Na po puta mi smo stali

Prije nekih dandva prošlo je točno godinu dana kako sam ostao bez posla i kako sam nešto poslije počeo pisati ovu kolumnu, tada sam na all star listi nezaposlenih nosio broj 347.047, godinu dana poslije na isti dan nezaposlenih je 354.648! Dakle razlika je "tek" u nekih 7.601 nezaposlenoj osobi. To je povećanje od "svega" 2% novonezaposlenih – reći će netko da to i nije tako puno... reći će to naravno oni koji nisu uključeni u tu brojku! Reći će to naravno i svi oni koji posao imaju i svi oni koji štrajkaju zbog malih plaća, dok će im se podrugljivo i tugaljivo smijati svi oni koji ne rade i koji štrajkaju i zato što bez obzira na to što i imaju posao već dugo nemaju plaća!
Ali red je sjetiti se kod ovih brojki i slovki i Sevkinog broša u vrijeme Kosoričine vlade iz ožujka 2010. s brojkom od 317.625 nezaposlenih. E, tu je već nešto veća razlika – 37.023 ljudi, sudbina, priča, problema, muka ali ne i brojeva na nečijem reveru!
Za tih svojih 12 mjeseci boravka na burzi jednom sam bio na nekakvom predavanju, 2 puta sam razgovarao sa savjetnicom i 12 puta se išao javiti na šalter burze kako bih dobio žig o redovitom javljanju. Nekih 7-8 puta sam se javio na odgovarajuće natječaje i od svih poslanih zamolbi, samo sam jednom dobio odgovor na nju, naravno negativan... ovi ostali se nisu udostojili ni javiti!
Pomoć pri zapošljavanju? Pronalazak posla? Savjetodavna služba? Ma dajte molim vas!
Sistem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje održava nekih 1.300 zaposlenih i potvrđuje kako je to još jedan upaljeni aterom, jedan od onih izmišljenih birokratskih aparata poput raznih drugih komora, zavoda, instituta, ureda, zajednica i udruga koji žive na proračunskim jaslama i na račun tuđe gluposti. A one se kod nas samo umnažaju! I gluposti a bogme i raznorazne aparature za mužnju krave kojoj mlijeko već dobrano sahne!

Zapelo mi je za uho i to sad nedavno kad su se obilježavale vukovarske obljetnice, kako u Vukovaru ima 7 (čitaj: sedam) različitih dragovoljačkih udruga, kao da je Vukovar vodio sedam različitih ratova i sedam različitih odbrana grada, i sve one dobivaju nekakav novac iz državnog proračuna! To bi vam bilo isto kao da je Poreč dovoljno velik pa da u njemu imamo nekoliko turističkih zajednica, nekoliko muzeja, nekoliko knjižnica ili nekoliko otvorenih učilišta, pa da ih sve financiramo sukladno kvaliteti ponuđenih programa – što možda obzirom na sadašnje stanje u budžetu i ne bi bilo tako loše! Svi bismo se zaposlili samo u kulturi i turističkom sektoru!

Linić gubi dah?

Jeste li pročitali bilo kad u vrijeme poslije posljednjih lokalnih izbora, da je koja od jedinica lokalne uprave (bilo županija, grad ili općina) smanjila broj zaposlenika ili ih je pod izlikom raznih "potreba za stručnjacima" ili legalizacija još ponešto i dodatno zaposlila! Je li se što od državnog aparata ukinulo? 

Eto Pusićka je uspjela zaustaviti i Linićev pokušaj uvođenja povećanje stope oporezivanja za drugi dohodak i to sa stope poreza od 25% na stopu od 40 %, jer veli ona da će se time dodatno opteretiti srednji sloj zaposlenih čija su primanja negdje oko 10.000 kuna neto. Ja se pak pitam iz čijih je cipela to srednji sloj ako ima prihode od 10.000 kuna, ali 'ajde de... No nije li činjenica da ipak olako popuštamo onima koji su iskoristili privilegiju sistema i dostupnosti informacija i koji mogu raditi dva posla. Nije li to omalovažavanje onih koji ne rade nikakav posao – možda sam ja zbog nekog od njih na burzi, možda netko radi moj nesuđeni i jedini posao kao svoj tek drugi posao! Oduvijek sam želio upoznati te vunderkindere koji bez problema i na visokom nivou mogu raditi dva visokovrijedna i visokoodgovorna posla: dopodne operiraju, popodne drže predavanja, a preko noći dežuraju ili su u pričuvi – svaka čast! Ako pak ti poslovi nisu toliko visokovrijedni i visokozahtjevni pa ih se može laganini odraditi, onda ne bi trebali ni biti plaćeni toliko ili bi trebali biti svedeni pod kategoriju volontiranja!

Čak i ako si i obična čistačica na nekoliko strana – pa dopodne čistiš bolnicu, popodne fakultet, a navečer malo fušaš kod kuće – negdje ćeš zajebati, a kamoli ako negdje režeš, a negdje onda krpaš!

Živjeti u Istri

Ali dok se mi glođemo o zdravstvu, kurikulumima o spolnom odgoju, otpadu, brojanju riječi u novinama, raznim gore-dolje pedeveovskim igrama, Tomašićki, Sanaderu, Čobiju, Fimi mediji, Mamiću, Šukeru, Šimuniću, Srbima, cestama, tunelima, tablama, INI, MOL-u, Mađarima, HOO-u, HOK-u, HGK-u, Nadanu, ćirilici, stožerima, pederima, braku, obitelji, a eto sad i o vjeronauku koji btw nije ni trebao nikad biti u školama ili bi makar školske ustanove trebale Crkvi fakturirati najam prostora i opreme za izvedbeni kurikulum vjeronauka u školskim prostorijama - psi laju, a karavane prolaze! Lagano prolazi već pola mandata ove vlasti, ku-ku-ri-ku kol-ko-ko-da: sjećate li se plana 21, platforme 7x7?
U svom ovom blagdanskom sivilu malo ljudskog ponosa i dostojanstva daje mi tek činjenica što živim u Istri, jer Istra je rekla mnogo o sebi i svojim ljudima... čak i bez obzira na mlaku, da ne velim nikakvu predreferendumsku pripomoć vladajućeg IDS-a koji izgleda baš i nije načisto kamo bi i kako bi s pederima i s crkvom, s ruralnom i urbanom sviješću, pa onda tek opet fiškalski lavira po sistemu piškiću-kakiću, jer zna on odavno da gdje se konji tuku – tu ždrebad crkava! Na sreću Istra je sama po sebi bila - PROTIV!
I pitanje je tko je ove godine ukrao Božić? Jovanović ili Markićka?

Na pola puta mi smo stali

Po situaciji u državi, možda je već sad na pola puta vrijeme za prijevremene izbore, ali politika je uvijek bila oportuna zvjerka i vrlo je vjerojatno da od dosta ranijih prijevremenih izbora neće biti ništa!
Zašto meštrima SDP-ovske lijeve koalicije nije bilo u interesu dotući HDZ koji je otvorenim sudskim procesima protiv sebe i Sanadera bio na podu i koji bi u svim civiliziranim zemljama trebao biti zabranjen ili bar kao stranka suspendiran do okončanja sudskog postupka? - Gdje bi se onda okrenulo HDZ-ovo biračko tijelo, ako ne nadesno ravnaj's! Pušiona bi bila do neba, zaružili bi mjerači kuruze i pokazivači visine snijega toliko da bi nas izbacili ne sa svjetskog prvenstva, već nam ne bi dali ni da igramo kvalifikacije! Neuki Šimunić, naivni Šuker ili kratkofitiljni filantrop Mamić bili bi običan cukervaser za ono što bi se uistinu dešavalo!
Isto tako, zašto pak ni meštrima desne HDZ-ovske koalicije još uvijek ne odgovara ideja o prijevremenim izborima? Tek malko cimaju, po Vukovaru cukaju na prazno! Jer nedajbože da sad pobijede, tko bi bio u vladi? A tek: Tko bi bio na čelu vlade? Karamarko? Markićka? Šeks? Đakić? Kalmeta? Šuker? Tomašićka? Jandroković? Reiner? Hebrang? Oko Sokolovo? Čermak? Mamma mia! Ili možda Kolinda ili Gotovina? Ne, ne njih se preparira za predsjedničke izbore!
I onda narode hrvatski za koga ćeš glasovati uskoro? Pesimiste, optimiste, grozd, hrast, kuruzu, pijetlove, koze, janjce, vukove, kokice, orah, naranče, jabuke? Možda smo za banane - dok Europa šuti i sve mirno gleda sastrane!

Buraz s burze