovoj zemlji rekao: Pustite institucije da rade svoj posao! Nažalost kod nas su i prevare institucionalizirane! Sjetite se, bar onako na silu, poznajete li bilo koga tko je bio u prilici oploditi 1 kunu s njih 25! Ili 10 s 250. Ili 100 s njih 2500! Dolaze li te prilike često u životu. Ikad? Ili nikad?

Upravo sam se zbog svega toga nadao kako će župan kod Ace malo poslije 2 to riješiti gentlemanski i s pozitivnim odmakom od problema, ali Aco navro k'o lud na županovu imovinsku karticu – pa je žvače li žvače, zakrvavio očima i više od pola emisije se uhvatio k'o pitbull i ne pušća – i sve o tome kako to da župan ima danas manje nego li je imao devedesete, kako vraća kredit, kome je što prepisao... ma što to njega briga, pa nije čovjek zato došao na vrući stolac!

Neću ja vala u politiku, ispada da te ona košta i živaca i novaca! Izgleda da nam čak i župan živi u debelom minusu. Prihod od svega 16 i nešto sitno tisuća kuna, a rashodi, koje se dalo iščitati iz priče u emisiji, najmanje negdje oko 4 do 5 tisućica eurića! (i to s optimističnim pretpostavkama o reprogramu) Mamma mia! Pa sad kad još i Linić ograniči minuse na jednu platu? Trebalo bi hitno organizirati neke koncerte, skupove i turnire u boćanju i briškuli od kojih bi zaradu usmjerili županu! Bar njih jedno sedam puta sedam! Marketinške su Agencije već dobile projektne zadatke. Ispituje se tržište i odnos javnog mnijenja prema uzgoju maslinovog ulja od ruža. Pomozimo Ivanu!

A Kajin za to vrijem raste. Kažu da je sad već pod motovunskim zidinama, k'o Veli Jože! Kažu da je htio samog Veljka (Bulajića op.a.) angažirati da mu snimi promo film za kampanju i to pod nazivom: "Valter brani Ninijevo!" No Veljka (Bulajića op.a.) sad nešto tamo cimaju Bosanci zbog Neretve pa nije imao vremena. Ali ima i ovdje kod nas s ove strane Učke, dobrih režisera i marketinških stručnjaka, sigurno će nekoga naći. Pričaju da čak radi na novim sloganima za lokalne i europske izbore, jer, da, da – i on ima aspiracije za Jurop, poznaje jezik, poznaje Ingrid – što će mu više?

Sve više razmišljam o ideji da mi njima ispunimo želju i sve ih pošaljemo u Jurop!

O, skoro sam zaboravio! I Bandića isto treba poslati u Jurop. Pa jeste li vidjeli koliko je čovjek dugo uspio čuvati tajnu da su mu grad i građani ozračeni: Doduše tek onako malo, ništa više od redovnog ozračivanja antena mobilnih operatera, ali ipak - skoro je dva tjedna čuvao tajnu. Da se tako tajilo u Fukushimi svi bi bili ili oboljeli ili već i poumirali. U Japanu je strah od radijacije proglašen mentalnom bolešću. Kod nas nema tih problema, mi smo već bolesni! I mentalno i momentalno!

Pričaju da je poručnik Hubert Gruber von Kalinić bio već spreman provozati generala Bandića von Klinkerhoffena Zagrebom u svom tenkiću, i svima objaviti opću opasnost ali je ipak presudio razum pa su sve prešutjeli ili bar odšutjeli s odmakom. Jer Čistoća je odmah po alarmu obavijestila Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost - i tu je onda (stalo i) stajalo skoro dva tjedna. Da je bilo zapravo (da ne čuje zlo, puj, puj, puj!) život u Zagrebu bi bio na razini Černobilja.

Jedna od boljih izjava nakon tog nuklearnog "incidenta" je ona o tome kako se u "...Gradu Zagrebu ne vodi nikakva ozbiljna akcija da bi se smeće već u domaćinstvima moralo pažljivije razvrstavati". Dakle uskoro ćemo po ulicama pored plavih, žutih, zelenih i tekstilnih kontejnera imati i crni za odlaganje nuklearnog otpada, a kod kuće ćemo uz kante za kompostiranje zadužiti i olovne cilindre ako nam se doma zalomi slučajno i nešto tog nuklearnog otpada... ono, znaš, popiješ mlijeko pa ambalažu spremiš u taj protunuklearni cilindar!

Eto zato i Bandića na Eu-listu. Extra omnes! Ili u prijevodu: Kud' svi Turci tud' i mali Mujo!

Zašto bi njima bilo bolje nego nama? Mislim, Juropežima!

Buraz s burze (ili tu negdje)