Moj prijatelj ima psa!

Nakon desetak pročitanih članaka, konzultacija, surfanja po internetu te svakodnevne euforije doma oko nabavke kućnog ljubimca, čini mi se da nismo na početku ovog procesa nego smo čak i otišli koji korak unazad. Svaki član moje obitelji ima vlastitu zamisao oko toga koje bi pasmine, spola, izgleda, boje, veličine, životnih navika ili dlake trebao biti naš novi četveronožni član obitelji. Čak se niti oko imena nismo složili.

Onoga trenutka kad sam odlučio podastrijeti ideju o psu, nisam se nadao ovakvom scenariju svojoj fameji.

Ponovno sam, prvom prilikom - uz jutarnju kavu, podijelio ove svoje pensire s onim prijateljem koji ima psa, na što se on zamislio tek na trenutak. Onako zamišljen, kao da recitira Hamleta i gledajući pred sebe, otpočeo je, dakako u svome stilu: "Selekcija, odluke i izbori za koje se trebamo izboriti. Sve ovo ti je najbolji način da cijelu ideju oko nabavke psa postaviš na zdrave noge. I sam si rekao da si ti došao na ideju da nabaviš psa. U tome trenutku si preuzeo inicijativu, donio si odluku. Sa mnom si se savjetovao, čitao si, istraživao - no odluku ćeš na kraju morati donijeti ti. Uz sve konzultacije i poštujući želje svojih bližnjih, te imajući na umu kako se do nekih odluka dolazi kompromisom, ti ćeš morati odlučiti i biti mudar pri odluci. Nije samo tvoja ideja o nabavci psa zaslužna za to, nego i činjenica da će, kada žena i djeca budu zauzeti svojim obavezama i delom, jedno stvorenje koje ne zna jasno reći što želi čekati na tebe da doneseš još jednu odluku i odljepiš svoje dupe od televizije i izvedeš ga van. Ti si htio biciklu, red je i da pedaliraš frende moj!

Kod samog odgoja tog čovjekovog najboljeg prijatelja i uklapanja u tvoju obitelj i u društvo u kojem živiš, biti će jako bitno da nastaviš biti selektivan i nastaviš donositi odluke, za dobrobit psa, za dobrobit tebe i tvojih, te za dobrobit susjeda koji te okružuju i koji neće imati previše razumijevanja ukoliko ti ne budeš spreman naučiti svoga psa da ne obavlja nuždu u haustoru. Svakodnevno donošenje odluka je posao jednog vođe čopora, jer bi to – u očima tvoga psa trebao biti ti. Psu, na njegovom životnom putu treba vodstvo, treba mu sigurna i topla ruka koja će ga znati uposliti i iskoristiti njegove potencijale i uklopiti ga u moderan i užurban stil života koji živimo. Tvoj i moj nono nisu žurili kroz život kao mi, oni to nisu morali, ista je stvar i s njihovim psima. Nisu se morali previše truditi oko njih. No mi danas, uz silne aplikacije, tehnološka pomagala i rokove koji nas stišću moramo donositi odluke, biti selektivni i birati u kratkom vremenskom roku. Da bi bio najbolji mogući vođa čopora svome psu, morati ćeš stisnuti zube i donijeti neke odluke, skupa sa svojima doma, te odabrati najbolji mogući izbor za sve vas ili uopće ne nabavljati psa. To ti je moj savjet prijatelju."

Iako mi nije previše pomogao, ipak su me njegove riječi malo pogurale prema neminovnome - samoj odluci. Dok sam se spremao za sazivanje obiteljskog sastanka na kojemu bi smo – konsenzusom naravno, donijeli odluku o tome kakav bi naš pas trebao biti, nisam si iz glave mogao odagnati scenu u kojoj usprkos svim zaprekama koje život i svakodnevnica stavljaju pred nas, hrabro i ponosno vodim malog bijelog brečića u šetnju po Picalu, pa sve do Materade.