Prvi korak ka iskrenosti je lijepo ponašanje prema samoj djeci, koja će brže učiti kada vide da ih poštujete. Ovo podjednako vrijedi za djecu od četiri, osam ili više godina.
Ukoliko imate goste, ne tjerajte ih da pred njima izvode tradicionalne, apsurdne "predstave" (pjesmica za tetu, molitva za Božić, čitanje posljednjeg školskog sastava): veoma se često djeca više vole takmičiti u trčanju ili nadmetanju u igrama nego u testovima pamćenja ili inteligencije. U tim slučajevima zbog nelagode i straha da ne pogriješe neće nimalo uživati u "predstavi" koja bi im se inače svidjela. Osim toga, mogla bi pomisliti da ih cijene samo rodbina i nepoznati; razmislite da možda u ovim slučajevima ne želite možda više predstaviti sami sebe, a ne svog nasljednika.
Ovo isto, i više, vrijedi za neizbježne razgovore o neposlušnosti, hirovima i šteti koju pravi vaše dijete. Osim što ćete ga potpuno zbuniti jer vam ne zna odgovoriti, osjećat će da ga vi smatrate najzlosretnijim djetetom svih vremena.
Iz istih razloga ne treba ga zadirkivati u prisustvu drugih; djeca nemaju razvijen osjećaj za ironiju ili humor, sposobnost koju će razviti kasnije (a ponekad i neće!).
Osjećaj neprijatnosti zbog toga što je stavljeno na stup srama izuzetno je jak, pa se može dogoditi da vide roditelja, kao i osobu koja se s njim smije, kao potencijalnog neprijatelja.
Ako su djeca vrlo mala, nemojte razgovarati s njima kao da ste retardirani i vi i dijete. Izbegavajte koliko je god moguće glupe umanjenice, nemojte imitirati njihov način pričanja niti oponašati glasove životinja.
Ne bacajte im igračke a da ih ne pitate prije toga, i sa strpljenjem se potrudite da razumijete šta zapravo žele. Djeca se vezuju za stvari s kojima se igraju čak i kada se te igračke već raspadaju: baš ti komadići mogu biti početak neke nove igre.