Moj prijatelj ima psa!

Ilustracija (wikihow.com)

Poveliki pas tipa labradora kojega je gospodin srednjih godina vodio na povodcu jučer predvečer, ugrizao je moju Pahulju. Ona ga je, brižno blago, vesela i razigrana ugledala dok je trčala za lopticom koju sam joj bacao na "Naftaplinu". Ja ga nisam vidio, niti njega niti vlasnika, i sve se odigralo veoma brzo. Prišla mu je mašući repom s lopticom u ustima želeći mu ponjušiti njušku, na što ju je on - ni' dva ni tri - ugrizao škljocajući zubima. Ostao sam prestravljen i zatečen dok je ona cvileći trčala prema meni.

Vlasnik tog (u tome trenutku mi je tako izgledao) zlotvora je odmah reagirao vičući:" ne!", pa ga je čak i udario, na što se pas samo spustio na pod kao da uopće ne razumije o čemu se radi. Meni se ispričao, konstatirajući: "Sva sreća da ju nije ozbiljnije ugrizao", s opaskom da bi bilo pametno da ju držim na povodcu. Obzirom da je zbilja učtivo nastupio i iskreno pokazao žaljenje, nisam mu rekao ništa, nego sam ga poluprezirno pogledao i nastavio s potresenom Pahuljom u drugom smjeru. Situacija me je izbacila iz takta, no i potresla, priznajem, jer nisam znao kako se postaviti u takvoj situaciji. Sva sreća da imam "džoker zovi" u obliku onog prijatelja koji ima psa.

Čim smo se vidjeli tražio sam da me uputi što i kako u takvim situacijama. Odmah je počeo: " Pahulja više nije malo štene, tako da drugim psima, dok im se približava iz daljine, a vjetar im ne nosi njen miris u lice, njena vizura izgleda odraslo. Psima koji zbog bilo kojeg razloga imaju manjak socijalnih vještina (nedovoljna socijalizacija, manjak samopouzdanja, konstantan pogrešan pristup u odgoju), ona može izgledati kao prijetnja, dok se s lopticom u ustima -podignute glave i repa približava. U psećem svijetu se jako poštuje privatni prostor, kod pasa je nekulturno prilikom prvog susreta ići "facom u facu" , pogotovo ukoliko se susret odvija na brzinu, bez dovoljnog njuškanja zraka. Psima je nos svetinja, tako da se njuškajući upoznaju.

Najkulturniji način upoznavanja pasa je "njuška na dupe", njuškaju si analne žlijezde koje sadrže mirisni potpis svakog psa ponaosob. Ponekada je dovoljno da psi ponjuše zapišani trag jedan drugoga da obave ovaj kulturni način upoznavanja, no uvijek- je nos u igri kod poželjnih oblika interakcije pasa međusobno. Kada primjetiš da se psi netremice gledaju, ne njuškajući zrak, pod ili okolinu prilikom susreta s drugim psima- to je prva naznaka nekulturnog i često ekscensnog oblika ponašanja." Istina, onaj glavonja nije njuškao , nego je "nišanio" moju Pahulju pogledom dok ju nije "čapio" - rekoh mu.

"Eto vidiš , obzirom da ju je samo "čapio", to otkriva da nema dovoljno iskustva s upoznavanjem drugih pasa pa je umjesto normalnog načina komunikacije njuškanjem posegnuo za laganim ugrizom kao porukom- ja sam netko i nešto! Obzirom da si mi opisao reakciju vlasnika to nam još govori da je on uvelike odgovoran za takvu reakciju svoga psa. U trenutku kada mu im se Pahulja približavala, vjerojatno je stao i napeo povodac- čime je u biti poslao poruku svome psu da je situacija napeta i da se on ukopava u mjestu- znači priprema se za "okršaj". Obzirom da u tome trenutku nije preuzeo odgovornost- preuzeo ju je brižan brek i odreagirao kako zna i umije- nesigurno.

Kao kod devijacija u ponašanju kod starijih maloljetnika i adolescenata- poremećaji u ponašanju najčešće signaliziraju da dotični imaju problema sa samopouzdanjem, preusmjerenom agresijom ili neadekvatnim tretmanom u sredini u kojoj žive."

Pa kako se trebao ponašati njegov vlasnik- kada ima takovega breka- nenormalnega!?!- upitao sam nestrpljivo.

" Nije pas nenormalan, nego dobiva pogrešne poruke u komunikaciji sa svojim vlasnikom. Kada komunikacija zakaže -bilo koji odnos je ugrožen, bilo da je riječ o braku, prijateljstvu ili odnosu vlasnik-pas. Kada se Pahulja počela približavati, vlasnik je trebao biti tijelom između nje i svoga psa i početi se kretati u laganom luku -nikako se ukopati u mjestu. Time što je svojim tijelom stao između njih, poručuje svome psu da je on tu ozbiljan faktor i da pas nije izložen došljaku na prvi tir. Kretanje u laganom luku daje do znanja onome koji se približava da situacija nije bezazlena nego da upoznavanje treba usporiti. Ovo je kretanje poput manevra kojim se šalje poruka i istovremeno dobiva na vremenu.

Sam pristup tvoje Pahulje bi bio drugačiji u tom slučaju jer je taj dvojac manevrima počeo slati poruke njoj- komunikacija je počela, ovako je nije bilo dok ona nije dobila po nosu. Nadalje je vlasnik toga psa trebao inzistirati na kretanju svoga psa uz Pahulju -dok ne ocijeni njene namjere- gledajući njen govor tijela, te je istovremeno mogao dobiti i na vremenu da tebe obavijesti da si pozoveš psa ukoliko njegov pas nije za druženje.

Sve su ovo sitnice stari moj, no te sitnice u očima pasa imaju jako veliko značenje. I na kraju, jer žurim doma- bilo bi vrijeme da Pahulju u šetnju vodiš isključivo na uzici - jer je zakon jasan- životinja bez kontrole ( u ovom slučaju odvezana) je prekršaj od sto eura(da zaokružimo) ."

I tako on ode uz smjeh nabacujući šalu o mojih sto euri, a meni je pred oči došao prizor moga nona i njegovega brečića koji je samo čeka njegov mot da učini ča. Komunikacija..... gren komunicirat sa svojom šjorom - da nam odnos ne uvene!