Moj prijatelj ima psa!

Nakon šetnje od dvi ure u večernjim satima, do Brula i nazad, po konačno friškoj ariji, bez vlage koja mi se danima uvlačila u pluća s padavinama, moja Pahulja je panično pobjegla uplašena praskom petardi koje je skupina dječaka bacala na Vialama. A kakva li je samo ovo šetnja bila! Slušala me, dolazila na poziv, sjedala kada bih joj god to zapovijedio, donosila tenisku lopticu i bila i sretna i razigrana. Bio sam ponosan na nju, a i na sebe priznajem, jer smo počeli ličiti na tim. Moj pas i ja... doduše – radi se o samici, ali svejedno, osjećaj je bio odličan. I onda se to desilo.

Nisam mogao vjerovati da mi se to događa, zvao sam je, zviždao, tražio po cijelom gradu i - sve što je više vrijeme prolazilo, lovio me sve veći strah da je neću naći. Nisam ni slutio da se takvi osjećaji mogu razviti prema četveronožnom dlakavom stvorenju koje si btw. - na dnevnoj bazi, bezbrižno liže genitalije u mom dnevnom boravku. Kada je neugodni osjećaj popraćen mislima: "Što ako!?!" pojačao intenzitet u mojim misaonim procesima, zazvonio mi je mobitel. Na liniji je bila moja bolja (i ljepša) polovica koja me je zabrinuto pitala di sam, i da li je sve u redu sa mnom, jer je Pahulja upravo sama stigla doma - grebući po vratima i cvileći.

Laknnulo mi je kada sam doznao da je na sigurnom, ali su me istovremeno počele moriti druge brige, što ako se to ponovi? S ovakvim oblakom iznad glave nazvao sam odmah onog prijatelja koji ima psa, čisto da mi da do znanja da postoji svjetlo na kraju ovoga tunela u koji sam netom upao. Kao da je to svakodnevna pojava, počeo je mirnim i odlučnim glasom svoju "poslanicu Korinćanima":

"Čest je slučaj da psi pobjegnu od vlasnika u prosincu upravo zbog panike koja nastane usljed pojave straha od petardi. Za pse koji se boje praska petardi slijedi isti naputak kao i za sve druge podražaje: pokazivanje kako se nositi s podražajem i navikavanje na njega. Kod petardi je specifično da nisu prisutne tijekom godine i onda, preko noći, počinju se čuti praskavi zvuci sa svih strana. To je ono što psima kao životinjama koji žive u sadašnjosti predstavlja problem, jer je period od jedanaest mjeseci bez ovih podražaja dosta dug. Vježba koju ći ti pokazati već sutra i preporučiti da vježbaš sa svojima, uključuje tebe, omiljeni rekvizit za interakciju tvoje Pahulje, nju željnu interakcije i pomoćnika s petardama.

Proces je slijedeći: dolazite na mjesto gdje možete raditi sa psom uz pomoć hrane ili igračke, a pomagač se nalazi prilično udaljen na mjestu gdje može bacati petarde čiji zvuk slabo dopire do tebe i psa. Prvu petardu pomagač baca kada je pas raspoložen počeo igru ili vježbe poslušnosti, fokusiran na rad. Ti pratiš reakciju psa. Ukoliko ga prvi zvuk omete u radnji kojom se bavite pojačati ćeš stimulaciju i motivaciju za rad kojim se upravo bavite, i na taj način poručiti psu da zanemari pucanj petarde. Nakon što se pas ponovno vrati u stanje fokusiranosti na rad, daješ mu znak za još jednu petardu. Svaki put kada pas pokaže da je savladao podražaj petarde i vratio se u ono stanje svijesti koje potencirate - ti ćeš ga nagraditi. Nakon par dana opet krećete s iste pozicije i kada pas pokaže da je sve ok, pomagač se malo približi. Progresivnom metodom gdje se vježba nastavlja samo ukoliko je pas pokazao da je prošao prethodni korak može se psu pokazati kako se nositi s podražajem i dati mu do znanja da mu takav podražaj ne čini ništa nažao. Bitno je naglasiti da je poželjno imati psa na povodcu tijekom “sezone petardi“ da bi se moglo spriječiti prvobitni impuls želje za bijegom koji se pojavi kod psa nakon iznenadnog praska petarde. Ukoliko reakcija psa bude “ukopavanje“ na mjestu te panično otimanje, to ti je signal da je strah prešao u domenu paničnog straha. No o tome ću ti više reći već sutra, kada se vidimo i kada ću pokušati ocijeniti o kakvoj vrsti straha se kod tvoje Pahulje radi."

Rekao bi on meni zasigurno još, ali danas je Euroliga i znam da to prati četvrtkom navečer. Bilo kako bilo, zasigurno ću se potruditi dati joj do znanja da je sa mnom sigurna i da ću je naučiti kako se nositi s tim praskavim i neugodnim zvucima koji se, kako se bližimo kraju godine, sve više čuju sa svih strana.