Moj prijatelj ima psa!

I dalje sam odlučan u svojoj namjeri, a nakon blagoslova oduševljenih ukućana, i s dodatnim vjetrom u leđa na putu k cilju: namjeravam nabaviti psa!

Nakon prvog dijela konzultacija s prijateljem, znate onim koji ima psa, slijedilo je i drugo poluvrijeme savjetovanja radi što kvalitetnije pripreme terena za dolazak male beštije koja nam je, samom idejom o ulasku u naš dom, unijela neku razdraganost i osjećaj kao da nam opet prinova dolazi u fameju.

Iako sam očekivao da će nastaviti svoje izlaganje od prošli put, naš susret je bio kratak i u ruke mi je dao časopis u kojemu je bio članak koji je on zaokružio crvenim flomasterom i dodao kako je to idealan članak za mene i moje doma da bi na miru donijeli odluku o novom članu obitelji. Krenuo sam s čitanjem članka u kojemu je pisalo:

Odgovoran uzgajivač!

"Kladim se da 99% vas koji ovo čitate zna što znači trenutak u životu kada je "nabaviti psa" ideja prostrujala vašim umom (i tijelom) te se tom prigodom vjerojatno desila i kemijska reakcija koja vas je, barem na trenutak, oraspoložila i učinila sretnijima.

Najpoštenija i najrazboritija odluka u današnje moderno i urbano doba je posjetiti azil za napuštene pse i udomiti jedno od stvorenja koje, do tada, nije imalo sreću u pseće-ljudskim odnosima. Obično je ovo najbolja varijanta za ljude koji ne inzistiraju na određenim psihofizičkim nasljednim osobinama kakve odlikuju čistokrvne pasmine.

Ukoliko ste se odlučili za čistokrvnog psa (s rodovnicom), 50% vas se latilo najmoćnijeg oruđa u današnje doba - Oglasnika, da li na netu ili u pisanom obliku, dok se ostali postotak potrudio raspitati kod prijatelja i poznanika kinologa gdje i kada doći do psa.

Ovakve su odluke u životu često kompulzivne i ukoliko se "kuju dok su vruće" četveronožno stvorenje sa najljepšim "okicama" na svijetu je upotpunilo vaš život. Iako savjetujem da se ovakve odluke donose referendumom i konsenzusom unutar obitelji sa tendencijom da svi glasovi budu "za", nerijetko u početku treba "lomiti" otpor pojedinih ukućana, što zbog same ideje da dolazi pas, što zbog odabira pasmine i eventualno spola.

No, što je tu je, i pas je tu... Prvi dan su vjerojatno svi oduševljeni i sretni, dok se u narednima malo stvorenje pokazuje i "štetočinom" te ostavlja "tragove" uzrokovane radom probave i mjehura. Ništa nije toliko teško osobama koje su sebi čvrsto zacrtale da će nakon početnih poteškoća i prilagodbe na kućni red u psu pronaći najboljeg čovjekovog prijatelja i sudruga u šetnjama i aktivnostima.

Naslov "odgovoran uzgajivač" još uvijek nema veliku težinu u redovima koje ste pročitali, no može cijelu sliku bitno pokvariti i pretvoriti odnos psa i čovjeka u svojevrsnu noćnu moru ukoliko se pokažu propusti u postnatalnoj socijalizaciji ili pak - ne daj Bože - zdravstveni problemi.

Osoba od koje ste nabavili psa (u većini slučajeva) uzgajivač (izuzmimo slučajeve kada ste psa kupili od vlasnika oca štenaca - njegov pik u leglu, bi se trebao/la potruditi da štene koje polako postaje dio vašeg života i svakodnevnice u vašim rukama "procvjeta" iz pupoljka u divni cvijet koji će osvježiti svakodnevnicu i donijeti radost i živost u mjeri u kojoj to sami psi znaju.

Što se to očekuje od uzgajivača?

- Uzgajivač bi prilikom planiranja legla trebao imati na umu kakve psihofizičke karakteristike imaju roditelji, te shodno tomu upariti dvije jedinke da bi dobio pravog predstavnika pasmine kakvog standard opisuje (anatomski i karakterno se nadopunjuju).

- Uzgajivač se trebao potruditi da roditelji štenaca imaju sve obvezatne zdravstvene testove, kao i one testove koji nisu obavezni a smatra se da u skladu sa tendencijama zdravlja pasmine imaju za praksu (zdravstvenim testovima se smanjuje mogućnost da štenci imaju zdravstvenih problema koji su česti u pasmini)

- Uzgajivač bi trebao imati predodžbu kako će štenci izgledati kada stasaju te kakve će predispozicije imati za pojedine aktivnosti (kroz kvalitetno planiranje i selekciju je skupio što više podataka o precima i njihovim osobinama - pa u skladu s time zna što očekivati)

- Uzgajivač bi trebao u prva 2 mjeseca života štenaca, štence (sukladno dobi) izlagati vanjskim utjecajima koji će potpomoći razvoj i poimanje svijeta koji ih okružuje u što boljoj mjeri tako da će novim vlasnicima u ruke stići veselo i za vanjski svijet "otvoreno" štene bez eventualnih fobija / paničnih strahova iz kojih se često razviju poremećaji u ponašanju (socijalizacija štenaca od najranijeg uzrasta te testiranje urođenih osobina te njihova modifikacija)

- Uzgajivač bi trebao štencima (i njihovoj majci) pružiti najbolju moguću prehranu te eventualne dodatke prehrani kao i veterinarsku skrb, te adekvatnu sredinu za odrastanje (štenci NE SMIJU biti mršavi, lošeg stanja dlake, živjeti u nehigijenskim uvjetima, ili sa napuhnutim stomacima i s jasno vidljivim rebrima)

- Uzgajivač bi trebao znati ocijeniti svako pojedino štene, njegove osobine i predispozicije te u skladu s time odabrati nove vlasnike te ih savjetovati kako da njeguju i razvijaju određene segmente kroz razne discipline i suživot ("radno" štene u "radne" ruke, nikako nezainteresirano štene prodati ljudima koji očekuju vrhunske razultate u radnoj kinologiji)

- Uzgajivač bi trebao biti dostupan novim vlasnicima savjetima i primjerom kako se u odgoju i oblikovanju ne bi previše "lutalo" te da bi štene što bezbolnije ostvarilo potencijale te ih nadogradilo (uzgajivač svojim praktičnim iskustvom može uštediti vrijeme i živce vlasnicima u svakodnevnim situacijama - ono što je novim vlasnicima enigma uzgajivač može riješiti telefonskim razgovorom pojašnjavajući što i kako u pojedinim životnim stadijima šteneta)

- Uzgajivač bi, shodno stažu, u nekim granama kinologije trebao imati rezultate koji bi potkrijepili njegovu/njenu vjerodostojnost 

- Uzgajivač bi trebao svojim integritetom i moralnošću biti svijetla točka u društvu te shodno tomu imati uredan život (nabaviti štene od osobe sumnjivog morala automatski baca sjenu na sve izrečeno prilikom upoznavanja te na trud koji je neophodan da bi se štene u postnatalnom periodu "postavilo na zdrave temelje")

- Uzgajivaču novac NIKAKO ne bi smio biti glavni motiv uzgoja (raspitajte se u razgovoru s uzgajivačem koliko je legala do sada imao te koliko pasa ima u vlasništvu i suvlasništvu)

- Uzgajivač bi trebao i vas propitati o svemu vezanom za budući život šteneta te životne uvjete i skrb (ukoliko ne pita, a vi mu niste rekli - ostaje sumnja da nije dao/dala sve od sebe u prva 2 mjeseca štenetovog života)

...i na kraju: Uzgajivač bi trebao biti malo veći čovjek od običnih ljudi u svim segmentima jer ipak pomaže obogatiti živote emocijom koja ne poznaje granice: psećom ljubavlju...!"

Dok sam čitao gornje redove u glavi su mi se pojavljivala nova pitanja i sama situacija i pozicija u kojoj, s najbližima, moram donijeti mnoge odluke prije samog čina dolaska psa, sada mi se čini bitnijom. Jedan dio mene se raduje izazovima koji predstoje, a drugi samo tiho pjevuši: "Šta je meni ovo trebalo ..."

Rinaldo