Moj prijatelj ima psa!

Prije nekoliko dana sam došao doma upravo u trenutku kada je supruga gledala neki film s ljubavnim predznakom. Nije bila riječ o običnoj srcedrapateljskoj formi tipa - oni se vole, al' su svi kontra njih - nego je radnja bila poput trilera, a glumci visokobudžetni pa sam joj se pridružio u gledanju. Sat i nešto kasnije, supruga je brisala suze, a ni meni nije bilo svejedno, nekakva sjeta i tuga su mi zastale u grlu. Otvorio sam ovu temu i mom prijatelju, onome koji ima psa, uz oprez da ne pretjeram s emocijama, čisto da me ne bi - u tipično muškom stilu - ismijao i rekao kako pravi muški ne ćakulaju o tem uz biru.

Da bi tema počela prirodnije, iskoristih saznanje da se on lako raspriča kada počnemo o brekima, i upitah ga da li pas zaista voli vlasnika ili ga samo gleda onim molećivim pogledom zbog hrane i skloništa koje mu ljudsko biće pruža?

"Pas voli čovjeka koji ga hrani i skrbi o njemu kao člana obitelji, kao člana čopora. Ukoliko čovjek ispunjava svoju funkciju vođe čopora u psećim očima i dosljedno i pravedno te s dozom ljudske topline i obzira vodi računa o životinji, ta će ljubav biti bliska i sjajna poput one u najbližih rođaka. Ukoliko čovjek zastrani pa ne ispunjava sve svoje zadaće prema psu, onda se ta ljubav i povezanost razvodne poput one u dalekih rođaka odijeljenih kilometrima samoće i starih razloga za nekomuniciranje.

Ukoliko si pak tražio moj sud o ljubavi kao pojmu koji je vrijedan i života i smrti istovremeno, onda bih tu pseću ljubav stavio na posebno mjesto u ljudskoj povjesti, jer je riječ o ljubavi prožetoj vjernošću i prijateljstvom. Ljubav prema ženi, prema domovini, obitelji ili bilo čemu što nas čini sretnim, nije bitno u kojem obliku, je razlog našeg postojanja ovdje i danas. Bez obzira na današnje poglede na ljubav kao koristublje - nekada davno je neki čovjek morao voljeti neku ženu da bi se naši preci rodili. Koliko god su svi navedeni oblici ljubavi bitni, plemeniti i veliki, te ne računajući onu roditeljsku - ljubav muškarca prema ženi nema premca u mojim očima. Zbog te ljubavi vodili su se ratovi, mijenjala povijest naroda i nacija, ljudi umirali i rađali, ciklus života se vrti zbog te ljubavi.

Kada muškarac uistinu voli ženu tada svaki djelić njegovog bića šapuće njeno ime, svaki udisaj sanja njen lik, a svaki osmjeh se pretvara u krik kada pomisli da nije njegova. Od pastira se rađa ratnik, od kralja sluga, a pametan u trenu ispadne budala. Voljeti ženu je kao loviti dugu, koliko god se trudio posjedovati je i zarobiti njenu bit i zadržati je samo za sebe, toliko se od tog napora umaraš i kopniš. Ukoliko pak odlučiš uživati u osjećaju koji gajiš prema njoj i diviti se njenom sjaju, kakav samo sretne žene imaju, potom imaš šanse da ti duga pitura nebo iznad glave iz dana u dan."

Nakon što je rekao ovo, kao da piše sladunjavo ljubavno pismo u drugom srednje, moj prijatelj koji ima psa, pogleda negdje prema horizontu i poče pjevušiti neku melodiju iz osamdesetih slične tematike kao i naš razgovor.

Ja sam se tu večer trudio doći čim prije doma, s velikom čokoladom pod rukom, baš onom koju moja bolja polovica najviše voli. Ne znam da li je upravo ta čokolada recept za sreću, ali je njoj izmamila veliki osmjeh na lice, i u njenim očima dozvala neki stari,meni dobro poznati sjaj...

Rinaldo