Harry Đurrkin i zatočenici Azkabana

Tko o čemu, a ja o Znate Već Kome! Kad sam davne devedesetpete godine pronašao i kupio kuću u Labincima, nije bilo sretnijeg čovjeka od mene, imali su Labinci (a bogme i Kaštelir) školu, dom zdravlja, banku, poštu, stolariju, limariju, vinariju, bravariju, bili su nadohvat svemu... pravo malo pitoreskno, ugodno, čisto, tiho, gostoljubivo, lijepo i mirno istarsko selo, bez velikih firmi i industrijskih zona, bez razvijenih prometnica, ali bilo je potpuno prohodno i uređeno poput kutije šibica! Bilo je dovoljno blizu i dovoljno daleko od većih naselja! A sad?

Sad se ponekad stvarno osjećamo kao zatočenici Azkabana, koji se bore protiv Onog Kome Ne Smijemo Spomenuti Ime, proskribirani i tužni djelujemo nevješto i nemušto! Sad se pak nalazimo na raskopanoj cesti kojom se prilazi i izlazi s ipsilona, a o obilaznici nitko ni ne govori, sad kroz naše male rasturene uličice voze interkontitnetalni autobusi, kamioni i šleperi bez obzira na prometne znakove zabrane koji stoje na prilazima selu, sad imamo veliku i lijepu novu školu, sportsku dvoranu, industrijsku zonu... sad imamo sve više, ali to nam vrijedi sve manje!

Tko je tome kriv? Sami smo najvjerojatnije najviše krivi, no sad, u ovo predblagdansko vrijeme istinski i od srca, u ime svih žitelja općine Kaštelir – Labinci, želim vlasniku i svim djelatnicima tvrtke Đurkin, kao i njihovim obiteljima koje ovih dana vjerojatno uživaju u toplom i suhom u svojim hižicama po svojim lepim zagorskim bregima, pijuckaju svoj kiseliš koji je njima najbolši na celome svetu – čestit i blagoslovljen Božić i sretnu i uspješnu novu 2014. godinu i da je, bez uvrede, što manje radno provedu u Kašteliru i Labincima!

Kao gosti su pak vajk dobro došli na kupicu našeg nama najdražeg domaćeg kiseliša! E viva!

Čestitkama se pridružuje i naš lokalni sitnoriblji gavunac, naivac, ovim prigodnim veselim i dobronamjernim stihoklepom:

Pismo Djeda Mrazu

Dragi Djeda Mraze
očisti nam naše staze
po Labinci i po Kašteliru
da blagdane dočekamo u miru

Ne igraj se Djede s time
čak nam hoće mijenjat ime
hoće mijenjat stari stijeg
pa nas zovu Blatni Brijeg

Kuću smo ti uredili
vilenjake pripremili
čak smo našli ti i baku
ne puštaj nas sad u mraku

Potrudi se dragi Mraze
sačuvaj nam krajobraze
dolaze nam i turisti
daj nek odu barem čisti

Potvrdi nam stare teze
pa povuci o'zgo veze
Naruči nam hitro snijeg
sakrij njime Blatni Brijeg

ako ne moš' doć' do snijega,
dječji druže i kolega,
daj spusti nam barem kišu
pa da ljudi lakše dišu

i požuri i požuri
nek te brije vjetar suri
ako brzo ti ne dođeš
možda nas ni ne nađeš

Možda ti se odselimo
da se drugdje veselimo
da na suhom, s toplim čajem
zasjajimo novim sjajem

Sačuvaj nam naše kuće
makni blato sa obuće
postole su naše šporke
a psovke nam teške, gorke

I još nešto Nono Mraze
nek jeleni tvoji paze
kad pohode naše staze
da u nešto ne ugaze

Koga sada da krivimo
izgubljeni što živimo
k'o u onom TV hitu
na salašu u Malome Ritu

novu pjesmu sad pjevuše
naš presvetli Sveti Duše
tek nasuvo, senza snijega
"lajte kere sa Blatnoga Brijega"

zato otkrij naše stope
pa i mi smo iz Europe
zato otkrij i naš trag
naš je popo isto drag

nama nitko neće doći
ni po danu ni po noći
naše kuće svi će proći
ostat ćemo u samoći

Dragi Djede Mraziću
ispuni mi željicu
snijegom pospi kućicu
malom našem Božiću

Bar da bura hladna brije
da led tugu ovu skrije
al' ne vrijedi, pa ne vrijedi
tko će znati što nam slijedi?

Daj nam vrati one dane
seljačke i zatucane,
kakali bi puno manje
sam' da nije ovo sranje!

Izbavi nas iz tog blata
da s'mi sretni i mama i tata
ti djedice s bijelom bradom
okupaj nas novom nadom!