Popušili smo: sve više ovisimo o ovisnicima!

U posljednje vrijeme pušači sve češće zapošljavaju svoje penziće iz familije da im motaju cigarete! Da, da... bez obzira što često donose i jedini redoviti izvor prihoda u kuću, penziće i dalje ne puštaju na miru: ionako se samo besposleno muvaju po kući, pa zašto onda ne uzmu raditi nešto korisno! Tako vidimo zaposlene noniće koji duhan već motaju k'o pravi, 100 na sat!

Pušači su već odavno nabavili one male aparatiće za motanje cigareta, duhan rinfuzo, papiriće, filtere, zaboravljene tabakere i razne zaštitne kutije za cigarete i prešli na motanje! Duhan u rinfuzi puno je jeftiniji i lakši za švercanje, a kad sve zbrojiš i oduzmeš "kutija" od 20 takvih hand-made cigareta (s papirićima i vilterima, kako je govorila moja baba) dođe te svega nekih 5-6 kuna. Kilogram duhana na crnom tržištu, sad se ovdje u Istri može nabaviti za nekih 200 kuna (u Slavoniji je čak cijena kilograma i duplo niža), a od kile možeš napraviti nekih 600-700 cigareta! (Zavisno od motalice!) Pa ti vidi!

Za pretpostaviti je da će naši poduzetni pušači, obzirom na to što im Linić sprema, početi uskoro i saditi duhan i sami ga sebi sušiti i rezati! Uz činjenicu da je takav duhan i puno zdraviji (ako uvlačenje dima zapaljenog lišća uopće može biti zdravo .), sjeme se može nabaviti relativno lakše, bezbolnije i legalnije od sjemena obične marice.

U prošlom stoljeću, u vrijeme kad je država počela strože provoditi monopol nad proizvodnjom i prodajom duhana, cijeli jedan sloj našeg naroda razvio je svoje vrle švercerske i skoro trgovačke sposobnosti upravo na proizvodnji i dilanju duhana. Naravno, tu prvenstveno mislim na mukom tjerane i poduzetne Hercegovce, ali ni druga naša slavenska plemena sa škrtog kamenjara nisu ostala imuna na mogućnost da se preživi i prehrani gladnu obitelj upravo švercom, crnom burzom i uopće – varanjem države! (Bilo da se to nekad radilo o soli, brašnu, ulju, rakiji, petroleju ili spomenutom duhanu!)

Kao i sve "pametne" stvari i duhan nam je došao iz Amerike, uzgaja se vrlo lako i genetikom je već dobro prilagođen na rast u ovim našim krajevima.

Danas, koliko znam uzgoj duhana za vlastitu uporabu nije izrijekom zabranjen (... a sve ono što nije zabranjeno, dopušteno je!) - nije zabranjen ni uzgoj biljki za rasad i prodaju, no prerada i stavljanje duhanskih prerađevina u prodaju, već je nešto drugo... ali, opet, tko ti brani da svojim duhanom počastiš nekog prijatelja ili susjeda, pa da lijepo sjednete, poljudikate i (po)pušite koju! Ko Indoši nekad s lulom mira!

Uz to, ambivalentna i perfidna država, čak će vam, na jednoj strani dati poticaje za uzgoj duhana (ako to radite na veliko), dok će na drugoj, pravdajući se brigom za zdravlje svojih građana, cijene duhanskih proizvoda dizati u nebo, a sve zbog poreza i pristojbi koje im svakodnevno pune budžet!

Znam da se čovjek teško odriče svojih poroka, teško je, ali i moguće – uostalom i država nam je poročna - što mislite, možemo li bez nje? Možemo li se odreći države, kad se ona nas odriče već tako lako. Teško je, ali moguće!

Igre i igrokazi

Pitanje je dokle će nas državna vlast ugnjetavati svojim proračunskim deficitima, no ne nadajte se da će ikoja vlast prije zagrabiti u visoko školstvo ili znanost nego u ambulante i bolesničku postelju!

Ta Linićeva nedavna igra kojom je kao spomenuo mogućnost da država zagrabi u kasice-prasice visokoškolskih ustanova, da priviri u dodatke na redovita primanja visokoškolskih kadrova i uopće, generalno svih onih koji su nas svojom aktivnošću ili pasivnošću i doveli u ovu situaciju – više je igrokaz, nego li igra! U krizu nas nisu dovele radnice iz Arene, Mirne ili Kamenskog, varioci iz 3. Maja, građevinari iz Skladgradnje, ribari, seljaci, kondukteri i strojovođe... o ne! Ne! Ne! Ne!

U krizu su nas doveli - to treba jasno reći - pametni i školovani ljudi! Štreberi, izopćenici koji nam se osvećuju jer u školi nisu igrali za prvu momčad, nisu išli u disco, nisu bili na kvartovskim plesnjacima i na tulumima... a dok smo mi ostali u društvu s ekipom gubili vrijeme na takvim trivijalnim zabavama, oni su samotno učili i strpljivo i brižljivo pripremali osvetu! Tražili smo – evo nam ga na! You ask for it! Treba ih opet pustiti da samuju! U samicama!

Visokoškolske ustanove koje (jako) dobro žive na državnim jaslama i istovremeno na paralelnim žiro računima ubiru nama i našoj djeci (koja se jadna, vidi vraga, još uvijek žele školovati) novac od tzv. besplatnog školstva, od prebacivanja redovitih u vanredne kolegije, upisnina, kopiranja i fotografiranja, od tako željenog outsourcinga, od pristupnih provjera, instrukcija, putnih troškova, seminara, usavršavanja, vikend-obrazovanja...

Podsjeća to na onaj sterotip o dobrom i lošem policajcu – Linić kao bad gay baci bomba-sondu među jadnu raju, a onda joj u obranu skoče koalicijski partneri, sve redom good gayevi, najglasnije poduzetni haeneseovci, onda malo tiše prekobrojni umirovljenici, pa još zeru tiše regionalizirani ideesovci i nečujno i tek ponekad rezignirani manjinci – i onda oni aktivno "štite" npr. ugrožene visokoškolske djelatnike, poduzetnike, komornike, penziće, manjine... i što jadnom Liniću onda preostaje no da opet zagrabi među bolesnike i ovisnike... jer uz poročne pušače i alkoholičare i dobitnici igara na sreću isto su pod udarom novog oporezivanja! Sve više ovisimo o ovisnicima!

Ali obzirom da je vjerojatnije da te opizdi grom nego jackpot, toga se poreza ne moramo plašiti!

Puno se više trebaš plašiti da te opizdi infarkt – jer ako živiš u Hrvatskoj, ta je vjerojatnost za tebe vrlo velika!

Hoće li ekipa u hitnoj ili bolnici za tebe biti spremna – ta je vjerojatnost sve manja!

Vaš Buraz s burze