Moj prijatelj ima psa!

Posljednjih dana sam veoma zauzet. Toliko da mi dođe da se "oduzmem" u vihoru fešti na koje pozivaju sa svih strana, ali ne rivan'. Jednostavno mi nedostaje vremena da obavim sve obaveze prema drugima, prema delu, fameji, prijateljima, a da ne spominjem još i obaveze prema samome sebi.

Moj prijatelj, onaj koji ima psa, još je 'zauzetiji' od mene. Čistom matematikom računam da ako imamo približno isto dela i svaki po jednu ženu - tu smo u egalu, ali on ima jednog otroka više nego ja i još ima i breka! Kako li on samo to sve riva, a još mi se ne žali?!

Odlučan u namjeri da saznam tajnu njegovog "uspjeha" u obavljanju svakodnevnih obaveza, a da mu ne priznam da ja - glavom i bradom, imam taj problem, natuknuh kako "suvremeni, urbani" čovjek ima sve manje vremena za sebe, a sve želeći isprovocirati njegov odgovor u kojemu će mi on objasniti kako on to sve stigne, a ja baš i ne.

"Nije problem u vremenu", reče on "vrijeme je jedino što zbilja imamo, sadašnje vrijeme je tu, za prošlošću plačemo, o budućnosti palamudimo, i tako trošimo ovo vrijeme u kojemu se nalazimo sada, umjesto da ga iskoristimo najbolje što možemo!"

Majke mi - došlo mi je da ga polijem kantom ledene vode, kao što je to hit zadnjih dana na društvenim mrežama, ja ga hoću navući da mi kaže u kratkim crtama kako 'riva' sve obaviti i još dojti na biru, a on meni ko Mao Ce-tung na zasjedanju "malobrojne" kineske partije!

"Pogledaj moga psa", nastavi on: "psi žive u sadašnjosti, reagiraju na podražaje iz okoline poučeni iskustvima iz prošlosti, ali ne tuguju i ne očajavaju zbog prošlih dana kao što to mi ljudi znamo. Ako psa danas ogrebe mačka, on neće provesti slijedeća tri tjedna kukajući zbog svoje jadne sudbine i narušenog ugleda u svijetu pasa zbog onoga što se desilo, nego će - nakon što bol mine, nastaviti svoj pseći život kako najbolje zna i umije. Isto tako će se, pri slijedećem susretu s macom, sjetiti nemilog događaja i grebanja, pa će u skladu s tim iskustvom prilagoditi svoju reakciju - opet u sadašnjosti.

Na taj način psi iz sadašnjosti izvlače maksimum. U tome možda i jeste tajna što su skoro pa uvijek sretni, kada god ih pogledam mašu repom i kao da se smiju. Zamisli samo svijet u kojem se svi ljudi oko tebe smiješe i "kao da mašu repom", kakav bi to samo osjećaj bio! S tog aspekta pokušaj pogledati u prošlost i sve ono što su nas učili u školi i što si imao prilike vidjeti na dokumentarcima o životinjama: koliko li je samo stvorenja stvorila priroda sa boljim predispozicijama za uspjeh na ovom planetu od bića kao što je pas? Priroda je stvorila dinosaure, raznih oblika i veličina, zastrašujućih zuba, kandži i snage - nema ih više, priroda je stvorila morske pse, slonove, lavove i tigrove - opet sa zastrašujućom "opremom" za preživljavanje - i oni su danas ugroženi. Sada usporedi mog brečića sa svima njima i pogledaj čime je to on opremljen za razliku od njih, i shvatiti ćeš da je on u početku bio u puno slabijoj poziciji za preživljavanje i produžetak vrste. Ono što je pomoglo psu da je, ne samo preživio, nego da obitava u skoro svakom drugom domu zapadne civilizacije, je njegov sklop u glavi. Na vrijeme je prepoznao strateškog partnera u obliku čovjeka i taj sklop u glavi mu je pomogao da preživi i opstane - iz dana u dan sa "ljudotinjom" koji zna biti nemilosrdan, koji je drugom čovjeku vuk.

Živjeti u sadašnjosti i iskoristiti maksimum iz "danas" je ono što je psetu omogućilo da je tu sada, i da će vjerojatno biti uz čovjeka sutra, kada bude napuštao ovaj planet jer ga je "uspio" uništiti. Kroz povijest su se pojavljivali ljudi koji su iz ničega stvarali carstva, ne zbog onoga što su naslijedili nego zbog sklopa u glavi koji ih je tjerao da stvaraju, da naprave korak naprijed onda kada su svi stali, da djeluju kada su ostali bili zauzeti žaleći se da ne stignu. Svi oni koji danas plaču zbog onoga što je bilo jučer i koji se danas žale da će im sutra biti teško ili loše, ne spadaju u kategoriju tih ljudi."

Nakon što je izustio ove riječi, valjda zbog činjenice da su mu se usta osušila od podužeg monologa, moj prijatelj - onaj koji ima psa, popi' svoju biru do kraja i obrisa usta od pjene koja mu se nakupila ispod nosa dok je pio iz krigle.

Meni su oni njegovi dinosauri i tigrovi ostali na pameti još par sati, i stvarno mi je postalo interesantno kako je jedan brek još vajk' tu, a t-rexa već odavno ni... i još bin ja pensa o temu ali ne rivan - fešta je večeras!

Rinaldo

Najava:

U subotu, 23. kolovoza, u 14:35 - Rinaldo gostuje na HTV-u, na 1. programu u emisiji "Kućni ljubimci"!

Stoga ako želite čuti još koju pametnu od Rinalda, a i da se uvjerite u njegove uspjehe u radu s psima, pridružite nam se!