Homeopatija postoji nešto više od 200 godina, a temelji se na načelu: "Simila Similibus Curentur" ili "slično se liječi sličnim". Ovo načelo liječenja poznavali su i Hipokrat i Paracelzus – naši očevi medicine, ali ga je u praktičan način liječenja, razočaran medicinom svojega doba razvio tek njemački liječnik Dr. Samuel Hahnemann (1755 – 1843). 1796 godine napušta svoju medicinsku praksu i počinje testirati supstance i njihove efekte na zdravim pojedincima, te utvrđuje koje bolesti liječe. I tako je razvio homeopatiju… Homeopatija dolazi od grčkih riječi "homoios" što znači "slično" i "pathos" što znači "patnja".
Kao energetsko-vibracijska medicina, homeopatija može biti jedno od najtežih područja za shvaćanje zapadnoj alopatskoj medicini, jer uključuje nekoliko postavki i teorija koje su oprečne zapadnjačkoj načinu razmišljanja.
Dr. Hahnemann je također otkrio jedinstven, a jednostavan način pripremanja homeopatskih lijekova od neprerađenih prirodnih supstancija. Taj postupak, nazvan potenciranje, povećava njihova ljekovita svojstva, a uklanja sve nuspojave. U homeopatiji nema nuspojava – ona je potpuno bezopasna.
Kažemo da je homeopatija i umjetnost i znanost, jer uzimanje slučaja zahtjeva umijeće i vještinu, dok je iscjeljivanje znanstveno.
Homeopatiju možemo podijeliti na kliničku i klasičnu:
Homeopatija uključuje ideju o ranjivosti, koja objašnjava zbog čega je neka osoba pogođena određenim događajima, a druga nije. Ta ranjivost je ukorijenjena u obiteljskoj povijesti i načinu odgoja, što objašnjava cijeli proces.
Homeopatija ima veliko razumijevanje traume i bolesti. Kada se dogodi velika trauma, mi se "smrznemo", u cijelosti ili parcijalno, u dobi u kojoj se trauma dogodila. Ponašat ćemo se kao da se nismo razvili od trenutka kada smo traumatizirani. Rastemo fizički, ali ponekad čak i tjelesni rast može biti povezan sa doživljenom traumom. Ponekad je trauma prejaka, a genetika slaba, pa to usporava normalan rast. Uobičajeno se događa parcijalno smrzavanje našeg razvoja. Neki ljudi prelaze iz djetinjstva u starost bez da su ikada odrasli.
Homeopatske remedije pogađaju srž traume i dovode je na površinu podsvijesti ili polusvijesti, gdje se ponavlja i prerađuje. Ponavlja se stara trauma (akcija) sa razlikom da se proživljavaju samo strahovi i emocije bez traumatskog događaja. Dovodeći traumu na površinu naše podsvijesti proživljavamo ju ponovo u vrijeme kada smo spremni suočiti se s njome, rješavamo ju i "odleđujemo" osobu. Osoba konačno može prirodno rasti i razvijati se po prvi put od traume, ili može ponovo postati ona “stara” kao prije traume.
Homeopatija smatra da je bolest unutarnji proces koji se odvija logično i po pravilima, te osim tjelesnih problema uključuje i misli i osjećaje. Kada se oslobodimo unutarnje bolesti, tjelesni simptomi nestaju. Ona je uspješna u gotovo svim akutnim i kroničnim bolestima, osim kod nekih izuzetaka poput: mehaničkih ozljeda koje zahtijevaju namještanje (npr. uklještenje pršljena), nesreća kod kojih je potrebna kirurška intervencija, kod nekih po život opasnih stanja (npr. zarazne bolesti), kod iskrivljenja Atlasa te kod nekih bolesti u zadnjem stadiju gdje je klijentova životna snaga toliko oslabljena da više ne može nastupiti ozdravljenje.
Baš kao što jedan veliki homeopat, dr. George Vitulkas, dobitnik alternativne Nobelove nagrade za zdravlje 1996. god., kaže: ''Holistički terapeut pomaže pacijentu da spozna različite aspekte svog života koji teže da pojačaju prirodne procese, kao i one koji teže da im se suprotstave. Dakle on uči klijenta da primarno prihvati vlastitu odgovornost za oporavak i obnovu svoga zdravlja."
Homeopatski lijekovi su prirodni, bez nuspojava, nisu štetni za organizam te su potpuno bezopasni. Izrađuju se od raznih biljaka, minerala i drugih supstanci. Djeluju tako da pomažu u samoobrani organizma, stimuliraju rad našeg imunosustava, djeluju na mentalnim, emocionalnim i fizičkim razinama osobe, zbog toga se često događa da se istu bolest različito liječi, ovisno o karakteru osobe. Homeopatija kod bolesne osobe nastoji stimulirati vlastiti prirodni kapacitet iscjeljenja.
Budući se koristi principom sličnosti pri izboru lijeka, ponekad se pri liječenju simptomi prvo pogoršavaju, da bi tek nakon toga nastupilo poboljšanje.
Homeopatski pripravci pojavljuju se u obliku tableta, kapi, krema, a najčešće granula (globula).
Prednost homeopatskih lijekova je i ta da se mogu probati bez opasnosti od komplikacija; ako izaberete pogrešan lijek, on jednostavno neće djelovati.
Djelotvornost homeopatske medicine očituje se već dvije stotine godina. Argumentu da je ovakvo liječenje prvenstveno placebo efekt suprotstavlja se niz ozbiljnih znanstvenih kliničkih medicinskih ispitivanja, kao i činjenica da se homeopatija uspješno koristi kod liječenja beba, male djece i životinja.
Prema izvješću Svjetske zdravstvene organizacije homeopatija kao metoda liječenja na drugom je mjestu u svijetu. Na prvom je kinesko liječništvo, na trećem prirodne metode liječenja poput ayurvede i liječenja biljem, dok je klasična medicina na četvrtom mjestu.
Uzmemo li u obzir činjenicu da ostala 3 sustava liječenja postoje tisućama godina, a homeopatiju je tek razvio i utemeljio jedan čovjek prije dvjestotinjak godina, radeći sam iz početka, vrijedno ju je istaknuti. Homeopatija kao novi sustav liječenja brzo je osvojila svijet te se zahvaljujući svojoj efikasnosti, unatoč ogromnom protivljenju, uspjela probiti na drugo mjesto.
U mnogim zapadnim razvijenim zemljama (Njemačka, Francuska, Švicarska, Austrija, Velika Britanija, USA, Kanada...) homeopatija je zakonski priznata i općenito prihvaćena kao sigurna alternativa konvencionalnom liječenju. Prakticiraju je kvalificirani liječnici, terapeuti homeopati, stomatolozi, veterinari, psihoterapeuti. U spomenutim se zemljama neki homeopatski lijekovi mogu dobiti u okviru zdravstvenog osiguranja. Danas, primjerice, radi pet homeopatskih bolnica u okviru zdravstvenog osiguranja u Londonu, Glasgowu, Liverpoolu, Bristolu i Tunbridge Wellsu, a postoje i mnogobrojne privatne ambulante i klinike. Više od četiri stotine liječnika prakticira homeopatiju u Velikoj Britaniji. Na raspolaganju su i besplatni vodiči za samopomoć koji predlažu lijekove u liječenju svakodnevnih bolesti i tegoba.
Unatrag nekoliko godina i hrvatski je Zakon o lijekovima homeopatske lijekove svrstao u posebnu grupu - Homeopatski proizvodi, i određuje uvjete za njihovu registraciju i promet. Neke zemlje (Njemačka, Francuska, Velika Britanija, USA...) imaju homeopatske farmakopeje, a u izradi je i EU homeopatska farmakopeja.
Savjete opisane u ovom članku provodite na vlastitu odgovornost uz konzultaciju sa osobnim liječnikom.
Tekst napisala Conny Petö Đeneš, transpersonalna psihologinja, alternativna seksologinja i terapeutkinja prirodne medicine te voditeljica Centra Zdravlja Harmonija - www.nebeska-harmonija.hr.