Moj prijatelj ima psa!

Možda slijedeći redovi na prvi pogled neće biti smisleni - no dozvoliti ću si da vjerujem da vi koji ovo čitate upućujete i drugi pogled štivu koje je pred vama. Obzirom da uz svaku temu o kojoj pišem, u svojoj glavi vrtim neki soundtrack, koji (možda samo) meni čini svojevrsnu podlogu u pozadini dok tipkam, odnosno zvučnu kulisu. U skladu s time sam danas odlučio podijeliti s vama da upravo dok ovo pišem vrtim EMF - You're Unbelievable.

Da to ima veze sa onim o čemu vam pišem - dat ću vam do znanja ako vam kažem da sam upravo to ponavljao i u sebi i naglas gledajući moju Pahulju u interakciji s mojim prijateljem - onim koji ima psa.

Kučka jena', pokazao joj je da ima kus sira u ruci i dao joj do znanja da će dobiti malo ukoliko surađuje s njim. Nakon pet minuta je sjedala kada joj je rekao i dolazila s lopticom u ustima kada ju je pozvao usred igre s njegovim psom. Kao da je redovito dolazila do njega da mijenja lopticu za sir. U jednome danu - u nepuna dva sata, je naučila u igri s njim, više nego zadnja tri tjedna kod nas doma.

Non-stop mi se po glavi vrtjelo: "You're unbelievable". Prijatelj se oduševio njome i pohvalio je kao iznimno bistro štene čiju zaigranost - kako je rekao, mogu iskoristiti u svoju korist. Aha, kako da ne! Pomislio sam u sebi gledajući je dok sjedi i netremice gleda u njega, tražeći kontakt pogledom koji joj uputi tren prije nego joj da nagradu. Kao da me je izdala i prešla u redove protivničke momčadi, meni je bacala žešći "ignore" na svaki moj pokušaj uspostavljanja kontakta dok je s prijeteljevim psom jurcala po Zelenoj laguni trčeći za bačenom lopticom. Nakon par takvih situacija, izgubio sam volju da joj se uopće obratim pred njim. Kao da mi stavlja sol na ranu, nakon dva sata šetnje i igre sa psima, dok smo ožednjeli gasili žeđ omiljenom tekućinom zlatne boje, rekao je da imam problem jer me Pahulja "ne doživljava" kao osobu odgovornu za nju, odnosno kao vođu čopora.

"Kakav crni čopor? Pa samo jenega breka imam!?!" - Odgovorio sam u trenu, vjerojatno sa začuđenim izrazom na licu. Kao da sam ga povukao za jezik, a ne sumnjam da je to jedva čekao, krenuo je u još jedan od svojih čuvenih monologa: "Čopor ti je, u očima psa, zajednica više od dvije jedinke sisavaca. Obzirom da tako i tvoja Pahulja doživljava svijet oko sebe, pa i tvoju obitelj - u kojoj se ti smatraš za glavu obitelji - koliko te poznajem, smatra za svoj čopor.

Očigledno da svojim pristupom do sada nisi uspio dati joj do znanja da te ipak treba malo više poštivati i staviti se u 'tvoju službu' kao što to čini meni u ovim trenucima dok mirno leži i čeka da joj kažem ime i dam joj nagradu. Ponekada je potrebno biti 'šegav' i dati psu do znanja kakvu nagradu nudiš, i na taj način mu zagolicaš maštu. No, ne brini stari moj, prekosutra ćemo opet u šetnju, pa ću ti – korak po korak pokazati što i kako, a ti do tada vježbaj ovako kako si vidio da to činim ja. I vjeruj mi - sa psima ti vrijedi ona narodna: "Strpljen – spašen". Samo trud i rad, i uspjeh ne bi smio izostati, no s obzirom da je ona još mala – vježbaj nekoliko puta dnevno po par minuta, i onda ubaci igru i njoj zabavnu aktivnost, tako da joj i sama pomisao da će 'raditi' nešto za tebe, bude pozitivna i zabavna."

Rekao je da on plaća pivo koje smo netom popili i to po Pahuljinoj zasluzi jer ga je uveselila kako to samo štenci znaju. Došavši doma, prvo sam dvi ure sjedio i buljio u tv, dok se psica odmarala, na svome kušinu. Nakon šta se probudila i išla piti vodu, poučen iskustvima o vršenju nužde, brzo sam je odveo van - na travu da obavi svoje. Nije joj trebalo dugo i sve je obavila, a ja sam ju mirno promatrao. Stavio sam ruku u džep tražeći mobitel na što je ona sjela ispred mene gledajući čas u ruku u džepu, čas meni u oči kao da očekuje neku nagradu. Gle čuda - u džepu sam našao komadić keksa za pse s kojim sam je pokušavao namamiti, jutros kada se "posvađala" s fikusom u hodniku zgrade. Dao sam joj malo keksa, na što je počela mahati repom i oblizivati se. "Sjedi!", rekao sam joj kada je krenula prema susjedi koja je prolazila kraj nas, i ona me je poslušala!!!! Opet sam joj dao malo keksa, i ponovili smo to nekoliko puta - sve dok sam uspjevao mrviti taj brižni kus keksa. Vratili smo se doma i s komadom buđole sam joj opet govorio da sjedne i opet me je svaki put poslušala i svaki put bila nagrađena. Svaki put kada bi se udaljila od mene u drugu sobu, ja bih je pozvao i ona bi mi veselo prišla i ja bih je nagradio. Kada su se sakupili svi članovi obitelji, kasnije tog dana, ponovili smo ove osnovne vježbe poslušnosti pred svima. U tom trenutku osjetio sam svu sreću i ponos vlasnika psa kojeg njegov pas sluša i, koliko god to simbolično bilo - radi za njega.

Radila bi ona još i sjedi i dođi, da nismo potrošili svu buđolu iz frižidera, ali duboko vjerujem da je to investicija za budućnost i naš odnos vlasnika i poslušnog psa. Jedva čekam prekosutra da naučimo još kakov mot. You're unbelievable!

Rinaldo