Smrt u Veneciji – Uskrs u Rimu!

Može jedno pitanje? Nije teško. Blagdani su iza nas, pa ni nije red postavljati teška pitanja! Stoga evo jednog lagašnog:

- Kad ste zadnji put gledali film u kome nitko nije ubijen? Ili da bar nitko nije umro, ili nestao, ili osakaćen, ili neizlječivo bolestan?

Dobro razmislite! ... 'ajde još malo truda! Uprite malo dalje u povijest... duže od ona uobičajena dvatri dana koja još kol'kotol'ko pamtite!

- Jeste li se sjetili kojega?

Ja već skoro dva dana dumam o tome i ne mogu se vratiti tako daleko, ne mogu se sjetiti niti jednog! Probao sam čak i s pričama, onim dječjim, bajkovitim. Ali i tu je ćorsokak: Ivica i Marica – paf! Otac i maćeha prognaju djecu, a onda djeca ubiju vješticu! Mačak u čizmama – lukavi i prijetvorni mačak poždere prevarenog čarobnjaka! Crvenkapica? Tu se pak proždiru, kolju, režu, bacaju u bunar, zašivaju i rasparavaju! U Trnoružici imamo masovno trovanje i ubijanje zmaja! U Snjeguljici zla maćeha trovačica traži od lovca da joj donese Snjeguljičino srce kao dokaz da je mrtva (u nekim verzijama i pluća i jetru). Kod Pepeljuge imamo one ružne scene kad zla maćeha svojim kćerima reže pete i prste kako bi im stopala stala u staklenu cipelicu. (Usput samo: Nekome su se baš bile zamjerile maćehe!)

- Dakle, bajke: 0 bodova!

Vratio sam se opet na filmove... mislio sam, Uskrs je i sigurno ću na teveju naći neki lagano probavljivi, limunadasti motiv bar u biblijskim pričama! No, tu je tek frkovito – na ekstatičnoj smrti glavnog lika temelji se cijela jedno religijsko učenje i civilizacija! Dobro, znam reći ćete, oživio je – uskrsnuo je! Je, je... poput bake i Crvenkapice, Snjeguljice ili Trnoružice, ali On se čak niti nije vratio među žive, pa je i sam poput likova iz bajki ostao u nekom Međuzemlju izmaštanog povjerenja!

Rebranding?

Da ponovim još jednom pitanje s početka... Dakle, kad ste zadnji put gledali film u kome nitko nije ubijen?

- Jeste li se sjetili kojeg? Naravno da niste!

A i kako biste se sjetili kad cijela ova naša zapadna, kršćanska civilizacija svoje postojanje organizira prema glorificiranju mrtvih i smrti! Smrt je izbavljenje! Početak spasenja. U početku bijaše smrt!

Mrtvi su bolji od nas – mudriji, hrabriji, jači, plemenitiji, pošteniji, pametniji!

A smrt, ubijanje, umiranje, nestajanje, kataklizme i neizlječive bolesti, motiv su koji donosi udarne termine, gledatelje, slušatelje, čitatelje... riječju: prime time sljedbenike! Lajkove koji će privući sponzore!

Priznajte, biste li odgledali dokraja neki film, a da u njemu bar netko nije (ili ne očekujete da će biti) koknut, bar onako nevino i nevidljivo kao u Poirotu ili Midsomeru, a da ne govorim o onako morbidnom klanju kakvo imasmo u Avataru ili Pasiji!

Religija žestoko surađuje s biznisom, poglavito s turizmom! Uguglajte recimo termin "Uskrs u Rimu" – prvih pedesetak linkova turistički su aranžmani, a ne religijska promišljanja! Čudi me što netko poduzetan već nije organizirao turu pod nazivom: Smrt u Veneciji – Uskrs u Rimu! A između njih križni put s točkama na kojima se predstavlja lokalna ponuda!

U jednom našem mjestu pak organiziraju procesiju: obuku se svi lijepo u bijele odore s kapuljačama, zapale baklje, prođu pored svake kuće u selu dok ih ljudi čašćavaju, pa ispada onako "tko ne časti, tko ne časti – nečastivi je"! Ali ništa čudno – u Rimu se slavilo ispod plamtećeg križa! Rebranding?

Ali daleko najbolji i najčudniji blagdanski prilog neki sam dan gledao u teve-reportaži o tome kako se u nekom našem xxx mjestu vjernici pripremaju za Uskrs! Novinarka je držala veliki mikrofon zbunjenom liku pod nosom, a on će uzbuđeno: "Evo, baš smo sad tu u crkvi lepo Isuseku izdelali grobić...!"

I? Jeste li se sjetili kojeg? Niste još? Nisam ni ja!

Vaš Buraz s burze