Moj prijatelj ima psa!

Preporuka "podloge" za čitanje: "Stereo MC's - Connected"

Djeca su bila u školi, druga smjena, supruga u špeži, a ja došao doma z dela. Ušavši kroz vrata u hodnik, dok sam skidao jaketu pogled mi je pao na komade crne plastike rasute po podu. Pahulja! U trenu mi je kroz glavu prošla pomisao da je nešto izgrizla. Bijes je u sekundi došao do točke ključanja i počeo sam je dozivati i tražiti po stanu dok sam posvuda pronalazio komade nečega što je nekada bilo daljinski upravljač našeg televizora, kupljenog prošle godine - na 12 rata, naravno!

Kučka se je skrila iza kauča i nije htjela van dok sam ja vjerojatno digao cijelo susjedstvo na noge izgovarajući nemile psovke i galameći u pravcu čovjekovog najboljeg prijatelja koji se tako neprijateljski ponio prema mome prijatelju - daljinskom upravljaču koji mi je barem 2-3 sata dnevno u rukama. Mijenjanje kanala u večernjim satima mi dođe kao ručni rad - poput pletiva mojoj noni nekada. Brek se skrio, a ja lud!

Mobitel u ruke i zovem frenda - kao: ako će u šetnju, da ga ne napadam "prsa u prsa" sa svojim problemima na telefon, nego da ga u maniru pravog lovca izmamim na livadu - na čistinu, i da mu se tada požalim. Upravo tako sam i učinio. Pahulja je u trenu izletjela iza kauča čim je vidjela da uzimam povodac za šetnju, i tako smo se našli s onim prijateljem, koji ima psa, na livadi - na Picalu.

Sve sam mu rekao, unaprijed očekujući poduži odgovor - no ovaj put sam ga zbilja zaslužio jer se upravo bojim da bi moj mobitel mogao biti slijedeći na Pahuljinom "meniju". I tako je počeo: 

I kažeš ponašala se kao da zna da je kriva? E pa vjeruj mi: ne zna! Naime, psi su životinje čopora, u čoporu mora postojati jedinka koja vodi (ili par) zvana/i vođa/e čopora koju/e slijede ostali članovi čopora u lovu, prilikom hranjenja, istraživanja novog teritorija i igri. Ponašanje vođe uvelike oblikuje ponašanje ostalih članova čopora. To je duboko ukorijenjeno u psima, to je njihova priroda i to im omogućava preživljavanje u divljini jer upravo čopor može psu pružiti šansu za dovoljno uspjeha u lovu te sigurnost za potomstvo jer bi kao inferiorne jedinke, u odnosu na ostale predatore, sami bili veoma ranjivi. Tako da ste vi - ti i tvoji doma,(nakon majke u leglu) dvomjesečnom štenetu vođa čopora, ili na "ljudskom" - i majka i otac. Štene raste, napreduje, sve više saznaje o svijetu oko sebe, upoznaje pravila ponašanja u novom čoporu i vas, vođu/e, kojima malo dlakavo stvorenje sve više prirasta srcu - te ste mu sve skloniji i dajete mu sve više pažnje, a neke male nepodopštine ste mu spremni i tolerirati. I tu se rađa problem (za sada nevidljiv), ali je sjeme budućih problema koji se znaju najviše manifestirati u pubertetu (kada se probude hormoni).

Što se dešava u Pahuljinoj glavi kada ostane sama u kući, a vas pri povratku dočeka kaos? “Vođe nema, sama sam, nema više zvukova koje proizvodi vođa dok hoda po kući, niti su dominantni mirisi iz kuhinje i kupaonice koji se šire u njenoj prisutnosti, pogotovo prije nego zatvori ona vrata iza kojih su granice našeg brloga. Sve je tiše i mirnije - ali i nije jer sada bolje čujem zvukove unutar brloga na koje inače ne obraćam pažnju (frižider, kucanje sata, gradska vreva izvana...) a i mirise lakše razaznajem, pa hajde da sve temeljito istražim...” I tako štene počne njuškati po stanu, počne se koncentrirati na njuh i odjednom više nije tako tiho jer je psu njuh jači nego nama vid pa se pred tim osjetilom otvara cijela nova “paleta boja”. Psi u tom stanju podražaje rezoniraju kao i mi slike, pa tako miris komadića salame na kuhinjskim pločicama ili kroket ispod kauča mogu uzbuditi štene kao da je u pravoj potrazi za hranom, lovu.

I nakon slične turneje koja može različito dugo trajati, neminovno je da štene nanjuši predmet koji sadrži jaku koncentraciju tvog mirisa (ili miris nekog od ukućana za kojeg štene veže određeno iskustvo, te će miris evocirati radnju vezanu uz osobu), obično predmet koji je u mogućnosti upiti naš znoj ili koji dugo držimo u doticaju s tijelom. Kao što ti držiš par sati dnevno taj nesretni daljinski!

Isto se može desiti ako je štene bilo usamljeno pa je intenzivno tragalo za našim mirisom u nadi da vas nađe (kao što uostalom pronalazi i put do mamine cice dok je još slijepo). Znači takav predmet miriše po vođi čopora i u tom stanju svijesti za štene to znači sljedeće: “Joj, ovaj miris jako dobro poznajem. Pa to je moj vođa čopora, jako mi nedostaje njegova toplina i dodir, a tek hrana koju mi daje! Što mu je? Zašto ne reagira na moje podražaje, veselo mahanje repom i lizanje? Možda opet spava ili ga trebam pozvati na igru? Lajem, a on ništa. A da ga malo gricnem da se poigramo?...” I tako malo umiljato biće dobije podražaj, poučeno ranijim iskustvima, i počne se zabavljati predmetom koje poistovjeti s tobom ili tvojima. I tako nastane urnebes koji mi zateknemo i onda, ovisno o nama, poludimo ili ne, ali ravnodušni nismo!

Da se vratimo na čopor: jedinka koja je rođena da bude vođa čopora mora imati unutarnju energiju u balansu koji će omogućiti da vodi i usmjerava, da ustraje kada je teško i procijeni situaciju u lovu koja će omogućiti da se napuni ne samo njen želudac već i želudac cijelog čopora. Nama ljudima sve ovo zvuči komplicirano, ali psima nije. Priroda se pobrinula da se u svakom leglu rađa dovoljan broj zdravih jedinki koje imaju potrebni balans da zauzmu poziciju vođe čopora kada se za to ukaže prilika i potreba, pa su tako i naizgled najslabije jedinke u čoporu spremne preuzeti tu ulogu ako je mjesto vođe upražnjeno.

Mi - ljudi, stvari vidimo veoma drugačije: emocije i međusobne odnose smo doveli do te razine kompliciranosti da sapunice imaju materijala za stotine nastavaka, dok se kod životinja, a posebno kod kanida - stvari razvijaju veoma jednostavno: vođa čopora vodi, ostali slijede! Ako se ukaže potreba, netko drugi preuzima vodstvo a članovi ga prate sve u cilju preživljavanja i opstanka. Vašem malom nestašku vi ste vođe, vi ste ti koji trebaju voditi, ali često je (na žalost) i vama potrebno vodstvo, pa tako ljubav i pažnju stavljate na prvo mjesto prioriteta koji dajete štenetu, dok su njegove potrebe “malo” drugačije.

Prije svega su mu potrebni hrana i voda, kvalitetan “brlog” te vodstvo (tu često kiksamo), a poslije toga ljubav i pažnja i sve ono što čini suvremenog kućnog ljubimca suvremenim. Zašto se ono štene “pokunji” kada ga zateknemo u neredu? Jednostavno, mi, kakvi god da jesmo, za štene prije svega odišemo određenom razinom energije koja je svojstvena nama i štene nas tako uz naš miris, boju glasa i govor tijela i doživljava. Predmet koji je štene zbog tvog mirisa poistovjetilo s tobom te zahtijevalo nešto od zamjenskog tebe – to jest onog daljinskog, (hranu, vodu, igru, pažnju) koji nije odisao tom razinom energije kojom inače odišeš ti, to je štenetu dalo do znanja da "zamjenski ti" nije više u mogućnosti obnašati ulogu vođe čopora te je štene u određenoj mjeri preuzelo tu u logu. Štene kao štene, napravilo je štetu, veću ili manju, i odjednom na vrata ulaziš “pravi ti” s posve drugačijom razinom energije od neživog predmeta “zamjenskog tebe”, ulaziš s onom razinom energije kakvu i inače imaš i koju štene prepoznaje kao energiju vođe čopora pa se automatski pokorava i silazi s trona vođe te "prepušta krunu" koju je uzelo od zamjenskog tebe.

Još ako uz to tvoj govor tijela i onaj unutarnji bijes zbog potrganog daljinskog napravi svoje, štene smatra da je krivo samo za pokušaj preuzimanja vodstva, ono nema pojma o našem materijalnom svijetu i potrganim materijalnim dobrima. Hoće li štene ponoviti radnju? U Pahuljinoj je prirodi da uskoči na mjesto vođe kada se za to ukaže potreba, tj. kada neživi predmet natopljen tvojim mirisom ili tuđim, ne pruži podražaj psu koji ima određenu potrebu (za razliku od odraslog psa štenci imaju češće potrebe i onda kada odrasla jedinka bude provodila 4-5 sati u spavanju i mirovanju, štenetu je to cijela vječnost dovoljna za nepodopštine svake vrste).

Kako spriječiti sve ove nuspojave koje se dešavaju u odsustvu tebe i tvojih ?

Kao i u životu, nije dovoljno uklanjati posljedice nego uzrok problema pa tako uklanjanje posljedica u ovom slučaju znači nabavka transportera - "boxa" u kojemu će štene provesti vrijeme dok je samo, a uklanjanje uzroka bi bilo napraviti poštenu šetnju prije odlaska (iscrpiti višak energije šteneta). Nadalje: od odlazaka i dolazaka ne “praviti feštu” u stilu: “jadno malo moje, ostaje samo, buci, muci pusica...” i slično, niti dolazak proslavljati kao rođendan u stilu: “jesam li ti nedostajao(la)...”, gdje je pas sa sve četiri u zraku uz puno nepotrebnih izljeva emocija koje naposljetku znače poremećaj u balansu energije. Zamisli čopor kanida (psećih divljih rođaka) u prirodi: prilikom dolaska vođe čopora, vođi se vesele i veselo dodvoravaju samo štenci i jedinke nisko na hijerarhiskoj ljestvici, ostali jednostavno učine gestu njušenja i držanjem repa i ušiju pokažu poštovanje. I sada zamisli sebe i voje doma sa svojim dolascima i odlascima i proživljavanjem “nedostajao si mi” rituala s Pahuljom, i što misliš, ponaša li se tako vođa čopora?

Znači, odlazak treba biti smiren i sa štenetom se ne igrati prije odlaska da ne ostane zaigrano nego smireno i podmirenih potreba. Vođa čopora je vlasnik plijena (u ovom slučaju igračaka) te plijen ostale jedinke dobivaju po zasluzi i nisu im non-stop dostupne, pa tako i igračke štene dobije po zasluzi. Ako odlazite na kratko vrijeme i niste stigli dovesti štene u smireno stanje, možete mu ostaviti igračku koju inače dobiva samo po zasluzi, pa će se istoj posvetiti te neće biti ni svjestan da vas nema jer je sretno što je nagrađeno!

I naposljetku dolazak. Normalno se ušećete dosljedni svojoj razini energije (kao u divljini), bez suvišnih izljeva pažnje i ljubavi - te tek kad se štene “smiri” - pozdravite ga dodirom i to je to. Često se zna desiti da štene, iako svjesno svog statusa i pravila, zna od silnog iščekivanja vođe poistovjetiti vanjske zvukove (zvuk vrata od lifta, motora automobila i sl.) s dolaskom vođe, te se potom uzbuditi dočekujući dolazak. Tu je bitno da svaki dolazak bude normalna stvar kao kada sjedite na kauču i gledate televiziju, a pas leži i hibernira, neka u tom nivou energije budu i vaši odlasci i dolasci doma pa bi sve gore navedeno trebalo proći u ljepšem tonu..."

Da budem iskren - nastavio je on još govoriti - dok su se Pahulja i njegov brek naganjali uokolo, ali nisam mogao ostati uključen nakon toliko teksta koji je izgovorio. Nisam ostao "conected" do kraja, ali mi je barem jasnije kako u narednim danima postupati s Pahuljom kada ostane sama doma... barem se nadam da je tako...

Rinaldo