Mali princ

Čuo sam se s onim prijateljem koji ima psa, kaže - samo da maloj pročita priču za laku noć i dolazi da skupa gledamo tekmu. Ulog je velik: Europska liga za naše omiljene klubove. Nakon te informacije sam se malo zamislio jer je prošlo nekoliko godina od kada sam ja zadnji put čitao nešto svojima, no oni su to vjerojatno već i prerasli, odavno idu u školu i sami čitaju.

Kada se prijatelj pojavio, s kašnjenjem doduše, upitah ga što ga je zadržalo, na što on - gledajući u ekran i naručujući omiljenu tekućinu naše generacije, koja spada u prehrambene proizvode, prozbori: "Mali princ". Sjećam se ja te knjige, bila je u obveznoj lektiri u školi, no nisu mi njeni radnja i zaplet nešto posebno ostali u sjećanju, niti blizu kao Winnetou i Old Shatterhand. Jedva dočekah poluvrijeme, jer nije bilo smisla da mijenjam uzavrelu temu vezanu uz tekmu da ga priupitam, potiho - da ostatak gledatelja ne čuje: "Koji dio Malog princa ti je najbolji?" On me pogleda, malo ispod oka, vjerojatno jer se nije od mene nadao tako dubokoumnom pitanju, he, he, i odgovori, kao u stihu:

• "I uvijek će te voljeti?"
• "Ne, reče ruža, jednog dana ću uvenuti i onda će prestati da mi se dive..."
• "Baš čudno", reče Mali princ. "Da si ti moja ruža, ja bih te volio i tada."

Uh bolje da nisam ni pitao. Počelo je drugo poluvrijeme i tekma se još više rasplamsala, a meni je u ušima odzvanjao taj tekst iz Malog princa.

Na ekranu je najvažnija sporedna stvar na svitu, a ja pensan o rožama!?! Jedva sam dočekao kraj i još par trenutaka nakon tekme, da splasnu utisci i da svi dežurni sveznajući nogometni stručnjaci i "izbornici" kažu svoje i da se društvo razrijedi da ga upitam: "A zašto ti je baš taj dio te štorije najboji"?

Na to on, uz neki poluskriveni osmjeh, odgovori: "Često su ljudi uz nas zbog krivih razloga. Neki su s nama zbog novca, ugleda, naše snage i umijeća u nekoj vještini ili samo zbog zbog izgleda ili popularnosti. Rijetki su oni koji će ostati uz nas i kada loši dani dođu. Rijetke su ptice koje "ne lete na jug jer im je u lošoj formi drug". Pokušavam i svojoj djeci, barem dok su još mali, predstaviti takav pogled na život, ali na njima pristupačan način - kroz bajke i priče.

To je jedan od razloga zbog čega imam psa. Bez obzira kakav automobil vozio, bio lijep ili ružan - pas će me cijeniti zbog onoga kakav u biti jesam, zbog odnosa koji stvorimo jedan prema drugome kroz naše ponašanje, geste i svakodnevno uzajamno druženje. Ima dana kada si čovjek misli da je cijeli svijet protiv njega, ali to pseto mu se ipak srdačno veseli kada dođe doma. Teško je u današnje doba bezuvjetno voljeti i biti voljen, u bilo kojem smislu. Voljeti nogometni klub i navijati za njega bez obzira pobijedio ili ne, je odlika samo najvatrenijih navijača, ali istovremeno i pricip vrijedan divljenja. "You'll never walk alone" te riječi govore sve...

I tako mi nastavismo o nogometu, no ipak su mi do kasno u noć odzvanjale riječi Malog princa sa zvučnom kulisom himne Liverpoolovih navijača na stadionu. Ne znam da li zbog bire ili umora od praćenja 4 tekme u jednome danu pred kraj radnog tjedna, no i u snu mi se pojavljivao brečić na stadionu u nekim rožama...

Rinaldo