Apsurdistan inc. - Part II

Zaboravio sam u onom ranijem tekstu o situaciji u Apsurdistanu spomenuti još nekoliko primjera nesuvislih postupaka, nauma i uvjeravanja kojima smo svakodnevno podložni pa ni ne kužimo kolika su to nevina ili namjerna nakupina gluposti na jednom mjestu, a kojima nas netko očito želi zbuniti, krivo informirati i/ili navesti na stranputicu!

Postoje tu benigne zablude koje nikom ne čine ništa loše, ali postoje i one koje PR majstori namjerno puštaju poput podvodnih mina da plutaju oko nas, gledajući onda tko će u svom naivnom lelujanju kroz rabljenu vodicu za ispiranje usne šupljine naletjeti na njih i razbiti se poput mjehura od sapunice! Glede ovih potonjih – jeste li vidjeli kako je Šimunić opet ispuzao negdje ispod kamena? Koja je to balončina! A možda poput zagrijanog Turudića i on aplicira na neko ministarstvo, npr. ono vanjskih poslova ili športa?

No vratimo se mi benignim zabludama, ako takve uopće postoje, jeste li recimo razmišljali koliko dalje vidite po mraku nego li po danu: po danu jedva dosegnete Mjesec, Veneru ili Sunce, a po mraku možete bez beda lutati do kraja galaksije, a nerijetko i dalje!

Što mislite zašto gradovi kukaju kako su prazni, a s druge strane grade oko sebe obilaznice!

Zašto pred svake izbore podižemo priču o pelješkom mostu i govorimo kako je to strateški hrvatski projekt, a na drugoj strani imamo bolan, otvoren i relativno puno lakše riješiv problem poplava u Slavoniji, o kome sad svi šute!

Zašto zemlja s tolikim potencijalima vode i vjetra opet visi na ruskom plinu i američkoj nafti?

Ili recimo, na bližem području – imamo priču o tome kako se parcele na gospodarskim zonama prodaju privrednim subjektima s kompletno pripremljenom infrastrukturom, a čim se zemljište kupi svako se malo onuda buše neki novi cjevovodi, strujovodi, vodovodi, plinovodi!

Ili se sjetim one situacije prije par godina kad je bila velika suša i kad su bile uvedene restrikcije vode, pa se onda desilo da je voda i poskupjela, tj. nije voda poskupjela – voda je uvijek besplatna, nit' se proizvodi nit' se od nekog kupuje, ali avaj, poskupjeli su nameti koje plaćamo uz besplatnu vodu! Ove godine, kad smo vode svi imali i preko grla, kad se nije trebalo ni zalijevati ukrasni zeleniš, ni navodnjavati poljoprivrednu zelenjavu, ni prati ulice – voda opet poskupljuje! Zašto? Zato što nameti, obzirom na strašno mali broj planirano (ne)potrošenih kubika, nametnicima nisu dovoljni za preživljavanje!

Proizvodimo hrane kao nikad do sada u povijesti ljudskog roda, a gladnih nikad nije bilo toliko!

Medicina nije bila nikad toliko napredna, a neke čudne bolesti nas s vremena na vrijeme bace u strahove iz srednjovjekovnog doba.

Uvijek su me zanimali i uzroci i posljedice onih skokovitih napredovanja u svjetskoj financijskoj strukturi – znate one novčarske stručnjake i njihove izjave tipa da je svijet danas duplo bogatiji nego prije nekih petnaestak godina, ili možda znate podatak da 100 dolara iz 1945. npr. danas vrijedi koliko i nekih 1.400 dolara, ili se sjećate onih zamjena valuta kad su u onoj državi (bogdajojdušuprosti) novi dinari uvedeni i egzistirali paralelno uz stare, sjećate se onih silnih denominacija, nominacija, inflacija, zamjena YU dinara s hrvatskim dinarima, a ovih s kunom, zamjene neprežaljene marke s eurom... kad se za nešto malo manje od 2 marke dobilo 1 eurić... ili kad smo '92., HR dinarom mijenjali YU dinare u omjeru 1:1, a onda '94., HR dinare mijenjali u kune u odnosu 1000:1. Kad je HR dinar došao u optjecaj, za jedan HRD dobio bi 0,02 marke, a kad je HRD izlazio iz optjecaja 1994. godine nakon strašne devalvacije, za jedan HRD dobio bi tek 0,0003 marke. Gdje je nestao iznos od 0,0197 marke po 1 HRD-u? Pojela maca? Što se tada desilo s plaćama, kamatama, inflacijom, kupovinama firmi i tvornica, otkupima stanova? Sjećate li se? Ja samo pamtim kako sam u godinama s početka uvođenja kune, s novčanicom od 50 kuna zadovoljavao potrebe koje sad jedva zadovoljavam s novčanicom od 200 kuna. (Jeste se malo zagubili? A nisam uopće spominjao muljaže i moguće konverzije koje su se istovremeno u otvaranju globalnog tržišta događalo s dolarima ili švicarcima! Kome je sve to trebalo i zašto?)

Baš sam nedavno naletio na tekst o Gatesovoj (Gates, Bill Gates) recenziji knjige Thomasa Pikettyja "Kapital u 21 st." - to je već drugi put zadnjih par dana da nailazim na spominjanje tog lucidnog kritičara kapitalizma - što mi je dovoljan pokazatelj da se ubuduće malo više pozabavim njime, pa da i vama od njega prenesem koju 'pametnu'!

Inače, Gates žešće kritizira Pikettyja i staje (naravno) u obranu kapitalizma – a bilo bi odista čudno da čovjek kome je kapitalistički sistem omogućio enormnu zaradu govori o njemu ružno.

Osnovni prijepor koga generira Piketty, temeljno se svodi na podatke proizašle iz činjenice da s nekih 41% svjetskog bogatstva upravlja svega 0,7% svjetske populacije, ili još zorniji podatak u sljedećoj kategoriji koja kaže kako s 83,3% svjetskog blaga, upravlja tek 8,4% populacije. (Izvor: Credit Suisse, Global Wealth Databook 2013)

Foto: Credit Suisse

Dok god nekolicina može zaraditi nepojmljivu i u tisuće života nepotrošivu zaradu na račun ogromnog broja onih preostalih, neće biti stabilizacije globalne svjetske ekonomije – naprotiv, mogu se očekivati samo oni drugi revolucionarniji načini rješavanja takvih situacija! A što je rat, nego li nastavak sukoba unutar ekonomije!

Zbog činjenice da veliki svjetski igrači imaju danas svoje vlasništvo i svoje interese i na različitim kontinentima, državama, pa i političkim sistemima – sve manje možemo očekivati ratove države protiv države, bogatih protiv siromašnih, crvenih protiv crnih, lijevih protiv desnih, sistema protiv sistema, a sve više u svjetskim sukobima moramo znati prepoznati sukobe koje će između sebe u biti voditi korporacija protiv korporacije, a njima će boja, političko uređenje, vjera ili nacija biti tek ukrasna čelenka na ratnom šljemu!

Vaš Buraz