Moj prijatelj ima psa!

Rano jutro, oko šest i pol, zvono budilice mi najavljuje radni dan. Jučerašnji pronalazak šteneta kraj kontejnera nas je sve ostavio budne do kasnih večernjih sati, tako da mi se nije bilo lako dići iz kreveta. Teških koraka i škiljeći - zaslijepljen nakon što sam upalio svjetlo u hodniku ispred spavaće sobe, napravio sam par koraka prema kupatilu i ugazio na nešto mekano i ljepljivo. Pogled je ubrzo do mozga proslijedio informaciju da sam stao u pseći drek.

S izrazom gađenja na licu, skinuo sam "ukakanu" šlapu s noge i pogledom počeo tražiti četveronožnog krivca koji mi je podmetnuo ovu "nagaznu minu". Začuo sam šuškanje u kuhinji i odlučno se uputio onamo s namjerom da tom malom bezobrazniku (ili bezobraznici - od silnog ushita prvoga dana nismo ustvrdili što je), dam do znanja kako obavljanje velike nužde u stanu nije poželjno, kada sam, ulazeći u kuhinju, stao u još toplu lokvu pseće pišate. Da ne bi sve završilo na tome, pobrinulo se štene koje sam zatekao kako ispod kuhinjskog stola zadovoljno gricka moju cipelu mašući repom u znak pozdrava. Ne samo da sam se probudio u sekundi, nego sam bio spreman iskočiti iz svoje kože od silnog bijesa i nemoći istovremeno, priznajem počeo sam vikati, jer to malo stvorenje, koje je još ljepše izgledalo nakon jučerašnjeg kupanja, nije htjelo izaći ispod stola gdje se smjestilo s mojom cipelom.

U tom trenutku u kuhinju su ušla i djeca, a nakon par trenutaka i supruga, pa se, privučeno njihovim pozivima, štene pojavilo pred nama kao da se ništa ni desilo nije, i ne samo to - veselo je skakutalo po nama i oko nas dok smo mi sređivali nered koji je ono tijekom noći ili jutra prouzrokovalo. Nedugo nakon toga djeca su ga nutkala hrenovkama koje je, nakon što je vidljivo napunilo stomak, počelo skrivati po kutevima našeg doma, iza kauča i zavjese.

Jedva sam dočekao jutarnju kavu s prijateljem koji ima psa da mu se požalim i tražim savjet, jer jedno je šetati okolo sa psom a sasvim nešto drugo ugaziti u drek i ostati bez cipela u par trenutaka.

Nakon što sam mu iznio cijelu situaciju, onaj se moj prijatelj - koji ima psa, smijao dobre tri minute. Znao sam da će do ovakvog scenarija doći, a priznajem i ja bih se vjerojatno njemu smijao da su uloge kontra podijeljenje. Nakon što se pribrao počeo je: "Prije svega ste mu u početku počeli 'slati' krive poruke. Što štenetu govori 'odbor za doček' razdragan zbog - ajme meni, kako si slatko, divno, krasno i preslatko stvorenje koje ćemo maziti i paziti i bla, bla, bla...?

Štenetu to govori slijedeće: prije svega napasni su jer bez ikakvog upoznavanja (psi se njuškaju pri upoznavanju), pružaju ruke i dodiruju me (dizanje u zrak i stiskanje uz tijelo da i ne spominjem), naginju se naprijed i saginju poput šteneta u igri (nisu ni toliko loši - znači vršnjaci smo!), ispuštaju piskave zvukove i vrte se oko mene, daju mi svoj plijen (u vidu hrane i psećih keksića), još mi dozvoljavaju da stavim šape na njih, malo ih gricnem i zalajem - super! Tek sam stigao a već sam glavna faca i radim što želim! I eto pogrešno postavljenog stanja stvari!

Da bi štene što prije svladalo osnove potrebne za suživot s vama, potrebno je pokušati shvatiti način na koji to maleno stvorenje funkcionira. Probajte si predstaviti kada to štene piški i kaki? Odgovor je: kada se probudi, poslije jela i nakon igre. Shodno tomu, probajte ga preduhitriti i dovesti u situaciju da se u tom trenutku nađe vani (ne na asfaltu ili betonu) te ga čim se počne olakšavati pohvalite umilnim glasom. Štene staro dva mjeseca bi trebalo piškiti svaka dva sata, a svaka tri sata ako je staro tri mjeseca itd. Ako niste u mogućnosti u tom vremenskom razmaku iznijeti ga van toliko brzo da ga preduhitrite u naumu da obavi nuždu – postavite novine na mjesto gdje želite da se olakšava, a koje mu je lako dostupno i usmjeravajte ga na to mjesto čim primijetite da se meškolji i priprema za 'akciju'. S obzirom na to da mala napast ima običaj potražiti mjesto na kojemu je prethodno ostavilo materijal, nastojte prilikom mijenjanja novina ostaviti jedan komadić popišane novine na novim novinama da mu olakšate traženje WC-a. Mjesta koje je štene 'dekontaminiralo' a za koja ne želite da vam ponove postupak možete uz deterdžent istrljati i s blagom otopinom jabučnog octa, što će malome nosiću reći da to mjesto i nije ugodno za obavljanje posla. Uglavnom bi stvar trebala funkcionirati ako pokušate biti vani (na nekom travnjaku npr.) u vrijeme kada ono obavlja nuždu te bi se štene ubrzo trebalo pobuniti kada ga 'potjera' a nalazi se u stanu. S obzirom na to da je pas inače čista životinja koja ne vrši u nuždu na mjestu gdje obitava, bit će mu prirodno udaljiti se i obaviti svoje, samo budite ustrajni i uspjeh ne bi trebao izostati."

Nastojao sam zapamtiti sve što je rekao shvativši da cijela situacija i nije toliko komplicirana koliko mi se učinila jutros kada sam ostao "usran i popišan".

Tijekom dana smo skočili i do veterinara, koji je štene pregledao, rekao da je ženka koja nema mikročip i koju nitko nije tražio. Za svaki slučaj sam ostavio broj telefona - ako je netko bude tražio, mada me veterinar s osmjehom pogledao i rekao, valjda vidjevši nas kako smo razdragani i brižni oko nje, kako vjeruje da će ostati s nama. Pahulja - kako su je djeca i supruga, uz moje blago protivljenje, nazvali, je dobila cjepivo protiv psećih "dječijih" bolesti i tablete protiv glista. Već tu večer smo počeli slušati savjete koje sam pokupio od onog prijatelja koji ima psa, uz jutarnju kavu, te smo do kasno ostali budni i nakon šetnje oko zgrade i po parkiću, u dnevnom boravku na starom poplunu ostavili umorno i sretno štene u carstvu snova. Forši me ujutro neće dočekati s pokidanim postolima i "balegom" po hiži.

Kolumna sadrži ulomak iz knjige "Moj AST i ja" Rinaldo Kvesić

(Mvision, 2010.)