Ima nekoliko (hmm, zar samo nekoliko?) glupih i nedosljednih pojava, izjava, situacija, zabrana, znakova ili pravila oko nas, a kojih se manje-više držimo ili ne držimo, a da uopće ne obraćamo pozornost na njihovu svrsishodnost ili ispraznost.
Nije li recimo, glupo imati šahovska natjecanja posebno za mušku i žensku kategoriju?
Ali ipak neke od većih gluposti koje susrećemo u svakodnevlju, vezane su uz znakove i pravila ograničenja vožnje: npr. naplate ti korištenje mobitela za vrijeme vožnje, a ako za to vrijeme što jedeš, piješ, pušiš ili ližeš – onda nikom ništa, kao da te radnje ne odvlače pažnju vozača!
Glupost je proizvoditi i (skupo) prodavati vozila koja bez problema dohvate brzinu često i nemalo veću od 200 kilometara na sat, a nigdje u zemlji, pa i šire, ne smijete voziti više od 130 km/h.
Glupost je da lokalne samouprave naplaćuju parkiranje svojim građanima za korištenje slobodnog prostora u njihovom vlastitom gradu, dok su već sve moguće naknade za zagađivanje zraka, korištenje i održavanje ulica i prometnica plaćene prilikom kupovine, prodaje, registriranja i tehničkog pregleda vozila, a onda još i prilikom tenkiranja kroz cijenu goriva! Uz to - naplaćuju vam vrijeme u kojem automobil upravo miruje i ne zagađuje okoliš i ne uništava infrastrukturu prometnica! I - što duže stojite, to više plaćate! (Sve naopako!)
Malo je bezobrazno ljudima naplatiti i uzeti njihovo vlastito smeće, a onda to isto smeće prebrati, oplemeniti, reciklirati, pretvoriti u gorivo i onda prodati za vlastitu korist. U odnosu ljudi, smeća i poduzeća koja ga skupljaju – građani su proizvođači sirovine, a sirovina košta!
Glupo je propisati da se moraju imati upaljena svjetla na automobilu po sistemu zimskog i ljetnog računanja vremena! (A onda te još kazne ako to slučajno zaboraviš učiniti!) Zašto bih morao imati po danu upaljeno svjetlo na automobilu, ako je vrijeme lijepo kao npr. danas? Zakonodavac odgovara da su vozila s upaljenim svjetlima bolje vidljiva drugim vozačima, pogotovo ako vozite automobil čija se boja lako stapa s okolinom! Nije li onda jednostavnije da svi vozimo automobile s rotirkama ili da se zabrane neutralne boje automobila koje ih stapaju s pozadinom. Ceste bi bile puno sigurnije, šarenije, veselije i živopisnije sa žarkim i jarkim bojama vozila!
Ovih dana, dok su brojne porečke ceste zatvorene zbog rekonstrukcija čest je i znak zabrane prolaska vozilima uz onu dodatnu pločicu na kojoj piše:
ZABRANJEN PROLAZ SVIM VOZILIMA OSIM VOZILA STANARA!
Po ovoj izričitoj zabrani proizlazi kako prolaz nije zabranjen skoro nikom! Kako to?
Hrvatski jezik ne poznaje baš dobro razlikovnu terminologiju između onih koji žive u kućama ili stanovima, pa čak ni one koji su u istim vlasnici ili tek vlasniku plaćaju da tu stanuju. U principu svi smo na neki način tek - stanari. Kolokvijalno čak i za podstanara često kažemo da je stanar; pa velimo: Imam stanara u stanu! Ili: Imam stanara u kući! Naravno ovdje se mislilo na stanoprimca, podstanara.
Po toj krivoj etimologiji podstanarom bi u hrvatskom jeziku bio označen tek onaj koga stanar primi kao (pod)stanara. Stanoprimac postaje stanodavac prostora koji nije izvorno njegov (podnajam).
U hrvatskom jeziku, dakle i u kućama i u stanovima, žive (stanuju) stanari... mada bi u kućama trebali biti kućari, kućani, ili oni koje poznajemo kao ukućane! Isto tako, obrnutom se konstrukcijom nategnuto može produžiti valjanost termina stanovlasnik, na račun općeprihvaćenog kućevlasnika koji se smatra valjanim terminom i za vlasnika kuće i za vlasnika stana!
Uglavnom – da ne duljim bez veze, mada je baš postalo zanimljivo – terminološki i sadržajno, svi smo mi na neki način stanari, bilo da živimo u tuđoj ili vlastitoj kući ili stanu u stambenoj zgradi ili kući, dakle svima nama je dopušteno proći vozilom iza naprijed spomenutog znaka! A pogotovo i neoborivo je dopušteno prolaziti iza postavljenog znaka onima koji žive u stanovima.
Zabrana, kakva joj god namjera bila, mora bit kratka, jasna i nedvosmislena inače postaje smiješna, izlišna i koruptivna lažnom redundancijom.
I konačno, zabrana koja nema nikakve veze sa nesavršenošću jezik, a koja toliko bode oči da je uopće više ni ne vidimo kao potpuno nesuvislu, smiješnu i krivu, jest upravo ona naslovna:
NEZAPOSLENIMA ULAZ ZABRANJEN!
Svima vam je naravno sad već jasno koja je velika glupost rečena u ovom izričaju! Ova se zabrana često nalazi na ulazima ili prolazima u nekakve po definiciji važne i sigurnosno obilježene prostore nekih poslovnih subjekata koji imaju namjeru čuvati higijensku, sigurnosnu ili intelektualnu vrijednost i integritet svojih prostora!
Ali po logici napisa, dovoljno je npr. da budete zaposlen kao referent za opće poslove u upravi vodovoda ili bilo kojoj xyz ustanovi, pa da bez problema smijete ući u mljekaru, siranu, klaonicu, medicinski laboratorij ili operacijsku salu!
Možda bi taj znak trebalo preformulirati u BESPOSLENIMA ULAZ ZABRANJEN! - ali tko bi onda uopće dolazio na posao u brojne državne firme, zavode, zajednice, agencije, urede...?
Da rekapituliramo dakle, ovaj naoko banalni izričaj: ako ste (bilo gdje i bilo kako) zaposleni, možete ući gdje god hoćete, ne plašeći se nikakvih sankcija – dok još možete, iskoristite to malo prednosti koju imate nad iznova diskriminiranim stvarno nezaposlenima!
Vaš Buraz s burze