MFF Live Report – Day 4 (by Marin Grgeta)

(Izvor:Marin Grgeta/dp)Kako se bliži kraj Festivala, u Motovunu je sve veća i veća gužva. Sinoć nakon projekcije filma «Niceland» na trgu, nastao je toliki krkljanac pod voltom da se nije moglo ni naprijed ni nazad. K tome, bio sam natovaren teškom torbom koja me dodatno ograničavala u kretanjima, a s tom sam torbetinom na ramenu odgledao stojeći čitav Matićev «Sex, piće i krvoproliće». Naime, Barbacan je za tu projekciju ponovno bio prepun, pa iako sam imao ulaznicu, nisam našao stolicu... Zbog gužve nisam vidio početak filma... Pretpostavljam da se baš poradi iskustava iz prošlih godina, direkcija festivala ove godine odlučila završnu feštu (koncert) premjestiti u dolinu Mirne. Naravno, tu je bitan i finiš «Premještanja bolske plaže u Motovun», akcije koja je primljena sa neskrivenim simpatijama od strane svih privremenih Motovunaca. Naime, zatvaranje festivala je svake godine prilika u kojoj i oni koje film ne zanima nahrle u Veli Jožin grad, tako da filmofili imaju stanovitih problema doživjeti sam finiš onoga što su pet dana revno pratili. Ova bi prostorna dislokacija barem djelomice trebala riješiti problem.Jučer smo, nakratko, prvi put posjetili jednu od brojnih aktivnosti koje se događaju na Festivalu. Riječ je o «Motovunskoj filmskoj školi», gdje budući režiseri, glumci, scenaristi, itd., a i ostali koje film jednostavno zanima, mogu dobiti dio potrebnih znanja i informacija. Predavači su redom poznati i priznati svjetski majstori zanata, a atmosfera je srdačna, opuštena i cool, (uostalom, poput i ostatka festivala). Jučer je predavač bio Andrew Horton, scenarist i profesor filma na sveučilištu u Oklahomi, a tema radionice bila je «Kako napisati komediju».

Ovaj put nismo propustili divnu zakusku, te smo siti i zadovoljni dočekali večernje filmove.Najprije smo pogledali film «Island, lijepa zemlja» («Niceland»), redatelja Fridrika Thora Fridrikssona. Mladi idealist Jed i njegova djevojka Chloe obećaju jedno drugom da će se vjenčati. Međutim, Chloe pada u depresiju nakon što je auto pregazilo njezinu voljenu mačkicu, a Jed odlučuje da će svojoj voljenoj pronaći odgovor na pitanje smisla života. U jednoj TV reportaži otkriva ekscentrika Maxa koji živi na smetlištu, a koji tvrdi da posjeduje taj odgovor, te se seli k njemu.
Ubrzo otkriva da je i Max skoro imao tešku životnu traumu, no i dalje misli da će od njega uspjeti dobiti odgovor koji će spasiti njegovu Chloe, koja vene u bolnici. Film je to s happyendom, koji govori o vječitoj temi smisla života. Odgovor je težak, bolje reći nemoguć, a suvremeni život alijenacije, automatizacije i hibernacije na kauču pred TV ekranom dodatno otežava traganje za njim. «Niceland» je osjećajan, dobro napravljen film, a motovunska publika je to znala prepoznati i iskazala mu je sveopće odobravanje.

«Seks, piće i krvoproliće», hrvatski film redateljskog trojca Boris T. Matić (na slici), Zvonimir Jurić, Antonio Nuić, podigao je brdo prašine kad nije prikazan na nedavnom Pula Film Festivalu. Ta činjenica, kombinirana s tematikom navijačkog nasilja, jednog od bitnih lajtmotiva suvremenog hrvatskog društva, pobudila je ogromno zanimanje publike, tako da su brojni posjetitelji projekciju u Barbacanu odgledali stojeći, a mnogi nisu uopće ni ušli. Film se sastoji od tri izravno nepovezane priče, sve na temu navijačkog nasilja i svega onoga što ide uz tu subkulturu. Iz tog konteksta izranjaju i privatne priče i problemi likova. «Seks, piće i krvoproliće» dodiruje neke goruće tipke, iako smo mišljenja da su priče nezaokružene, nedorečene, no možda je to baš i bila redateljska intencija.

Nedovoljno poznavanje struke priječi nam da na to damo decidirani i kompetentni odgovor.

Očekujem vas sve (barem) danas u Motovunu, a siguran sam da će se mnogi odazvati!