Moj prijatelj ima psa!

Sve je to bilo lipo kad mi je povida o čoporu i vođi i brekima i o tem kako gledaju u tega vođu čopora kako u Boga, ali moja Pahulja to ne kapi. Forši joj niki ni povida da je ona ti kanid i da triba delati za me kako spada, kako i svi breki. Upravo zato jer su mi ovakve misli sijevale glavom odlučio sam se ponovno- praktično obučiti za upravljanje svojom samicom koja je, zakoračivši u pubertet, sve manje koncentrirana na mene i moje zahtjeve, a nagrade koje joj želim dati u zamjenu za poslušnost, mi samo "mazne" iz ruke i vrati se podražajima iz okoline koji su interesnantniji od mene i mojih pravila i prohtjeva i silnih zakonitosti i kućnog reda, čak je i hranu počela odbijati kada joj dam - pa jede kada joj je volja.

Osjećam se poput nastavnika koji za vrijeme testa ima osjećaj da svi učenici prepisuju a ne može uloviti niti jednoga... Opet, po običaju, joker zovi - i s prijateljem - onim koji ima psa, na livadu, na dragocjeni upload aplikacije "Moj pas i ja".

Kao da mu je sve kristalno jasno i ne oklijevajući – krenuo je: "Neke stvari već znaš, ali ću biti temeljit! Prije nego Pahulji daš jesti, uzmi u ruku nagradu za psa: komadić hrane, keks za pse, ili komadić salame. Stisni ruku čvrsto i dozvoli svom psu samo da ponjuši ruku ali ne i da dođe do nagrade. Ona će početi njuškati i lizati ruku ne bi li došla do hrane. Ukoliko odolijevaš par minuta i dozvoljavaš mirisu hrane da dopre do psećeg nosa, ona će na sve načine, a u skladu sa stečenim iskustvom u ophođenju s tobom, pokušati doći do hrane.

Pratite joj govor tijela, biti će tu pokušaja dizanja šape u cilju spuštanja ruke, cviljenja, možda čak i lajanja, pokušaja komunikacije pogledom i gestama govora tijela. Pas u njoj će pokušati uzeti hranu, ukoliko ne uspije, a ti se držiš hladnokrvno, ona će nakon pet, šest minuta biti otvorena na razne opcije ne bi li došla do hrane.

Ukoliko joj tada izdaš zapovijed koju poznaje - ona će ju vrlo vjerojatno i izvršiti jer je fokusirana na ono što držiš u ruci u ovoj interakciji s tobom. Miris hrane psu pruža sliku obroka kojeg ne vidi mnogo jasnije nego nama. Miris cvijeća im ne znači ništa posebno jer im njuh nije tisućama godina evoluirao da bi tragali za njim, dok se od mirisa izlučevina živih bića, hrane, truljenja strvina i izmeta, u psećoj glavi skuplja na tisuće informacija više nego što to mi možemo pojmiti.

Koliko je bitna ova informacija, može nam biti jasno ako znamo da ljude sa istančanim njuhom, koji je samo dva puta jači nego u prosječnog čovjeka, smatramo majstorima istančanog čula njuha koji u parfemskoj industriji zarađuju za život uz pomoć toga.

Od jednog “snifa“ ponuđenog mirisa oni će prepoznati sastojke poput mošusa, cedra, vanilije ili pak rijetkog egzotičnog cvijeća. Pomisli onda kakvu li tek sliku miris hrane stvara našem gladnom psu.

Vukovi na sjeveru, gdje zima vlada veći dio godine, moraju biti u stanju pratiti trag na snijegu i ledu, moraju ga slijediti ili će uginuti gladni pod pritiskom negostoljubive klime. Jedan od razloga pripitomljavanja kanida i psećeg boravka uz čovjeka je i ova velika razlika u “mirisnom poimanju“ okoline u kojoj treba preživjeti.

Uzmemo li u obzir da kanidi jedu ne samo meso, nego i kosti i kožu, priroda se pobrinula da već u ustima, uz pomoć pljuvačke, počne varenje hrane. Priroda voli iskoristiti što se iskoristiti dade, te i samo traganje za hranom može, pomoću one mirisne informacije, početi spremati pljuvačku u ustima za varenje, opsrkbljujući je upravo onim enzimima koji odgovaraju mirisu hrane.

Neka te ne iznenadi potom pljuvačka u obliku sline u kutevima usta tvoga psa dok njuška ruku u kojoj skrivaš nagradu. Pljuvačka koja je spremna za početak prerade hrane je samo prvi okidač u psećem tijelu, jer se nakon toga i ostali dijelovi sustava za varenje spremaju za dolazak hrane. Sve ovo pomaže psu da iskoristi maksimum od hrane, no s druge strane i pojačava osjećaj gladi. Glad je strašan pokretač. 90-ih, tijekom rata i blokada grada u kojemu sam rođen i u kojemu sam živio, upoznao sam ovaj osjećaj, upoznao sam ovu “neman“....

Forši san van zabija povidati, uvi moj prijatelo, kuji ima breka, je furešt...

"Iako se probavni sustav čovjeka uvelike razlikuje od psećeg, glad je glad, i gladan čovjek razmišlja samo o jednome: kako utažiti glad. Povijest je pokazala da su i u srednjem vijeku, gradovi koji nisu mogli biti osvojeni uz pomoć vojne sile, padali u ruke osvajača izgladnjivanjem u toj mjeri da su čak zabilježeni slučajevi kanibalizma. Zamisli samo koje su to razmjere kada jedno svjesno i razumno biće poput čovjeka natjeraju na ovakav čin.

Ovo je bitno upravo zbog toga da mi shvatimo kako je moguće utjecati na druge uz pomoć gladi. Ne radi se o izgladnjivanju nego o iskorištavanju same prirode psa, u ovom slučaju impulsa gladi koja ga tjera da traži hranu, da mu pokažemo put do nje i stavimo ga u svoju službu. S druge strane možemo iskoristiti plijenske nagone koje psi pokazuju u igri, prema objektima za igru, igračkama. Ukoliko pas koji njuši ruku nije uveden u proces i to mu je prvi put da se susreće s otporom prilikom dolaska do poslastice, i ne zna što slijedi, dati ćeš mu do znanja da treba sjesti tako što ćeš prići bliže, lagano rukom dotaknuti/gurnuti zadnji kraj tijela prema dolje dok razgovijetno izgovaraš naredbu "sjedi" i pogledaš ga blago u oči te netom nakon pogleda daš hranu.

Nakon što sjedne i dobije nagradu i pohvalu (ponovit ćeš to nekoliko puta), uskoro će mu postati jasno uzročno-posljedična veza između nagrade koju držimo u ruci i poslušnosti koju zauzvrat tražimo od njega. Znam da si to savladao sa Pahuljom, no ponavljanje je majka znanja. Uz nagradu, dodir, toplu riječ i pogled neposredno prije davanja hrane aktiviraš još jedan mehanizam kojeg možemo vidjeti kod iskusnih vodiča pasa u izložbenim ringovima, a to je kontakt pogledom. Pas u tom slučaju RADI za hranu. Poput scene u kojoj iskušavamo novi daljinski upravljač i opažamo koji gumb pritisnemo za svaku pojedinu operaciju novog televizora. Ukoliko par dana za redom ponavljaš ovu vježbu polako i smireno, u tišini (s tvoje strane, da bi bio jasniji dok izgovaraš naredbe), pas će na onaj isti početak sa čvrstim držanjem hrane u ruci početi razmišljati, poučen iskustvom iz prošlosti, o toj uzročno posljedičnoj vezi, te će početi automatski sjedati i evocirati blagi kontakt pogledom oči u oči, nakon što si mu dao do znanja da imaš nagradu u ruci.

Ovo se zove nuđenje oblika ponašanja. U zamjenu za hranu, naravno.

Ukoliko uz hranu dodaš i dodir sa strane i koju riječ pohvale i odobrenja, kroz dane koji slijede, u ovakvom RADU sa psima, Pahulja će istinski uživati u ovome, dobit će odličan poučak da se poslušnost isplati. Pas koji se na ovaj način uvodi u rad, u kojemu se pozitivnom nagradom i interakcijom u vidu dodira, kontakta pogledom i ohrabrenja, uokviruje poželjan oblik ponašanja, ima odlične predispozicije za razne oblike obuke i sportskih aktivnosti.

Po istom principu možeš pristupiti psu nudeći mu kao nagradu igračku umjesto hrane. Najčešće lopticu, s time da plijenski nagon, aktiviran da bi se došlo do loptice koja mu u očima odskače i bježi, pojačava uzbuđenje kod psa. Princip po kojemu ćeš raditi sa psom ovisi o njegovoj reakciji, disciplini za koju ga obučavamo, praktičnosti te situaciji....."

Nastavio bi on i dalje, no inzistirao sam da praktično odradimo osnove i poradimo na produbljivanju povjerenja. Shvatio sam kako sam griješio u sitnicama, i da sam često prvi popuštao dajući nagradu i prije nego li ju Pahulja u cijelosti zasluži. Još jedan produktivan dan uz pomoć prijatelja koji ima psa.