Moj prijatelj ima psa! - što kad stigne beba?

Oxa i Anthony

Prije par dana nam je u goste došla kunjada s bebom od šest mjeseci. Nama je to u dnevni boravak donijelo živost i radost, ali ono zbog čega ovo pišem i zbog čega sam jurio na konzultacije s onim prijateljem koji ima psa, je Pahuljino ponašanje toga dana.

Od trenutka od kad je beba zaplakala pa na dalje, kako da je šajeta hitila u nju, i non stop je stila njuškati i lizati dite, no njeno uzbuđenje, držanje ušiju i repa, u meni su budili nemir. Jest da je bilo i cike i vike od trena kada smo vidjeli bebu i da smo tepali i sijali uzbuđenje oko sebe, no razmišljam što bi bilo da mi dobijemo još jedno dijete- da li bi ga Pahulja prihvatila?

Na tu temu sam navukao onog prijatelja koji ima psa i nisam se razočarao njegovim odgovorom: "Roditelji imaju odgovornost pobrinuti se “objasniti“ svim akterima ove “igre“ pravila ponašanja, da ne bi bilo “nismo znali“. Odgovoran roditelj se i sam drži kućnog reda, i tako daje primjer i djeci i psima, jer i jedni i drugi svojim okicama upijaju obrasce ponašanja i načine kojima se nosimo sa različitim situacijama. Nedavno je jedna FB frendica napisala status kako mrzi kada mora kazniti dijete zbog ponašanja koje ju podsjeća na njeno vlastito ponašanje.

Ovo me natjeralo na razmišljanje kao oca, i vlasnika psa. Obzirom da se nasilje lako uči, tako da svaki oblik nasilja unutar zajednice pokazuje njenim članovima da je to način na koji se treba nositi sa određenim situacijama. Ukoliko smo otpočetka svjesni svoje uloge i važnosti nenasilnih oblika komunikacije, imamo plodno tlo za razvijanje odnosa između djeteta i psa na obostranu korist. Uz inzistiranje da svi članovi naše zajednice znaju gdje im je mjesto - opet u skladu s toliko spominjanim kućnim redom, ni mi (roditelji) ne smijemo zaboraviti na svoju ulogu vječitog “role modela“ i onoga koji treba izbalansirati sve obaveze roditelja, supruga, vlasnika psa i svega ostaloga. Držati glavu iznad vode sa odgovornostima na leđima te biti i ostati pribran, smiren, samopouzdan, brižan, čvrst, jak i što sve ne (?!?) je naš zadatak.

Hijerarhija mora postojati, i tako od prvog dana psima mora biti jasno da su djeca prioritet, ali da su oni jednako tako zaštićeni od dječjih grubosti i nepodopština. Takvim pristupom psi nemaju potrebu reagirati u samoobrani, i poštujući strukturu u djeci će, s vremenom, pronaći prijatelje za igru i maženje, jer pametan pas vrlo dobro zna kome u kući najčešće ispada hrana na pod. Iako su pravila i struktura ista, ipak postoji razlika u metodologiji i postupanju u različitim scenarijima u kojima su “starosjedioci“ različiti.

U slučaju kada pas dolazi u obitelj s djecom, bez obzira na to koliko su djeca stara, treba ih unaprijed pripremiti na dolazak psa. Od onih najmanjih kojima ćete na vrijeme početi pričati o dolasku “vauvaua“ i njegovim potrebama, životnim navikama, glasanju i svemu onome što se radi sa njime a što ne, te o zajedničkim trenucima koji donose radost, do onih starijih kojima ćete skrenuti pozornost na sve navedeno i podsjetiti ih na striktne odredbe kućnog reda koje vrijede za psa. Iako će većina djece koja to znaju napraviti zakolutati očima na većinu navedenoga, potrudite se dati im do znanja (i sebi napraviti podsjetnik) na sve ono što može poći krivo ukoliko se sa psom ne radi dosljedno i u skladu s pravilima. Od vučenja povodca u šetnji, griženja namještaja, skakanja po ljudotinjama, neposlušnosti do (nažalost) agresivnih ispada. Maloj djeci je posebno bitno dati do znanja da postoje mjesta na kojima psi odmaraju (mjesto psa) na kojima ih se ne smije ometati, a sebe na to da malu djecu u takvom scenariju nikako nije dobro ostavljati samu sa psima, jer koliko god mi svojim psima vjerovali, često ne možemo vjerovati maloj djeci koja su, po prirodi, često nepredvidivog karaktera, kako nas je Žika i učio u auto – školi kada se govorilo o vožnji po kolniku uz čiji rub prolaze djeca.

Kao što je potrebna priprema sa ljudskim članovima obitelji, tako je potrebna i sa psećim. Ukoliko pas koji živi u stanu ima dozvolu da radi što mu se prohtije, samostalno dočekuje goste, oglušuje se na naredbe kada je uzbuđen, žica hranu dok se jede, prvi prolazi kroz vrata i ponaša se kao mali gazda, to ne znači da će automatski biti “zločest“ kada stigne beba ili malo dijete, no postoji mogućnost za to. Dok god postoji mogućnost, a za dječje dobro to nije poželjno, red bi bio da se kontrola vrati u ruke vlasnika i dobro razmisli o pravilima kućnog reda koja vrijede za psa, ili koja bi mogla vrijediti, na vrijeme. Puno je lakše pripremiti psa mjesecima u naprijed nego u trenutku kada beba plače zbog grčeva u stomaku a ljudima – neispavanima i s podoočnjacima veličine šalice kave, zapostavljeni pas koji je prije bio “centar svemira“, čini štetu na namještaju ili doživljava epsku borbu lajanjem na balkonu ili ispred ulaznih vrata.

Ovdje je nužno vratiti se na ranije "uhodane" naredbe: “Mjesto, čekaj, sjedi, lezi“ i uz ponavljanje discipline strpljenja živci, vrijeme i energija mogu biti ušteđeni. Uz redovite šetnje pod vodstvom čovjeka, u kojima je pas vođen – nikako obrnuto, interakciju i aktivnosti za koje treba naći vremena prilagodivši ih novom rasporedu u kojemu je dijete na prvom mjestu, pas bi dolazak bebe mogao doživjeti kao jedan od novih i ugodnih događaja u nizu.

Ukoliko pas ipak promjeni ponašanje dolaskom djeteta, nastojmo mu pokazati način kako se nositi s novim podražajima, ne hraniti njegov strah, neodlučnost i negodovanje izljevima ljubavi nego ga pokušati svakodnevnom rutinom vratiti na njemu “poznati teren“ pozitivno uokviren i na taj način dati mu do znanja da je i dalje vrijedan član obitelji koji dobija sve neophodno za kvalitetan život. Disciplina je ključna riječ te ukoliko smo svjesni da nešto šteka na tom planu, pokušajmo ponoviti osnove i uz pomoć uokvirivanja pozitivnih oblika ponašanja te korekcijom negativnih, osvježiti novim update-ima software svoga ljubimca.

Jako je bitno suptilno dati psu do znanja da vam je dijete jako važno. Kuja koja ima štence to itekako radi - blokirajući pristup ostalim članovima čopora prvih dana, te odlučnim i ponešto agresivnim ispadima prema stranim psima (akcent je na odlučnim). Blokiranje je jako bitno, i bez obzira ako smo se uvjerili kako naš pas zna kako se ponašati u takvim situacijama, dobro je u prvim susretima psa i djeteta tijelom u početku blokirati psa i dati mu do znanja kako je to naše mladunče, dakle mladi član čopora u njegovim očima. Prateći govor tijela i ponašanje psa o kojima smo govorili ranije - znati ćemo kada je primio poruku koju smo poslali blokiranjem i kada mu možemo dopustiti da ponjuši djete. Ukoliko primijetimo da je pas uključio lovačke nagone, da se nakostriješio u prisustvu djeteta te mu je postura ukočena, to su znaci da nije shvatio kako je dijete član čopora i još nije trenutak za upoznavanje. Slično kao i u situacijama kada se upoznaju sa drugim psima, ustanoviti “radi li nos“ je veoma bitna stavka. Moj trik je netom donešenu bebu iz rodilišta presvući u prostoriji u kojoj je prisutan pas koji je na svome mjestu. Naredba: “Mjesto“ je ključna jer daje psu do znanja (u skladu sa kućnim redom) da nije njegov zadatak da se bavi pridošlom “pojavom“ (u njegovim očima). Beba i zaplače, i nosimo je i supruga i ja, a pas je na mjestu i promatra. Presvlačenje pune pelene je “šlag na tortu“ trenutka upoznavanja jer pas odjednom osjeti snažan miris nove osobe i automatski – potaknut znatiželjom počne njušiti zrak. Nakon toga beba se stavi u krevetić i psu dozvoli da pronjuška okolo. Kada svoju znatiželju njuškanja zadovolji, nakon nekog vremena se vrati na mjesto cijelo vrijeme pokazujući ponašanjem i govorom tijela kako je opušten i ponešto radoznao, dozvoljavam psu da ponjuši bebu u mojim rukama.To nikako nije pružanje bebe psu u lice nego čisto dozvoljavanje da pas priđe i ponjuši. Od toga ne pravim veliku stvar nego dajem psu do znanja da je upravo upoznao novog člana čopora. Pas koji prilikom ovakvog rituala počne pokazivati plijenske nagone ili uzbuđenost u kojoj isključuje nos nikako nije spreman na upoznavanje s bebom.

Takvome psu prije svega treba kvalitetno energetsko balansiranjete čvrste osnove poslušnosti prije nego li se krene sa privikavanjem na djetetovo prisustvo i miris."

Uhhh samo kada pomislin' na te pelene zgubin voju' za još jenim otrokom....Pahulja će ipak čekati da kunjada jopet dojde !